Dok su anđeli – njihova nebeska braća i sestre (spolna podjela je ovdje samo u smislu njihovog aktivnijeg ili pasivnijeg potencijala) – itekako poznati i „razvikani“, elementarni duhovi nekako su i dalje postrani. To, možda, ne čudi toliko, s ozbirom na priču prema kojoj je Čovjek biće nebeske prirode, pa se lakše (pri samoj pomisli na duhovnost) uzdigne i meditira, dok s uzemljenjem ima više posla.

Bića Elementarnog svijeta poručuju kako je došao trenutak za ponovno povezivanje s njima: to ne čudi, sve se intenzivnije osvještava kako je naša planeta naša Majka (hvala Hollywoodu na Avataru, i Tolkienu na Entima u „Gospodaru Prstenova, među ostalim). Gea je, uistinu, živo biće koja, kao i čovjek, ima svoje energetske tokove – poznati kao Ley linije (ili prema kineskoj geomantiji, Feng Shuiu: Zmajeve linije). A na njima su, kao i na čovjekovom tijelu, velike čakre i akupunkturne točke s funkcijom energetskih centara moći. No Gea je, naravno, u skladnom odnosu sa svime što je okružuje. Otuda u svim civilizacijama legende o braku Neba i Zemlje, a radi se o skladnom energetskom plesu kojeg su taoisti objasnili kao prožimanje yin i yang sila. Kako sve u svemiru ima svoju svrhu te inteligenciju, tako imaju i sile: nebeske, poznate kao anđeli i arhanđeli imaju poslanje poštivanje čovjekove slobodne volje to, bude li zatraženo, pomaganja. A zemaljske, poznate kao elementali imaju za zadatak stvarati i održavati razvoj zemaljskog, elementarnog svijeta. Zanimljivo je kako, u stvari, i nebeske i zemaljske sile imaju elementarna obilježja, odnosno kvalitete – tako se arhanđelom vatre smatra Mihael, vode Gabrijel, zraka Rafael te zemlje Uriel. Među elementalima se, pak, bićima vatre smatraju Salamanderi, bićima drveta faunovi, bićima zraka vile, vodenim kraljicama nimfe… Zapravo ih svi dobro znamo dobro iz bajki i priča, u kojima su završili kako bi se znanja o njima sačuvala od pohoda koji su srušili neolitske kulture cjelovitog i svjesnog življenja.

Prva knjiga zapadne civilizacije koja elementarna bića predstavlja kroz sustav je djelo glasovitog liječnika Theofrasta Bobasta von Hohenheima (Paracelzusa) „O nimfama, silfima, pigmejima i salamanderima te drugim duhovima“. Njegovi opisi, u kojima su elementali dočarani kao izgledom slični ljudima, potaknuli su suvremeno poimanje vila i nimfi kao zavodljivih ljepotica. Marko Pogačnik, najveći trenutni svjetski autoritet na području rada s elementarnim carstvom te sustavom iscjeljenja Zemlje i čovjeka kroz taj rad, smatra da je Paracelzus posegnuo za takvim metaforama kako bi, usprkos inkviziciji, očuvao bogatu srednjovjekovnu predaju o elementarnim bićima.

Paraceluzus je, tako, duhove prirode raščlanio na četiri podsustava pri čemu svaki pripada jednom od četiriju klasičnih elemenata: bića vode nazvao je nimfe, zraka silfi, duhove zemlje pigmeji (tzv. patuljci), a vatre salamanderi. Svijest o intenzivnom utjecaju elementarnih bića na život čovjeka probudio je, početkom 20. stoljeća, legendarni Rudolf Steiner: u svojim predavanjima o „Duhovnim bićima u nebeskim tijelima i na području prirode” koja je održao 1912. godine u Helsingforsu, Steiner je predstavio hijerarhijski model raščlanjen u sedam stupnjeva, u kojemu mjesta imaju anđeoska bića i duhovi prirode.

Prema njemu, na prvu i najnižu razinu hijerarhijske ljestvice pripadaju elementarna bića koja služe kao građevinari na čvrstom, tekućem i plinovitom području prirode. Iznad njih, na drugoj razini te hijerarhije nalaze se duhovi vremenskih ciklusa “koji određuju i usmjeravaju ono što se događa u prirodi u ritmičkom redu i ponavljanju”. Ulogu bića trećeg nivoa Steiner vidi u tome da svjetove prirode ispunjavaju smislom. Podizanje na četvrtu hijerarhijsku razinu već bi ih uvrstilo među anđele, tzv. duhove volje koji su u ezoterijskoj predaji poznati kao prijestolni.

Naravno, utjecaj nebeskih i zemaljskih duhova je isprepleten te se na višim nivoima povezuje i miješa, o čemu također govori drevna mitologija: primjerice, Pan je kod starih Grka bio božanstvo prirode, a Ganga je u Indiji i danas sveta rijeka (a riječ je o skupini Elementarnih bića vode i nebeskih inteligencija vode i zraka). U kulturama s jakim keltskim naslijeđem, to se i danas osjeća – primjerice, Irci kažu da je netko razljutio patuljke, kada mu ne ide.

S druge strane, amazonski šamani komuniciraju s dušom biljke (zapravo njezinim duhom, Devom, božanstvom tj. elementalom) kako bi doznali koja je njezina iscjeljujuća funkcija i kako njome liječiti (primjerice, Ayahuasca). Činjenica je da čovjek može svojom sviješću uspostaviti komunikaciju – kako s nebeskim duhovima (anđelima i arhanđelima), tako i zemaljskima, odnosno Elementalima.

Dio ponovnog povezivanja s Majkom Zemljom znači točno to, a u vremenu u kojem jesmo proces ide brže i intenzivnije nego ikada. Steiner je pisao o tome kako su nekada elementali pomagali ljudima uzgoju povrća i žitarica, a Marko Pogačnik potvrđuje takva narodna iskustva s područja Slovenije, Njemačke i Mađarske.

Slično sam doživjela na putu u Irsku, 2008. koje se temeljilo se na iscjeljivanju emotivnog tijela Majke Zemlje, tog polja i ley linije kroz rad s elementarnim duhovima. Za mene osobno je ta vrsta uzemljenja doslovno značila iskustvo prosvjetljenja, potpuno fizičko. Da bi se spustilo Nebo na Zemlji, jasno kroz mene, kao i kroz svakoga od nas. I povezivanje s elementarnim bićima, s kojima kao duše i jesmo povezani u stvarateljsku mrežu Zemlje.

Tek integracija nebeskih i zemaljskih principa nosi, zapravo vraća Raj kakva je Zemlja.