Tvoj Glavni Strah Se Sakrio Tako Dobro Da Ga Zoveš “Ja Sam Jednostavno Takva Osoba”

Pitam te koji ti je glavni strah i ti kažeš “ma, ne znam, možda visina? Možda pauci?” I ja te gledam i znam da lažeš. Ne meni, sebi. Jer tvoj PRAVI strah, onaj koji upravlja tvojim životom, taj nije na popisu fobija. Taj nema ime koje možeš izgovoriti na terapiji uz dramatičan uzdah. Taj je toliko duboko zakopan da si ga počela zvati “karakter”. “Ma ja sam jednostavno oprezna osoba.” “Ja samo volim imati plan.” “Ja ne volim iznenađenja.” NE. Ti se BOJIŠ. Samo si strah preimenovala u osobnost da ne bi morala gledati čudovište u oči.

Tvoja kralježnica drži oblik straha koji nikad nisi imenovala. Tvoja krv teče sporije kroz dijelove tijela gdje se taj strah ugnjezdio. Tvoje kosti su se oblikovale oko njega kao drvo oko kamena, misleći da je kamen dio stabla.

I najsmješnije je, znaš što? Svi oko tebe misle da si HRABRA. “Joj, ti si tako odvažna, ti se ničega ne bojiš!” Jer si promijenila tri zemlje, dala otkaz bez plana, ušla u veze koje su bile očiti disaster, izašla iz njih isto tako spektakularno. I izvana to izgleda kao hrabrost. Ali ti znaš. Ti znaš da je lakše skočiti u nepoznato nego ostati i gledati kako se poznato MIJENJA. Lakše je zapaliti kuću nego gledati kako polako propada.

Tvoja koža pamti svaki put kad si pobjegla misleći da napadat. Tvoja zdjelica drži razliku između hrabrosti koja IDE PREMA i hrabrosti koja BJEŽI OD. Tvoja krv zna da nije isto skočiti u ponor jer te privlači dubina i skočiti jer se bojiš tla na kojem stojiš.

Plot twist: tvoj glavni strah je vjerojatno strah od promjene. Da, TI. Ti koja si “uvijek spremna na avanturu”. Ti koja “obožava novo”. Ti koja si se selila pet puta u tri godine. Jer nije isto NAPRAVITI promjenu i PRIHVATITI promjenu koja ti se događa. Nije isto otići nego biti ostavljen. Nije isto srušiti nego gledati kako se ruši.

“Ali ja JESAM fleksibilna! Ja se STALNO mijenjam!” Da. Jer TI kontroliraš promjenu. Ti odlučuješ kad, kako, koliko. Ali kad život odluči umjesto tebe? Kad se nešto što si “savršeno složila” počne raspadati BEZ TVOG DOPUŠTENJA? E tu se vidi pravi strah. Tu se vidi panika ispod “zen” maske.

Tvoj nervni sustav je naučio da je kontrolirana promjena sigurna a nekontrolirana smrtonosna. Tvoja kralježnica se steže svaki put kad osjetiš da nešto izmiče. Tvoja krv ubrzava s “moram nešto napraviti” impulsom koji je zapravo samo strah prerušen u produktivnost.

Poznajem ženu koja je svima nama bila uzor za hrabrost. Spakirala bi se u dva dana i otišla u drugu državu zbog ljubavi. Dala otkaz bez plana. “Ma smislit ću nešto.” I svi smo mislili: vau, kakva odvažnost. A onda je rekla istinu: “Lako je promijeniti stvari kad su gotove. Teško je gledati kako se nešto što voliš polako mijenja bez da možeš ništa.”

E to. TO je strah koji ne vidš jer izgleda kao hrabrost. Strah od gledanja. Strah od nemoći. Strah od toga da život radi svoje bez da te pita za mišljenje.

Tvoje tijelo zna razliku između akcije iz snage i akcije iz straha. Tvoja koža se steže drugačije kad bježiš nego kad ideš. Tvoja krv nosi informaciju o svakom “hrabrom” potezu koji je zapravo bio paničan bijeg, samo s boljim marketingom.

I znaš što je najfascinantnije kod straha od promjene? To je strah od ŽIVOTA. Jer život JE promjena. Jedino što je fiksno je da ništa nije fiksno. I svaki put kad pokušaš nešto “srediti zauvijek”, “osigurati”, “učvrstiti”, ti zapravo pokušavaš zaustaviti život. A zaustavljeni život ima ime. Zove se smrt.

“Ali ja samo želim MALO stabilnosti! Je li to previše tražiti?!” Ne. Ali stabilnost nije isto što i fiksiranost. Stabilnost je fleksibilna. Kao bambus koji se savija na vjetru ali ne puca. Fiksiranost je hrast koji stoji čvrsto dok ga oluja ne sruši.

Tvoja kralježnica može biti stabilna I fleksibilna istovremeno. Tvoja krv može teći mirno kroz promjenu umjesto da se zgrušava od straha. Tvoje tijelo već zna kako plesati s neizvjesnošću, samo si ga naučila da je ples opasan.

I taj strah, taj tvoj glavni strah, on ima korijen negdje. Možda u djetinjstvu kad se nešto “sigurno” raspalo bez upozorenja. Možda u trenutku kad si shvatila da odrasli ne kontroliraju ništa, samo se prave. Možda u generacijama prije tebe koje su izgubile sve i naučile te da je jedina sigurnost u čvrstom stisku koji nikad ne popušta.

Ali evo vijesti koje ne želiš čuti: stisak ne čuva. Stisak GUŠI. I sve što čvrsto držiš, na kraju ugušiš. Ili ono tebe.

Tvoja zdjelica drži mudrost o puštanju koju um odbija prihvatiti. Tvoja koža zna da granica nije isto što i zid. Tvoja krv teče slobodnije kad pustiš nego kad držiš, ali si naučila da je puštanje gubitak a držanje sigurnost. Obrnuto je.

“I što da radim s tim strahom?” Ne boriš se. Gledaš. Kao što gledaš cvijet. Ljiljan na grbu plemenitaških obitelji, simbol trajnosti, i on vene. I on mijenja oblik. I on mora biti orezan da bi ponovno procvatio. Orezivanje nije uništavanje. Orezivanje je omogućavanje.

Tvoj strah treba orezivanje. Ne uništavanje, ne “rad na sebi” do iznemoglosti, ne analizu do paralize. Samo gledanje. Promatranje. Davanje imena. I onda, polako, rezanje onoga što više ne služi.

Tvoja kralježnica se ispravlja kad napokon pogledaš ono od čega si bježala. Tvoja krv teče toplije kad strah dobije ime. Tvoje tijelo se opušta u priznanju da je promjena jedino sigurno, i da je sigurnost u promjeni, ne unatoč njoj.

Jer kad je SVIJEST tvoje sidro, a ne okolnosti, svaka promjena postaje prolaz, ne prijetnja. Kad si usidrena u SEBI, u svojoj hari, u svom centru, možeš putovati kroz bilo što bez da se ikad stvarno izgubiš.

I onda fleksibilnost nije strah od ostajanja. Onda je fleksibilnost SLOBODA. Da odeš kad treba otići. Da ostaneš kad treba ostati. Da pustiš kad treba pustiti. Da držiš kad treba držati. Bez panike. Bez kontrole. Samo s jasnoćom koja dolazi iz tijela koje zna.

Koji je tvoj glavni strah? Ne onaj kojeg znaš. Onaj kojeg zoveš “ja sam jednostavno takva”. Taj. Pogledaj ga. Imenuj ga. I onda ga oreži kao cvijet kojem trebaš dati prostora da ponovno procvate.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥