“Neću.” Tvoj buntovnik
Znaš onaj tren u sebi kad jednostavno popizdiš i kažeš “dosta!”. “Neću više ovako”. “Nema jebene šanse!”? Nema veze je li to tren u nekom odnosu, na nekom poslu, u nekoj situaciji. To je sveti tren kada je sva snaga tvog bića odlučna da neće trpjeti nešto što je do sada, bez obzira na posljednice. To je tren kada ustaje tvoj unutarnji buntovnik.
Kod nekih je on prisutan od rođenja, vidiš po karakteru – ima ljudi u čijoj prirodi on iz prve dominira, neukrotivi, tvrdoglavi, “svoji” što se često kaže. Ima i onih kod kojih je daleko u zapećku, aktivira ga tek neka ozbiljna životna ugroza. Ali ima ga svatko jer je on svojevrsna osovina preživljavanja. Naša unutarnja gerila, specijalac i svojevrsni genijalac: to znaš po tome kako, u tim fazama kada ga prepoznaš u sebi, zapravo vrlo brzo smisliš, zapravo sinu ti, nova, genijalna rješenja oko nečega, a s njima i hrabrost da ih provedeš.
U stvari, to čak nije ni hrabrost – to je duboki osjećaj da je tako i da nema druge. Ono što izranja iz unutarnje istine i plemenitog osjećaja dužnosti prema sebi, svom životu, zdravlju. Pitanje opstanka je da napravim to i to – osjeća unutarnji buntovnik – iziđem iz lošeg braka, stana, odnosa, posla. Što god.
Što god ugrožava njegov život i slobodu, za unutarnjeg butnovnika je neprijatelj kojeg će srušiti i kad ne zna što će dalje. Dalje će doći po sebi. Smislit će nešto. Samo se sad mora osloboditi jer inače neće dalje biti, neće moći disati, neće postojati.
I zato čini svoj skok. Iz starog u novo. Iz sigurnog u nesigurno, ali slobodno. Možda ima viziju, možda nema. Možda je to skok luđaka, možda genijalca. Ali jedno je sigurno: to je skok slobode, bez obzira na posljedice.
Nekad ti se zbog njega čini da radiš lude stvari, ali nemaš druge, to osjećaš kao jedino ispravno. I točno znaš da ćeš ostati budala ako to ne napraviš. U stvari, nemaš izbora – unutarnji buntovnik te gura preko ruba, tjera na korak.
A sada je on posebno jak u nama. Budi ga kvadrat Marsa i Urana koji traje već nekoliko dana, i još će ovaj tjedan biti značajan. Urana u Tarotu često predstavlja Luda, po osobinama koje dijele: spontanost, ljubav prema slobodi, neovisnost, luda hrabrost, idealizam. Ponekad ga predstavlja i Kula, isto zbog istosti: rušenje starog, jer Uran nosi novo što neminovno nosi staro i opet – sloboda… jer Kula Tarota predstavlja oslobođenje iz starih zatvora: unutarnjih i vanjskih. No, Kula češće predstavlja Marsa – energiju unutarnjeg ratnika, ali i naše snage, vitalnosti, zdravlja. A kad su Uran i Mars u kontaktu to je erupcija.
Spoznaje da neću više na način koji me utamničuje. Osjećaja da je “sad ili nikad” to da se zauzmem, izborim za svoju slobodu. Dubokog dojma kako je stvar života i smrti da napravim pravi korak. Ta energija.
Nevjerojatno kako se to odmah kada se kvadrat napravio manifestiralo – Kule (petge tornjeve) u Velikoj Britaniji ljudi su masovno počeli rušiti. Da, to je agresija Marsa, možda nije najbolje rješenje, ali je upravo slika ove energije: u čovjeku se probudio unutarnji buntovnik. Onaj koji zna i osjeća u svakoj svojoj stanici da mora spasiti život te stanice. A što više utječe na stanice od opasnih zračenja, što više ubija život?
I ljudi, instinktivno – iz Marsa i Urana u sebi – krenuli su srušiti Kule da se oslobode iz zatvora kojeg one mogu donijeti (nanočipovi u cjepivima, kontrola uma). A Luda u nama to ne da, zna da bi ubilo radost, spontanost, dijete, ma i ludost koja čovjeka čini čovjekom, ljudinom, budalom ili genijalcem. Ne da ni Mars, jer zna da bi ga to učinilo robom institucije, a on više od ičega voli svoju živost, vitalnost, slobodu – neće mu je nitko i ništa iscrpljivati. I skok, i udar.
Što s tom energijom sad? Prepoznati je i ne trošiti na gluposti. Gluposti su rasprave po društvenim grupama, natezanja s nepoznatim ljudima i energija bunta prenesena u mentalnu ravan. Ok je proslijediti link za kojeg smatraš da budi i izbacuje iz kule, ali to je to. Bez rasprava.
Tu energiju pohrani u svoju haru. Svoje bubrege. Oni su akumulator za dalje. Osjeti je u tijelu, stisni guzu, provedi je kroz kralježnicu, do tjemena, stavi jezik na nepce da bude most za tu energiju i spusti je pupak, pa neka se iz njega izlije u bubrege.
Uz to, vježbaj je primjeniti u svom životu tako da kažeš “Neću” stvarima koje te tamniče. To može biti sitna mala navika – recimo da dan počinješ kavom. Reci, za demonstraciju svoje snage i slobode, “baš neću”, pa počni s limunadom, kavu popij kasnije. Uzdrmaj kulu svoje rutine. Naravno, ako osjećaš da je to tvoja istina, ne jer moraš. Unutarnji butnovnik kaže “ne moram ništa, osim umrijeti, a i to je relativno jer smrt ne postoji, samo promjena oblika. Ništa mi ne može biti. Onda skačem, idemo”
Ovo je važno sad jer će u narednom periodu biti prilika za odigrati promjene spoznate u proteklih mjesec dana. I tu neće smjeti biti kompromisa. Kriterij za dalje u neizvjesnim vremenima, gdje je kaos tek počeo, jer je ovo sve uvertira, će biti koliko neka odluka, izbor, životni put podržavaju naše zdravlje, slobodu, koliko odražavaju našu sliku o tome, onoo što iznutra osjećamo da je za nas zdravo i pravo.
Ako imaš dilemu o tome kako da osvijestiš svog unutarnjeg buntovnika, u kom dijelu života trebaš skok i kako ga najbolje izvesti – pitat ćemo Tarot, dogovaramo se na devidas.dea@gmail.com
No ključ je sad spoznati što se bojiš učiniti, a slutiš da treba. Bez obzira što ti se možda ne sviđa ta nagla promjena. Ključ je vjerovati svom srcu i hari i mirno djelovati – za Život.