Gdje su ti, u tijelu, razbijene nade? Izdaje, očekivanja, boli…. Sve iznevjere, gubici? To je ključno za osvijestiti jer o tome zdravlje ovisi. Zapravo, zdravlje tijela uvijek ima vezu sa zdravljem psihe, to je jasna stvar.

No, u ovako intenzivnim okolnostima promjene, a uoči ciklusa 2020. Koji je CIKLUS FIKSIRANJA više nego ikad. Fiksiranja znači ustabiljenja u fizičkoj stvarnosti, na jednu dugu rundu, onoga što je ostvareno unutra. Ono stvarno iznutra, ne što misliš da je ostvareno nego o realno pročišćenim ili saniranim paklenim zonama, podrumima, nesvjesnom… kako god želiš to zvati.

Zato karte u ovako intenzivnom mjesecu – kad ih pitam kako je najbolje upotrijebiti ovu silu što vitla u jedanaestom (Mars kvadrat Pluton 5., Merkur konjukcija Sunce 11., pun Mjesec u Biku u sekstilu s Neptunom u Ribama, trigonom sa Saturnom i Plutonom u Jarcu i u opoziciji s Merkurom u Škorpionu 12., Venera kvadrat Neptun 14., Marsom koji ulazi u Škorpiona 19. te Venerom u konjukciji s Jupiterom 24.) – poručuju: „Ozdravi ono što te od optimističnog bića koje svijetli i daje pretvorilo u kruto umorno stvorenje, da te udovi i život ne probodu i zabole“ – pokazuju VITEZ PEHARA, PUSTINJAK, 5 MAČEVA.

Sve ovisi o zdravlju

Da, ovo je priča o zdravlju, onom fizičkom. Koje jeste odraz i naših misli, i stanja, i iskustava duše ne samo iz ovog života. Ima faza u životu kada se možemo prošvercati s nemarom – dobri smo, jaki, mladi i tko će misliti na to. Zapravo, često zdravlje olako uzimamo. Ono kao tu je, naravno, podrazumijeva se, pusti to, nego daj mi novca, ljubavi… kao bitne stvari u životu.

Ali sušta je istina da je jedina bitna stvar ZDRAVLJE. O njemu ovisi sve – novac puštaš primaš, ljubavnike, brakove, poslove isto, ali sve to možeš kad imaš zdravlje: raditi, stvarati, ljubiti. Kad ono nije tu, nije ti ni do ljubovanja, ni ičega – samo da se vrati, da se obnoviš.

A sada ono može biti izazov, odnosno ovaj mjesec je sjajna prilika da ne postane kasniji veći i teži izazov, kada se stvari fiksiraju. Kada se ustabili ono što je sada unutra. Stoga je superbitno osvijestiti gdje nas što bode i boli. Psihički, da, da ne postane fizički. Ako je već postalo fizički, tipa tu je neki dosadni i dugi bronhitis, da rješavaš to duševno, iznutra energetski, pa psihički.

Najgore su, kažu karte, boli izdaje. Ono kad je čovjek kretao negdje, na neki svoj pohod, pun entuzijazma, sa svojom nutrinom i osjećajima visoko dignutim. Bijelog, čistog i svetog raskošnog krzna, s uzdignom perjanicom mudrosti. Kada smo u nekoj dobroj fazi, već sigurni u sebe i s nekim znanjem pošli u neku avanturu srca, u neku ljubav. Već prošli nešto noći i umiranja života.

Ipak ne nosi svatko perjanicu gavrana. Mudri, a nježni i blagi, pažljivi prema svom instinktu kojeg smo dobro dresirali – da surađujemo, da nas sluša s povjerenjem, pognute glave i ide odmjerenog kasa. Brižni prema svom zdravlju, združeni u ritmu sa svojim partnerima na putovanjima. I to je stanje skoro savršeno, što bismo rekli… kako se išta može dogoditi?

Nadići bol

Ali uvijek nešto može, možda jer nas život testira i brusi, možda jer nas programi matriksa zajebavaju i hrane se našim takvim potrošnjama, možda možda… nema pravog odgovora na zašto, ali to nije ni bitno – bitno je da se nekad dogodi. Da te to najsvetije sa čim ideš suvereno, putuješ zajedno, oslanjaš se – izda. Svojom voljom, događajem života, nepoznatim faktorom, nije važno. Izdaja boli svakako. Osjećaj prinude na razdvojenost od nečega što je bilo blisko i tvoje. To je tren u kojem se smrknemo i ostarimo nekako iznutra.

Cilj je nadići bol i kasnije reflektirati na sve to kroz lekcije koje je donijelo. Jer ono što smo izgubili postaje naša Drevna mudrost. Onaj unutarnji stoik u nama koji može hodati po surim klisurama, kroz oblake i po snijegu bosi, bez da nas dodiruju teški uvjeti života. Jer smo navikli na njih. Ali ne kao naborani i smrknuti paćenici jer to u bolest vodi – nego kao drevni stari ljudi koji su se nagledali i pijanki i plača kroz život, pa se nekako ne vežu ni za šta.

Međutim, da bi se taj čudački šaman mudri u nama probudio, potrebno je integrirati njegovo bolno lice. Tek tada on nosi znanje – umije se poput vuka zaškiljiti u pravu točku na horizontu, da vidi što će se kroz vrijeme događati. Kretati se sporo i nečujno, osluškujući što vjetar govori.

No, ako postoji taj mehanizam – bol koja postaje mudrost – (bez obzira nametnut matriks programima, prirodan, nebitno) –zašto ga većina ljudi ne prolazi? Zastane na pola puta, samo se dijelom zaliječi a onda, vremenom… zabole kosti, oči, nešto se dogodi?

Zato što smo ga često skloni preskočiti, osobito u mladosti. Ali i kasnije, evo mnogo ovih modernih new cage fora ide na ubrzavanje procesa boli, sve nešto instant i da se brzo problem preleti. Što ne znači i riješi.

Znanje u tijelu

Pogledati u onaj dio sebe izboran izdajom i mrk od kajanja i žaljenja znači uroniti u svoje vode, odnosno emotivno polje. Mirno si dati vremena da se rasprostreš, legneš ako treba da osjetiš gdje ti je u tijelu – jer emocija uvijek najglasnije titra kroz tijelo – odraz ovoga.

Gdje su tvoje vode, nekad žive i uzburkane, se zamrzle i postale ledeni bijeli snijeg, a onda pretvorile u crne oblačne gutajuće vode? Gdje ti u tijelu titra osjećaj prožidranja, ili kao da se sprema oluja… ili kao da je mrtva rupa koja šuti ne mirom, nego onom potmulom tišinom boli.

Sva ta mjesta u tijelu su područja gdje se odražavaju memorije boli izdaje. Ove, iz prošlih života, tko zna odakle i kako, nije ni važno. Ono što jest je da sada to isprocesuiraš svjesno.

Prepoznaj gdje ti je u tijelu i tretiraj kao da je malo bićence, psić, maca što god smatraš umiljatim i nemoćnim. Da, nemoćno je, čak i ako osjećaš da vitla kao oluja, ili te provocira užasnom nelagodom – konačno, kroz takve ekstreme se samo nemoć javlja. I tada, stavi dlan, kao da grliš to malo nešto, i mirno promatraj svoj dah: udah, izdah, udah, izdah. Dok ne osjetiš da se to biće boli smirilo, odnosno razmrčilo i da mu se vratio mir. Jer to biće si Ti.

Mi smo u tijelu i rasprostiremo se kroz njega, i šire. Naša svijest također. Zato je moguće disanjem i grljenjem u bolna koljena, recimo, popraviti svoj stav o pravu da punom snagom koračaš u ovome svijetu. I tako redom.

Pažnja na nijanse

Energije ovog mjeseca će davati puno prilike za vanjske potrošnje – svih resursa. Fora je sve to usmjeriti unutra, i to baš na ovaj proces iscjeljenja najvećih boli. One koje su udarile po glavi posebnim bijesom jer ih ne očekuješ. Sve nešto misliš „dobro si, kužiš stvari“, a onda bam – taj bam posebno boli.

To je ono što od ljudi napravi ogorčene i živčane stvorove. Pretjerano cinične, uvijek spremne na borbe i kad objektivno nema potrebe. Samo po sebi, premda nije zdravo, takvo ponašanje i nije problem – svatko ima pravu svijetliti ili mračiti po volji, no problem može nastati kada se ovo digne i fiksira bez svijesti, jer tada udara na zdravlje. Što znači na sve jer iz njega izlazi sve.

Stoga, ovaj mjesec upotrijebi da obratiš pažnju na tijelo. Ako imaš neki konkretan simptom, nađi dobre liječenike, ne ignoriraj, ne prolongiraj liječenja i iscjeljenja. Ako pojedeš nešto od ovih opasnih stvari što se gutaju (čipsevi, čokolade iz dućana, taj tip jedućih artikala, ne mogu to nazvati hranom jer hrani samo bolest), uglavnom ako to napravi, odmah radi protumjeru, alkaliziraj krv, diši, uravnotežuj se. Promatraj što te tjera na opsesivnosti i kompulzivna ponašanja. I grli to svoje malo biće, da kroz svoj mrak, u svoje svjetlo odraste.

Od ostalih stvari koje izazivaju bol, i mogu kasnije postati fizička blokada – ali neće jer ćemo ih sad osvijestiti… Tu je da se osvijesti i SAMOSABOTIRANJE. To je ono kad imamo divnu ideju, viziju, uvid… baš nam je to pravo, donesemo svoju odluku da je to naša istina i krenemo.

Svom snagom ujedinjeni, krenemo to provesti. I onda paf. Stanemo. Strah, prepreka, predomišljaj. Iz bilo kojeg razloga zaustavimo akciju. No akcija se ne zaustavlja u nama: psihički mišići su pokrenuti jer je odluka došla iz unutarnje ravni, ono što ju je vani zaustavilo je samo prijetanja straha.

Sva ta područja – neostvareni projekti i planovi, nedovršeni odnosi, riječi koje nismo rekli, pisma spremljena, a ne poslana… Sve to istim mehanizmom zagrli u tijelu, ili bolje ventiliraj kroz šetnju i mišiće da ti negdje se ne nakupi, stvori gromadu od unutarnjih titraja. Ili jednostavno pusti i odreži, nemoj se mislima vraćati na to. Uglavnom, dobro je to riješiti i dogovoriti se sa sobom da nema krivnje, nema gubitka enegije na maštanja o tome kako smo ipak mogli, ili bi. Restart.

Uz to, pazi u što ulažeš svoje resurse, kako nefizičke (pažnju, energiju… znači serije koje gledaš, knjige koje čitaš, ljudi s kojima se dopisuješ) tako i fizičke, posebno novac.

Energetski, zdravlje će ti podržati čuvanje, ali ne panično gomilanje i zgrčena štednja, nego kreativno čuvanje za one projekte koji nose rast, sada i u budućnosti. Dakle, nema štednje za crne dane, jer ih tako i stvoriš, nego za “vesele radosti”, recimo ili nešto što u užitku trošiš. A ako sad trošiš, ulaži u ono što te pokreće na putovanja, unutarnja i vanjska, na duge staze – što jača tvoju viziju, cilj, znanje. Tako ozdravljuješ svoje životno kretanje.

Razlika je u tome krećemo li iz ludog impulsa, ili iz mirne osnove. Srljamo ili znamo kuda idemo. Najosjetljiviji teren ovih putovanja su romantični i emotivni odnosi. Puno rana boli i izdaje bude baš kad se zaletimo, što je za većinu ljudi uglavnom jer “straaaaaast je toooooo”.

Ali strast je jalova kada divlja kao razbuktali požar. I tome uče ova vremena, da ispunjavajuć partnerski emotivni odnos ne dolazi na horuk, jer “jako jaaaaaaako želimo”…. nego kao nagrada za rad. Onaj sa Sobom, koji drugi. Da odnosi nisu divljanja, nego gradnja. Pa preleti i te dijelove u tijelu, gdje “bukti”, gdje osjećaš da “moraš”. Tamo je zapravo bijes, grč ili glad: alarm za rad grljenja, disanja, promatranja – samoiscjeljivanja za ozdravljenja.

I isti proces tamo gdje se svade tvoj ratnik i mirotvorac. Ona strana tebe koja kaže “moraš osvojiti” i “moraš pustiti”. Radi ili odmaraj. Bori se ili pusti.

Oba su dobra. Samo su isključiva. Ostati u ekstremu jednoga od njih znači propustiti one prilike i avenije života koje pripadaju drugome. Dakle, narušiti se. Narušiš si zdravlje ako si stalno u fazonu “borba”, a trebaš recimo ići leći i odmoriti. Zdravlje to prvo odrazi. Zato osjeti u tijelu kada se pojavi konflikt između ta dva, kada se ne slušaju i ne surađuju. I zagrljaj dlanom, sviješću, kroz promatranje kako idu udah, izdah, udah, izdah… koliko treba do mira. Zagrljaja.

Ako želiš Tarot podršku u tome što je OSNOVA TVOG ZDRAVLJA – iznutra i izvana: * U kojem organu su ti najkritičniji psihoenergetski materijali (nesvjesne memorije)* Što da napraviš za svoje unutarnje iscjeljenje* U kojem organskom sustavu su mi posvađani ratnik i mirotvorac* U kojem sustavu mi pršti glad za ljubavlju i trebam rad da bude mir ostvarenja… * Gdje u tijelu je žarišna točka paketa izdaja-bol-gubitak koju je važno osvijestiti i iscjeliti da sačuvam zdravlje…ili bilo iz teksta u tekstu…. ili jednostavno želiš znati glavni događaj i zbivanja koja ti ovaj mjesec nosi… piši na na devidas.dea@gmail.com