
Tvoje Tijelo Ima Trezor (I Kombinacija Nije “Vibracija Obilja”)
Znaš onu ženu koja ti objašnjava da novac “treba teći” dok plaća kavu karticom na koju moli Boga da prođe? Ona koja je napravila vision board s hrpom stotki i Maldivia, i sad ga gleda svako jutro misleći da će joj se račun napuniti od samog gledanja, kao da je banka Instagram i like-ovi plaćaju stanarinu? I onda ti kaže “problem je što imaš blokadu oko novca” dok ti objašnjava da ju je kristal citrina koštao 200 eura, ALI investicija u obilje se vraća deserostruko, valjda čim citrin shvati da bi trebao početi raditi umjesto stajati na polici?
Tvoja utroba upravo je napravila onaj specifični grč. Onaj koji napravi svaki put kad čuješ “obilje” korišteno kao glagol. Jer tvoje tijelo zna nešto što ti prodavači frekvencija ne znaju: novac nije energija koja teče prema vibraciji. Novac je ODRAZ stanja tvog živčanog sustava prema vlastitoj vrijednosti.
I tu je kvaka čitavog tog “manifestacijskog” cirkusa. Možeš afirmirati do usranja, možeš vizualizirati zlatne kovanice kako padaju s neba kao kiša u Pobješnjelom Maxu, možeš čak napisati zahvalnicu svemiru na novac koji još nisi primila… a tvoje tijelo? Tvoje tijelo još uvijek drži isti obrazac. Isti grč u dijafragmi kad treba reći cijenu. Isti poriv da sniziš iznos prije nego itko kaže da je previše. Isti osjećaj da si nekako “previše” ako tražiš ono što zapravo vrijediš.
(I ne, vizualizacija neće to popraviti. Tvoja amigdala nije gledala The Secret i nije impresionirana.)
Ono što nazivaš “blokadom oko novca” zapravo je mudrost tvog tijela koje je naučilo da je sigurnije imati manje nego tražiti više i biti odbijen. Tvoja koža pamti svaki put kad je netko rekao “tko se ti misliš da jesi”. Tvoja kralježnica se skupila i ostala skupljena jer je to nekad bilo preživljavanje.
Ali to je bilo NEKAD. Više nije. I tvoje tijelo to još ne zna.
Evo zašto prabake nisu trebale tečaj obilja: jer su imale zdrav strah od gladi i zdravo poštovanje prema svakom resursu. Kruh se nije bacao. Ne zato što su bile škrte. Zato što je svaki komad tog kruha bio NEČIJI ŽIVOT. Sati rada. Energija uložena. Pažnja pohranjena u materiju. Baciti kruh bilo je isto kao baciti nečije sate na ovom svijetu.
A mi? Mi bacamo trećinu hrane koju kupimo i onda se čudimo zašto nam “novac curi kroz prste”.
(Hint: ista rupa. Isti obrazac. Samo drugi materijal.)
Tvoja prabaka nije znala riječ “energija” u tom smislu. Ali njezino tijelo je znalo točno koliko vrijedi sat rada, koliko košta zima bez zaliha, koliko je teško stvoriti nešto iz ničega. Ta mudrost živi u tvojim kostima. Zakopana ispod slojeva “ne budi gramziva” i “budi sretna s onim što imaš” i “drugi imaju manje”.
Znaš koji je najsigurniji znak da imaš sjebanu neurologiju oko novca? Kad ti netko plati ono što vrijediš i ti se osjećaš NEUGODNO. Kao da si nešto ukrala. Kao da si ih prevarila. Kao da će sad shvatiti da zapravo ne vrijediš toliko i tražiti refund.
To nije skromnost, draga. To je trauma kodirana u živčani sustav.
I ne izlazi van afirmacijama. Izlazi van ISKUSTVOM. Tijelom koje prakticira primanje bez grča. Glasom koji izgovara cijenu bez da se podigne na kraju kao pitanje. Nogama koje stoje na zemlji dok netko kaže “previše je” i NE POMIČU SE.
Tvoja vrijednost nije stvar pregovaranja. Tvoja vrijednost je činjenica zapisana u tvojoj krvi, u svakom satu koji si udahnula u svoj rad, u svakoj stanici koncentracije koju si potrošila stvarajući nešto. Tvoje tijelo to zna. Tvoje tijelo je vodilo evidenciju cijelo vrijeme.
I zato je ekonomija duhovna znanost, ali ne na način na koji ti to prodaju. Ne “visualiziraj i primaj”. Nego: tvoj odnos prema svakom resursu, svakom zalogaju, svakom dinaru, JEST tvoj odnos prema životnoj energiji. Poštuješ li je ili je prosipaš? Čuvaš li je ili je bacaš kao da će netko drugi proizvesti više?
Žena koja baca hranu baca svoju energiju. Žena koja snižava cijenu prije nego itko pita snižava svoju vrijednost. Žena koja se ispričava što postoji ispričava se što diše.
(I sve tri žene su išle na tečaj manifestacije i pitalje se zašto ne radi.)
Evo istine koju tvoje tijelo već zna: obilje nije stanje računa. Obilje je kapacitet tvog živčanog sustava da PRIMI bez refleksnog odbijanja, ZADRŽI bez straha da će nestati, i PUSTI U CIRKULACIJU bez osjećaja praznine.
Ako ti netko da tisuću eura i tvoja prva misao je “na što ću ovo potrošiti” umjesto “imam tisuću eura”… problem nije u novcu. Problem je u tijelu koje ne može DRŽATI resurs bez impulsa da ga se riješi.
Ako ti netko ponudi pomoć i ti automatski kažeš “ne treba, super sam”… problem nije u ponudi. Problem je u tijelu koje ne može PRIMITI bez osjećaja duga.
Ako zaradiš više nego inače i odjednom se pojave “hitni troškovi” koji pojedu točno taj višak… problem nije u troškovima. Problem je u živčanom sustavu koji ima postavljenu gornju granicu koliko smije imati.
Ta granica nije sudbina. Ta granica je obrazac. I obrasci se prepisuju. Ne mislima. TIJELOM. Novim iskustvom koje se ponovi dovoljno puta da postane nova norma.
Praktično? Ovaj tjedan napravi OVO: kad ti netko nešto ponudi, bilo što, kavu, pomoć, kompliment… stani. Udahni. I reci samo “hvala”. Bez “ma nije trebalo”. Bez “nisi morala”. Bez objašnjavanja zašto zapravo ne zaslužuješ.
Samo: hvala.
I primijeti što napravi tvoje tijelo. Grč u prsima? Poriv da uzvatiš odmah, ODMAH, da ne budeš dužna? Neugoda koja nema ime ali ima lokaciju negdje oko solara?
To je tvoja mapa. To je točno ono mjesto gdje tvoj sustav odbija primiti.
I svaki put kad ostaneš u tom “hvala” bez kompenzacije, bez isprike, bez umanjivanja… tvoj živčani sustav bilježi novo iskustvo. Tvoja koža pamti kako je primiti i ne umrijeti od toga. Tvoja krv uči novu kemiju obilja koja nema veze s vizualizacijom, a sve s kapacitetom.
Jer tvoje obilje nije vani. Nije u kristalima, vision boardima, tečajevima manifestacije od 997 eura s bonusom za “rane ptice”.
Tvoje obilje je u tijelu koje može reći “ovo vrijedim” bez da mu glas zadrhti.
I to se trenira. Tu. Sad. Jednim NE ispričavam se po jednim.
Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥


