Ne osjećamo se ugodno pometeni, zbunjeni… Jak ton bespomoćnosti je u tome, kad zavlada neki kaos, kao da izgubimo temelj. To je tren nejasnoće, prijelaza, promjene koji ugrozi linearno mišljenje. A zapravo nas upgrade-a, na frekvenciju razmišljanja duše.

Život, zapravo, nije logičan. Istina je, cijeli se proces odvija po nekom redu, urođenom. Često se kaže da je energija/Božansko/Sila – inteligentna sama po sebi. To znači da zapravo sama, u skladu s vlastitim ritmom i skrivenom Mudrošću, zna kako urediti sve što treba – od Svemira do osobnog iscjeljenja.

U tom smislu, najveće silovanje samih sebe – čitaj: izvor stresa/bolesti/nezadovoljstva – činimo kada pokušavamo isforsirati cijeli proces. Zbog toga se u svim duhovnim tradicijama inzistira na mehanizmu puštanja kontrole.

Kontrola se, obično, pripisuje egu. A ego je, pak, kroz psihološke i duhovne sisteme drugačije tumačena riječ, pa nastaje cijeli kaos oko toga. Sve u svemu, postoji razina nas koja voli stvoriti plan i slijediti ga. I to je u redu. Ta razina je kombinirano emotivna i razumska. Primjerice, emotivno želiš vidjeti prijatelja ili kupiti nove zavjese, a razumski isplaniraš mjesto, vrijeme i način realizacije.

No, onda se dogodi nešto što zovemo – viša sila, ili jednostavno nepredviđen okret situacije. Ne ide kako želiš. Kako si zamislila. Uglavnom je prva reakcija bijes, tuga, panika ili bilo koji drugi znak „izbačaja“ iz sistema. Na površnoj razini izgleda kao da je „netko protiv nas“. Nešto se urotilo i ne da nam da mi po svom. U tom trenu, kada tako bjesnimo iliu cendramo, zaboravljamo dublju svrhu. Inače znamo da je sve onako kako treba biti, da je otkazan susret zapravo za najviše dobro jer treba proći vrijeme da se realizira nešto najbolje… Sve to znamo i već i u ovoj inkarnaciji imamo toliko iskustava koja to potvrđuju.

Pa ipak, sloj po sloj, život miče razine kontrole i koliko god znali te bili svjesni, toliko smo ipak pred izazovom. Biti stalno budan znači biti stalno svjestan Misterije koja je Život, Postojanje, Božansko. Jer, koliko god ga odlikovao urođen red, svojevrstan sistem po kojem se sve odvija, toliko je, kao što znate, život Živ: nepredvidiv. U tome mu je ljepota, i moć. A u tome je i naša moć: prihvaćanje nepredividog, naglog je odlika mudrosti.

Potpuna propusnost

Najmudriji imaju totalnu propusnost: u smislu, nešto se dogodi, to izventiliraju na način koji im dođe (mirniji tipovi jednostavno slegnu ramenima, malo živčaniji imaju potrebu izurlati se, onako da izvjetri iz njih, to je isto ok) i krenu dalje. Ne vise na tome, ne jašu s razmišljanjima, ne kukaju i ne nose taj teret na leđima. Sve ovo znamo, no vrijedi se podsjetiti posebno kada se nađemo u životnoj fazi u kojoj se ruše planovi. Ne moraju to biti ne-znam-kakvi planovi.

Dovoljan je niz izokrenutih sitnica da čovjek na tren izludi. To se događa kada otvorimo poglavlje najvećih dubina kolektivnog nesvjesnog: onih u kojima su spremljene najtajnije emocije, i najdublji osjećajni materijali. Poglavlje je otvoreno, pa sada traži iscjeljenje. To izgleda tako da se pokazani materijal treba izvući van. A kao što znamo, ništa ga ne izvlači bolje od svakodnevice sa svojim okidačima. Stoga, dobro je biti spreman za čišćenja. Propuštati stvari dahom, jer je tako najbrže. I znajte, naš zadatak je prepustiti se, ali sada u praksi i to na svim frontovima.

To ne znači da ne treba planirati ili imati usmjeren pravac životnog kretanja. Da, ali mu ne robovati. Jer u postajanju čovjeka bogočovjekom, upravo je nepredvidiva igra ona kojom se, u ljudskom tijelu, ostvaruje božanski ples Izvora. Zato, blagoslovi što sve nije onako kako zamišljaš da mora biti, ili bi bilo najbolje. Sjeti se da je još i bolje: propast jednog posla za bolji idućeg tjedna, neostvarenje jednog odnosa za ostvarenje puno sretnijeg za tebe, i tako redom…

Možda to ne vidiš odmah, ali saznat ćeš ubrzo zašto je trebalo biti tako. A ako i ne saznate, osjetit ćete novi mir, i znati da je sve ok, bez suvišnih mentalnih akrobacija i pokušaja da spremite stvari u ladice, pod etiketama. To je potreba razuma, on voli razumjeti. Lijepo od njega. Ali, u konačnici, kad izvrtiš sve teorije, znanja, etikiete, vježbe i tehnike, ostaje samo jedan kriterij za cijelu priču: osjećaš li se mirno i opušteno s nečim, ili ne.

Razinu opuštenosti ne pružaju teorije. To je kao da otkriješ da imaš podrum zatrpan stvarima i onda kreneš u spoznavanje. Naravno, nema ništa loše u spoznaji, sami uvidi ponekad jesu iscjeljujući. No, pogledaj taj zatrpani podrum: u njemu je hrpa stvari. S nekima se čovjek nije suočio u spremanju jer su uspomene bile prebolne, za neke nije bilo volje ili živaca… Sve u svemu, pri susretu s tim stvarima – divno je osvijestiti zašto je postojao strah i razumjeti uzrok svog ignoriranja teme. Ali, dok ne uhvatiš metlu i ne zavitlaš po tom podrumu, on neće biti čist.

Tako i svijest, i život. Jedini način je da DIŠEŠ, koristite DAH za čišćenje emocije i umirivanje misli.
I pustiš, neka se događa. Naš mali um ima svoj raspored i svoje viđenje stvari, ali je u biti naš viši, božanski um taj koji zna. Zato se osloni na Sebe, i Život, ono što se kaže “vjeruj si”. Jer ti si Život i ti si Svemir. Pa kao takvo biće, sjeti se da nisi stvorila ništa manje od onoga što je najbolje za tebe, i sve oko tebe.

Osvijesti: gdje se držiš kruto, što stišćeš – koji odnos, ideju, cilj, a prerasla si… Zbog čega, što i tko u tebi se drži i kako da taj identitet iscijeliš i prekrojiš. Pustiš stare inkarnacijske spone i izgradiš nove vezove za dalje.

Za svoj osobni pogled i Tarot, da osvijetlimo dileme, pozadine i rješenja, te otkrijemo tvoja rješenja, piši na dea@elementi.space ili devidas.dea@gmail.com