U vremenu smo u kojem sve više ljudi ima svijest da je Zemlja uistinu Živo biće – ne samo u smislu da je to, eto, jedna od planeta u svemiru na kojoj se odvija život, nego u svjetlu spoznaje da je Majka Zemlja duša utjelovljena kao planeta.

Kao što duša uzima neki od oblika, pa postoji kao čovjek ili životinja, tako je posebna grupa duša „inkarnirana“ u tijelo Majke Zemlje: kao takva, prolazi svoju evoluciju i promjene. Upravo je u tome tajna famozne 2012. – događa se svojevrsni kvantni skok, koji nije ništa drugo nego jedna stepenica u zemljinom rastu. Ne događa se niti prvi, niti posljednji put u velikoj evoluciji. Immanuel Velikovski i ostali autori su pisali o transformacijama Majke Zemlje, a danas je fizičari dokazuju: ono što se zna je da zemlja trenutno mijenja frekvenciju iz dominantno električne i elektromagnetske u magnetsku.

To se održava kroz promjenu osjećaja toka vremena, i silan rast svjesnosti – sve više ljudi već je dodirnulo svoju magnetsku vibraciju, kroz meditaciju, rad na sebi, tehnike disanja te sve ostale načine koji električnu vibraciju mijenjaju u magnetsku (dublju, smireniju). Oni koji nisu – otpadaju. Odnosno, ostaju u staroj dimenziji, obliku koji više ne postoji jer ga je Zemlja kako samosvjesna planeta nadišla i odbacila. I upravo je u tome glavni poziv 2012. I tekućeg vremena: način da čovjek preživi sve promjene s lakoćom je usklađenje s Majkom Zemljom i njezim frekvencijom.

Nije se slučajno upravo u ovom vremenu pojavio megapopularni Avatar koji doslovno dočarava zbivanja na Planeti Zemlji: s jedne su strane negativci koji ne vide dalje od vreće dolara i žele je eksploatirati maksimalno, bez obzira što posljedice uključuju i njihovo uništenje, a s druge strane su Bića svjesna toga da su Jedno s Majkom, i žele je očuvati svim silama, na svaki mogući način. U filmu ima scena u kojoj negativci načas pobjeđuju: u tom se trenu budi nepobjediva Sila Prirode i šalje svoju „odmazdu“. I to je istina – priroda je jača od svega. Kinjili Majku Zemlju koliko god, ona ima urođen sustav ravnoteže i dolazi u nju (nekad tajfunima, nekad potresima) – da bi bila pročišćena i ostala zdrava, sposobna za daljnji rast. Drevne civilizacije su sve ovo znale i živjele s tim.

Život je bio život u skladu s prirodom i ništa osim toga. Sva drevna svetišta odražavaju harmoničan ples čovjeka i prirode. Znanje koje prenosi zakone povezanosti te mogućnosti iscjeljenja čovjeka kroz iscjeljenje Zemlje je geomantija: sustav kojeg su proučavali Rudolf Steiner, William Bloom te legendarni Marko Pogačnik, objašnjava kako je Zemlja, kao i čovjek, „premrežena“ energetskim tokovima (kod čovjeka su to meridijani, kod planeta ley linije/zmajeve linije) kojima teče kozmička životvorna energija. Poput čovjeka, i Zemlja na svojim meridijanima ima „akupunkturne“ točke, odnosno mjesta gdje su energetska čvorišta intenzivnija te osiguravaju golem protok energije za cijelo područje.

I, jednako tako – kao što čovjek ima glavne čakre (vrtložna sjecišta energije), ima i Zemlja (naravno, mnogo više). Sve do doba neolita, i u njemu, ljudi su imali razvijenu svijest i percepciju o toku energije te u skladu s njim organizirali život – jednostavno, „naslanjali“ su se na prirodan tok (kao što se oni koji jedre „naslanjaju“ na energiju vjetra), a to je značilo suživot i komunikaciju s njim. Tako su gradove dizali u skladu s energetskim tokovima Zemlje, osiguravajući dobrobit sebi – koju su dobivali od podrške prirodne energije, i području, ne narušavajući prirodni tok.

Danas je po takvom stavu, primjerice, poznat Island: kada tamo veliki investitori žele sagraditi, recimo, shopping mall ili neko veliko zdanje, na ispitivanje terena određenog za gradnju prvo izlaze geomanti, ispitujući energetske tokove. Ukoliko bi gradnja na njima značila ispresijecanje toka i njegovu blokadu (što znači bolest, kao kada je u ljudskom tijelu energetski tok začepljen ili onemogućen), izvođenje projekta se pomiče nekoliko kilometara dalje, na tlo pogodno za takvo nešto. Sve je to, naravno, regulirano državnim zakonom.​

Zemljine inteligencije: Elementarna bića

Sličnu percepciju imaju i Irci: kada netko kupi kuću negdje, a nakon toga mu krene periodu u kojem ništa ne ide (posao, ljubav, zdravlje), obično se kaže da je „razljutio patuljke“. Što, u stvari, znači da je očito gradnjom narušio prirodno stanište zemljinih inteligencija, pa posljedicu osjeća u obliku pada energije u svim životnim područjima. Zemlja, naime, ima svoje imanentne inteligencije koje rukovode njezinim razvojem.

Zovu se inteligencijama jer su, na neki način, samodostatne: u smislu da imaju svoj „zadatak“ u prirodi i obavljaju ga. Te inteligencije su različite kvalitete – neke su dominantno zračne (vezane uz sile strujanja zraka), neke vodene, neke vatrene, zemljane ili drvene. Njihove karakteristike određuje dominanatn zemljin element kojim rukovode: obično su u djelovanju povezane, no kako svaka ima svoju „domenu“ djelovanja tako se dijele prema elementima.

Budući da čuvaju memoriju Zemlje i rade u skladu s njom (osiguravaju protok voda, rast drveća…) zovu se Elemenalima, odnosno Elementarnim bićima. O njima govore sve legende svijeta: u našem su području poznate kao vile (elementarna bića zraka), nimfe (elementarna bića vode), faunovi (elementarna bića drveća), salamanderi (elementarna bića vode)… Svoje folklorno lice dobila su kako bi ih se sačuvalo od zaborava u trenu u kojem je počeo pad neolitske kulture koja ih je ne samo štovala, nego u skladu s njima razvijala kulturu i obrađivala polja.

Te inteligencije, naime, imaju silan utjecaj na čovjeka i mogu znatno pomoći u njegovom iscjeljenju. Najpoznatija je, primjerice, indijska Ganga – rijeka, s jakim nebeskim dušama (u obliku anđela i nebeskih vodiča) te zemaljskim silama (u obliku nimfi i viših hijerarhijskih elementarnih vodiča). No, nije potrebno ići u Indiju da bi se komuniciralo s Elementalima: oni su svagdje oko nas. Većina ih ljudi može osjetiti, a s malo treninga moguće je uspostaviti s njima komunikaciju te razviti unutarnje viđenje tih energetskih silnica. Moćne su jer su glavne i odgovorne za čovjekovo ocjelovljenje.

Čovjek je, naime, kao biće nebeskog porijekla sklon meditaciji tehnikama uzlaženja. Idu mi prirodno i lako. No, pravi posao je uzemljenje: stapanje s Majkom Zemljom. Tek on donosi ocjelovljenje i potpuno ostvarenje.

Budući da je Čovjek odraz Majke Zemlje, on u svojim organima pohranjuje elemente jednako kao Planeta: stoga je rad s elementarnim bićima moćan samoiscjeliteljski alat.

Vježba uzemljenja

Stoga, u čast Majke Zemlje, donosimo najpopularniju vježbu uzemljenja: potrebno je stati ili sjesti mirno, s ravnom kralježnicom, nogama čvsto na tlu u razini ramena. Opustite se s nekoliko dubokih udaha i izdaha, a zatim obratite pažnju na tok energije kroz svoje tijelo.

Osjetit ćete lagano strujanje uz kralježnicu. Potom se sa svijesti spustite niz kralježnicu i trticu te kroz stražnju stranu nogu do zemlje, i uđite u nju. Nije važno jeste li u kući ili na sedmom katu nebodera: dopustite si lagano spuštanje i ulazak u zemlju. Sviješću ulazite sve dublje i dublje, osjećajući kako se energija (što dolazi s neba, ulazi u vas kroz vrh tjemena te prolazi kroz kralježnicu i stopala) spušta sve dublje i dublje do samog srca Zemlje.

Kada tamo dospijete (prema osjećaju) napunite se energijom Zemlje i počnite je lagano povlačiti prema gore, natrag kroz stopala, kralježnicu do vrha glave. Osjetite kako je gusta, pomalo teška i teče polako, znatno sporije nego se ona nebeska energija spuštala. Obratite pažnju na njezinu kvalitetu i pustite je da se polako penje. Kada njome ispunite čitavo tijelo, do vrha glave, zadržite što vam treba, a ostatak vratite Majci Zemlji istim putem – natrag uz kralježnicu, kroz stopala do srca Zemlje. S nekoliko dubokih uzdaha i izdaha se opustite i vratite u svakodnevno okruženje.