Življenje, a u kontekstu toga Rađanje i Umiranje, su vječno intrigantne teme – toliko duboke i nedokučive da sve knjige ovog svijeta nikad neće otkriti tu Tajnu do kraja (i tako je bolje, zato život ima smisla). No, u kontekstu toga, posebno je privlačna tema prošlih života…

Svako toliko iskrsne neka inkarnacijska drama. Drama, u najplemenitijem smislu te riječi – jednostavno, obrtaj frekvencije u titraju nekog vala (čista fizika) uzrokuje promjenu, uslijed pritiska kojeg stvara. A, zna se, radnju svake priče pokreće sukob – jer upravo on promjenu stvara. Zato, kad govorimo o reinkarnacijskim dramama, one zaslužuju svo poštovanje našeg Bića.

Često se, naime, u regresotretmanima pojavljuju upravo drame – problematični trenuci, izdaje, prijevare… Jer su oni – njihovo osvještenje, pa iscjeljenje – ključni za čovjekovo oSlobođenje (a ono predstavlja Radost Življenja). Ne pričamo o turističkim putovanjima u prošlost, u smislu „joj, bio sam ovo, pa ono“, nego o dodiru ključnih dijelova Puta na kružnoj Stazi Postojanja gdje svatko u nekom trenu neku drugu ulogu igra. Razlozi su razni – učenje, iskustvo duše u tijelu… – a glavni je Održavanje Ravnoteže Postojanja kroz njihanje na klatnu ekstrema.

Ovdje treba razjasniti problematičan pojam prošlih života – svi smo dovoljno tu da smo bili jedni drugima sve, od vjerojatno psa ljubimaca da ultimativnih ljubavnih partnera… I igrali kojekave uloge, u raznim scenarijima. Zatim, prošli životi kao takvi zbunjuju jer predstavljaju nešto što je bilo i prošlo: ako je tako, onda više nije relevantno. Budući da je često aktualno, znači da je još prisutno, živo… Znači, na nekim drugim razinama postojanja, višim dimenzijama od one koju svakodnevno živimo kroz ovotjelesna iskustva.

U jednoj od Divinacija, Tarot je divno rastumačio taj mehanizam – kaže da svi scenariji (i oni koji su se fizički odigrali, zajedno s onima koji su makar na tren poželjeni, fantazirani, stvoreni mišlju ili željom…..) zajedno opstoje u Kolektivnoj Knjižnici (Akashi). Duša, uz odabir svojih lekcija i učenja na Zemlji, bira – „posuđuje“ – dijelove različitih scenarija, miješa ih u svoj jedinstven „karmičko-dharmički koktel“ te dodaje još neke vlastite epizode. Zbog toga tisuće ljudi imaju iskustvo da su „bili“ Kleopatra, Mozart…. Arhetipski likovi znače mnogo.

Istina, u Divinacijama je moguće vidjet bivši fizički život nekoga, kao i scenarije koje je odabrao kao iskustvo ovotjelesnog postojanja. A samo zbog jedinog razloga – da iscjeljenje pokrene ostvarenje Sebstva: onog individualnog poslanja zbog kojeg je svaka duša stigla. Zato priče o Igri Vječnog Života u pravilu počinju s dramama. Jer, prvo treba očistiti karmu, da bi se ostvarivala dharma – kao kod sadnje bilja: prvo se ukloni „korov“, a onda sadi ružičnjak.

Karma, naravno, nije uvijek korov, ali ima njegovu notu, u smislu da je za ego neugodna, ali mu i vrlo privlačna. Predstavlja jednostavan zakon – „što siješ, to žanješ“ – i svima je poznat mehanizam tog bumerang djelvoanja. Dharma, pak, predstavlja ostvarenje koje je duša odabrala kao svoju Igru/Zadatak unutar nekog Ovotjelesnog Postojanja. A arhetipovi života otkrivaju mnogo njima.

Lijep primjer je sa čitateljima Elemenata poželjela podijeliti klijentica Irena F. (45) iz Siska, a njena priča je ova: „Imam divnog partnera. Razumijemo se, možemo pričati o mnogim stvarima i stvarno mi znači za rast jer me mnogočemu uči. Super nam je seks i dugi razgovori. Ali, emotivno je nestvarno hladan. Znam da me voli, ali to ne može pokazati. Nema trauma iz djetinjstva, niti rata, jednostavno kaže da je takav. A mene to smeta jer bi mi značilo da me koji put zagrli i kaže mi da me voli, čisto kao pažljiv muškarac, ali ništa od toga. U čemu je stvar?“ U Divinaciji je ispalo da je, za njegovo emotivno ostvarenje u ovom životu, ključna inkarnacija bila ona u svijetu Vikinga. Bio je 792. godine ratnik (vojskovođa), na području Norveške i – kao većina svoji sunarodnjaka – živio jedino za smrt na bojnom polju, koja se smatrala iznimnom čašću. Imao je sve osobine tipičnog vikinškog ratnika: bio je suosjećajan, ali rijetko nježan. Ponašao se nepredvidivo, bez ikakve taktike i, u skladu s tradicijom, žene smatrao bezvrijednima. Bio je dubok i život shvaćao jako ozbiljno. A istovremeno se bojao ženske moći (Vikinge su plašile šumske vile, i smatrali su da imaju silnu moć da zavedu muškarca i tako ga zarobe, ostavljajući ga bez njegove slobode, čega su se grozili više od ičeg). U skladu s tim, ispostavilo se da mu je glavni emotivni zadatak (a ujedno i najteži – radije bi prepješačio oko kugle Zemljske nego to napravio) otvoriti se i iskazati emocije, prepustiti se intimnosti (čega se kao Viking najviše bojao) te osjetiti nježnost emotivne pripadnosti. „Isuse Bože!!! To je sve točno, ali to se nikada neće dogoditi! On je k’o kamen kad smo na toj temi“ – rekla mi je Irena kada sam joj to napisala, šokirana „podudarnostima“.

Njen voljeni je, naime, čak izgledom sličan nekadašnjim vikinzima, jedna od omiljenih izreka mu je da „jezik može više boli nanijeti od mača“ – što je bilo vikinško uvjerenje. Također, ispričala je kako se u određenim trenucima počne bojati nje (kada je jako intuitivna i željna nježnosti) te se tada dodatno zaledi i zatvara. I sad, što je tu karma, a što dharma? Blagoslov je u tome što se u spomenutom slučaju ovo preklopilo: čovjeku je osobna, intimna dharma (ono što biće mora ostvariti sa sobom da bi ostvarilo globalno poslanje) bila emotivno zatopljenje. A da bi to postigao, trebao je osloboditi/odraditi karmu muškaraca ostavljanog zbog hladnoće i nemogućnosti da pruži „više“ ženama s kojima je bio u odnosima.

Moja klijentica bila je jedna od onih hrabrih, romantičnih i idealističnih žena koja je odlučila ne odustati od borbe za, kako je rekla, otapanje leda oko srca voljenog čovjeka. Pa ipak, priznala je da se nekad zamori od stalnog nalijetanja na zid. No, vikinška priča joj je pomogla – da shvati zašto s određeni obrazac ponavlja bez vidljivog razloga (obiteljskih trauma nevoljenja ili sličnih uzroka). Sve u svemu, arhetip je korisno poznavati. Istina jest – Vječno smo Ovdje i duša se, nakon toliko života i iskustva Prosvjeljenja – odabire inkarnirati samo zbog Plesa Postojanja. No, kako se sve ubrzava i mijenja, tako i mnoge stvari iskaču „ispod tepiha“, gdje su spremane godinama.

A, razvoja i novoga nema bez potpunog otpuštanja staroga. I obično je ono, zbog razloga Igre – drama. Jedna regresotehnika temelji se upravo na ultimativnoj drami života – umiranju – kao pokretaču novih inkarnacija. Kaže da odluka koju pojedinac donese prije smrti određuje njegova iduća utjelovljenja i scenarije s njima. A o tome govori i Bhagavad Gita, upozoravajući da je zadnja misao koju čovjek ima prije izlaska iz tijela, prva s kojom se rađa u idućem tijelu. E, pa, onda ipak ima smisla virnuti kroz Vrata Vječosti, u potrazi za odgovorima na… ključna pitanja. A to su ona koja pokreću iscjeljenje i rast, kao što su – Što trebam naučiti, transformirati, oprostiti, učiniti da…BUDEM VIŠE LJUBAV.

* Uvide i poruke bitne za ovaj život možete doznati u Ki Tarot Divinaciji koju dogovaramo na devidas.dea@gmail.com i dea.devidas@gmail.com