Neki sukobi ne traže rješenje, traže izlazna vrata

Sjediš s partnerom/prijateljem/kolegom i “komunicirate”. Već treći sat. Iznijela si svoj ugao, on je iznio svoj, ti si parafrazirala njegov ugao da pokažeš da SLUŠAŠ, on je parafrazirao tvoj ali nekako krivo pa si morala ispraviti, onda se on naljutio što ga ispravljaš, ti si se naljutila što se on naljutio, i sad ste oboje gladni, umorni i još uvijek na istom mjestu gdje ste bili prije tri sata, samo s dodatnim slojem ressentimenta i osjećajem da bi radije gledala dokumentarce o klaonicama nego nastavila ovaj razgovor.

Tvoje tijelo već zna ono što tvoj um odbija čuti. Svaki put kad se napneš za “još jedan razgovor” o istoj temi, tvoja fascija bilježi: opet ovo. Opet trošim energiju na nešto što se ne može riješiti riječima. Tvoja zdjelica pamti svaki uzaludni krug.

Jer evo ti jedna stvar koju ti nitko ne kaže u onim knjigama o “zdravoj komunikaciji”: NEKI SUKOBI NISU TU DA SE RIJEŠE. Neki sukobi su tu da ti pokažu da je vrijeme za izlazna vrata. Ne zato što je netko zao ili ti nisi dovoljno trudila. Nego zato što postoje razlike koje se ne premošćuju. Postoje principi koji se ne usklađuju. I svaki pokušaj da ih uskladiš samo troši gorivo koje ti treba za vlastiti život.

Strast sukoba je energija koja traži izlaz. Tvoja krv ubrzava, tvoj puls se diže, tvoje tijelo se priprema za nešto. Ali to nešto nije još jedan razgovor. To je odluka koju odgađaš jer se bojiš što znači.

Evo ti primjer: ona voli brzinu, organizaciju, djelovanje. On je “opušteno, polako, stići će se”. Na početku joj je to bilo šarmantno. Smirivao ju je. Tri godine kasnije, ista ta “opuštenost” ju tjera na živčani slom svaki put kad treba platiti račune ili dogovoriti bilo što što zahtijeva da se netko POMAKNE. I pokušavali su. Bog zna da su pokušavali. Razgovori, kompromisi, terapija, još razgovora. Pomak bi trajao dan, dva, možda tjedan ako su oboje bili JAKO motivirani. I onda natrag na isto.

Neke razlike nisu problemi koje treba riješiti. To su informacije koje treba čuti. Tvoj nervni sustav ti već šalje poruku: ovdje ne možeš rasti. Ovdje se samo vrtimo. Tvoje kosti znaju kad je krug, a kad je put.

I sad slušaj jer ovo je važno: ta strast koju osjećaš u sukobu, ta vatra koja se diže, to “ubila bi ga”… to nije znak da vam je stalo. To nije znak duboke povezanosti. To je gorivo. I to gorivo možeš potrošiti na beskonačne krugove istog razgovora, ili ga možeš upotrijebiti da IZAĐEŠ i napraviš nešto s vlastitim životom.

Mudrost nije u tome da svaki sukob pretvoriš u pomirenje. Mudrost je u tome da prepoznaš koje bitke uopće nisu tvoje. Tvoja kralježnica se ravna svaki put kad pustiš konopac koji te držao u rinGu s krivim protivnikom.

A ovaj tjedan? Čudovišta izlaze na površinu. Svi su spremni braniti svoje rane kao da im život ovisi o tome. I ti osjećaš taj poriv, to svrdlanje iznutra koje kaže NAPRAVI NEŠTO, RIJEŠI OVO, REAGIRAJ. Ali… ne. Ovo nije vrijeme za djelovanje. Ovo je vrijeme za gledanje. Za sjedenje s nelagodom bez da je pretvoriš u akciju. Za promatranje što te iznutra tjera da trošiš energiju na ljude i situacije koje te samo iscrpljuju.

Pobjediti sebe ne znači nikad se ne naljutiti. Znači stati kad bi krenula. Tvoje tijelo zna razliku između reakcije i odgovora. Jedna dolazi iz autopilota. Druga dolazi iz izbora.

Znaš onu foru kad ti netko izleti na crveno i ti HOĆEŠ izaći iz auta i objasniti mu da je kreten? A onda se sjetiš da imaš posla za obaviti i da ti se ne da završiti u policijskoj postaji zbog nekog idiota koji ionako neće ništa naučiti od tvog predavanja? E, taj trenutak između impulsa i akcije… tu živi cijela tvoja moć. Proširi taj prostor. Ova faza je za to.

Ostati miran usred nemira nije pasivnost. To je najteža vrsta akcije. Tvoja koža vibrira, tvoja krv gori, sve u tebi vrišti da NEŠTO NAPRAVIŠ. I ti sjediš. I dišeš. I ne reaguješ. To je prava snaga. To je mač koji ostaje u koricama jer znaš da ga ne trebaš vaditi.

Zato ovaj tjedan: nemoj se uvlačiti u borbe. Ni u raspravljanja. Ni u dokazivanja. Ni u ta “samo da još jednom objasnim svoj stav” predavanja koja nikoga ne mijenjaju. Promatraj koji sukobi imaju smisla, a koji su samo navika. Promatraj s kim se stalno vrtite u krugu. I pitaj se, iskreno, bez osude: je li ovo sukob koji traži rješenje ili sukob koji traži izlazna vrata?

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥