ZDRAVI: Iscjeli um i tijelo
Kad si dobro unutra, dobro si vani. Zato zdravlje počinje u umu: pravi stavovi nose prava stanja. Iz pravih stanja izviru prava ostvarenja i tako imaš pravi život. Da, čak i kad je teško. Ali zdrav čovjek i kroz oluje života prolazi ispravno, čuvajući svoju energiju, vladajući sobom i okolnostima usklađeno s ritmovima života. I tako živi svoj ritam, što znači da čuva svoje zdravlje. Iz uma, a um je u tijelu. Um je širi od tijela, ali ga koristi. Ono što je u umu, prvo se odražava na nefizičkom tijelu, našem elektromagnetnom polju, tzv. auri. Sve misli, kako doživljavamo stvarnost, svoje pobjede, poraze... Stoji u auri, ili kao tamni oblak ili kao bljesak svjetla. Potom se odražava u životu - neka područja su blistava i sjajna, negdje ne ide nikako. I jasno, odražava se na tijelu, fizičkom: to su ona stalna mjesta koja su zgrčena ili bole. Ako svjesno pogledaš neko takvo mjesto - recimo lopatice, puno se ljudi grbi tamo - sam tvoj pogled, usmjerenje pažnje uma, učinit će da se blago ispraviš. Ili, netko steže usnicu nesvjesno, a onda kada obrati pažnju, opusti je i ne samo što dobije prirodan izgled i proljepša se nego primjeti suptilan titraj u umu, nešto fino se promijeni, čovjek drugačije misli. E to je ta moćna i divna veza uma, kojeg za svoje izražavanje koristi duša, i tijela. Važno je prepoznati je, njegovati obraćanje pažnje na nju. To znači biti usklađen, a to znači biti zdrav i prav. I živjeti takav život.
Spasi svoj ritam
Znaš onu priču o usklađenosti? Usklađenost/poravnanje s Višom svrhom, Svojim Sebstvom, Voljom Univerzuma, Božanskom namjerom, Suštinskom prirodom? E sve to u osnovi je isto – a znači USKLAĐENOST S VLASTITIM RITMOM. To je ono što čuješ kad slušaš kako se, recimo, glasaju ptice – vrapčići imaju jedan tempo I glas, vrane drugi… Ili vjetrovi – neki su blagi I fini, povremeno dahnu, drugi luđački udaraju… Da skratim – tako ima svatko od nas. Neki svoj ritam. Nije to rutina – ono “ja ujutro volim to, pa poslije ono I ovo”. Nego baš ritam, više kao način u kojem se stvari odvijaju. Dosljednost sebi Ovo zvuči apstraktno zato što je nevjerojatno…
Razdvoji krugove
Koji je tvoj pravi tren za maknuti se iz bolne situacije? Odnosa, nekog stanja, bilo koje gustoće I težine što stišće? Svatko ima svoj. Netko odmah na bol zavrišti i otrči dalje – iz odnosa s nekom mrcinom, zlog šefa. Netko je jednostavno trpan ili pomirljiv, pa misli “dobro, ‘ajde, naći ćemo sporazum već”, pa tek kad iscrpi sve varijante kompromisa ide dalje. Ako, jasno, ima snage. A netko ni tad, nego se izmoždeno sruši i nerijetko oboli jer – u kakvom smo okruženju, takvi postanemo i mi. Ovako teoretski, to je jasno i logično: svi se na prvu složimo da je bol alarm problema i da treba djelovati odmah.…
Prava visina
U kojim stvarima, područjima života… imaš onako tihi dojam da si baš vrh? Uspjeh čisti. Gdje neka majucna taština postoji, ponos… Ali čak nisu oni toliko važni nego stav – gdje imaš stav da sve kužiš I sve znaš? E tamo je, kažu karte, ovaj tjedan ključno sebe “srušiti”. Prerezati. Da nastaviš rasti. Bolje ti, nego da to život napravi u formi neke smrti koja te iza leđa zaskoči. Kraljica Mačeva: Ooh, kako sam savršena I besprijekorna! Sve mi je jasno, totalno vladam situacijom. Ne, ne, nema se šta tu meni govoriti ili dokazivati, ja sam sve prošla I potpuno razumijem život I svakoga. Smrt: Stvarno? Ne bih rekla. Sud:…
Iscjeljenje kajanja
On sad shvaća, da je spavao, dok je ona za njim čeznula… kažu MAG, 8 MAČEVA I 4 MAČA iz Victorian Romantic Tarota kada pitam što biti I činiti, kako djelovati ovaj tjedan da smo odraz najvišeg božanstvenog sebe, dakle svoje duše I prirode. I karte pokazuju sliku iscjeljenog kajanja. To može biti bilo koje kajanje – za propuštenim prilikama, za svim onim trenucima kada smo “spavali”, bili nesvjesni toga što treba učiniti da se naša duša oslobodi. Zatvorenih očiju prema onome što nas gleda u oči. Ne samo prema drugima, nego zapravo prema sebi. Kada smo trebali zavapiti u pomoć, ali smo šutjeli. Kada smo trebali proučiti nešto, naučiti I izvesti…
Nova osnova vrijednosti
Kako gledaš na nešto u što uložiš puno – sebe, rada, truda… a dobiješ malo, ili nešto jedva? Na prvu, logično, vjerojatno bijesno. Ili tužno, uglavnom nekako utučeno. Sa sasvim logičnim pitanjima zašto, zbog čega ja, koji je uzrok te moje gluposti, kako da spriječim sebe u novim takvim ludilima. Nešto poslije, promišljanjem počinješ uviđati čemu je gubitak vodio. Koji mu je smisao. Ne onako naivno u smislu “nađi pozitivni ugao u situaciji da se nekako utješiš…” Nego s mirnim razumijevanjem dubokih pozadinskih mehanizama koje jedino ovakve promjene mogu pokazati, istjerati iz skrivene mračne dubine nesvjesnih voda. Jasno, to traži pošten i miran pogled. U prvom trenu, i prvoj reakciji…
Glas za spas
„Prestani raditi crnu magiju nad samim sobom“ – kažu SUD, LUDA I MAG, Smrt i Pravda. I normalno da svatko od nas pomisli kako se to njega ne tiče, jer pobogu tko zdrav i prav radi to? Ali, radimo svaki puta kada budalimo sa svojom istinom. I još više, kada ludujemo sa svojim glasom. Da, iznutra, ali i izvana. Iznutra znamo mehanizam: imamo neko unutarnje otkrovenje, objavu svoje više svijesti, zakunemo se sebi da ćemo to živjeti, disati i govoriti svaki tren, ali onda na prvoj javnoj pozornici to izrelativiziramo, ne držimo se sasvim, zašećerimo tu istinu… Ne kažemo jasno i glasno kome što treba, i zapravo najgore, ne izrazimo…




















