Djeca znaju nešto što si zaboravila

Dvogodišnjaci imaju jednu supermoć koju su im odrasli sistematično istreniravali iz tijela: sposobnost da kažu NEĆU i misle to. Bez objašnjenja. Bez isprike. Bez PowerPoint prezentacije o tome zašto im ne odgovara taj termin. Samo… neću. I nastave jesti pijesak ili što već rade. A ti? Ti imaš 47 načina da kažeš “da” kad misliš “ne”, uključujući “možda”, “vidjet ćemo”, “javim ti”, i klasični “super, samo mi pošalji detalje” dok iznutra umireš.

Tvoje grlo pamti svaki put kad si progutala “ne” da bi netko drugi mogao lakše disati. Svaka neizgovorena granica sada živi u tvojoj čeljusti kao stezanje koje zoveš “stres”. A zapravo je arhiva svega što nisi rekla.

I onda ideš na jogu i meditaciju i radiš na “authenticity” i “speaking your truth” i imaš journaling practice gdje pišeš o granicama, a sutra opet kažeš “da naravno, nema problema” kad te šefica pita možeš li ostati duže PETI PUT OVAJ TJEDAN. I onda se čudiš zašto te boli vrat. Plot twist: ne boli te vrat. Bole te sve riječi koje su zapele na putu van.

Govoriti svoju istinu nije stvar glasnoće. Nije stvar decibela. To je stvar tona koji izvire iz mjesta ispod riječi, iz one točke u zdjelici gdje tvoje tijelo zna tko si prije nego što um počne pregovarati.

Znaš onu razliku između “ja tako mislim” i nečeg dubljeg? Možeš reći “mislim da to nije fer” sto puta i ništa se ne promijeni. Ali kad jednom, JEDNOM, iz nekog mjesta koje nije glava nego trbuh kažeš “ne”… svi u prostoriji to OSJETE. Zrak se promijeni. Energija se pomakne. Oni prestrašeni se smrznu jer su osjetili da nisi tu za pregovore. Oni budniji naćule uši jer su prepoznali vibraciju nekoga tko stoji u sebi.

To je ton koji ne dolazi iz glava nego iz kostiju. Tvoja kralježnica ga zna proizvoditi. Tvoja koža ga zna emitirati. Problem je što si ga zakopala ispod slojeva pristojnosti i straha da ćeš nekoga povrijediti ako budeš previše… ti.

Evo ti mehanika jer volim kad se stvari objasne bez mistike: tvoj nervni sustav REGISTRIRA razliku između riječi koje govoriš iz socijalnog autopilota i riječi koje govoriš iz reguliranog tijela. Kad kažeš “ne” a misliš “da”, vagus živac to bilježi kao inkoherenciju. Stres. Napetost. Disocijacija između onoga što osjećaš i onoga što izražavaš. I to se akumulira. Godinama. Desetljećima. Dok jednog dana ne eksplodiraš na nekoga tko te pitao hoćeš li šećer u kavu.

Inkoherencija između onoga što osjećaš i onoga što kažeš košta. Plaćaš je u kortizolu, u napetosti fascije, u glavoboljama koje dolaze “ni od kuda”. Tvoje tijelo vodi račune koje tvoja glava odbija čitati.

I tu dolazimo do predaka. Ne u smislu “duše predaka te gledaju” jer to je priča za drugu publiku. Nego u smislu: ti si doslovno sastavljena od obrazaca koje su ti prenijele generacije prije tebe. Neki od tih obrazaca su ti služili. Briga za druge? Naučila si to. Možda od bake. Možda od mame. I to te oblikovalo, oplemenilo, napravilo osobom koja zna voljeti. ALI. Možda si to i PRERASLA. Možda taj obrazac koji je nekad bio dar sada postaje kavez.

Zahvalnost i razgraničenje mogu postojati u istom dahu. Možeš reći “hvala na svemu” i “ovdje prestajemo” precima čije obrasce više ne nosiš. Tvoja krv ih pamti. Ali tvoj život ne mora ih ponavljati.

Zato “neću” postaje tvoje novo “hoću”. Jer ponekad lakše spoznaješ tko jesi kroz ono što ODBIJAŠ nego kroz ono što prihvaćaš. Svaki “neću” koji izgovoriš iz zdjelice umjesto iz glave je granica koja postaje kost. Struktura. Identitet koji se gradi kroz ono što više nisi spremna tolerirati.

Reci “neću”. Osjetiš kako ti se trbuh opusti kad to kažeš iskreno? Ta relaksacija je tvoj nervni sustav koji kaže “konačno, granica”. Tvoje tijelo živi za granice. Bez njih se razlijeva u tuđe potrebe dok ne ostane ništa za tebe.

Probaj danas. Jednom. Kad te netko pita nešto na što je odgovor zapravo ne, samo reci ne. Bez “ali”. Bez objašnjenja. Bez toga da odmah ponudiš alternativu da se ne bi osjećali loše. Samo… ne. I promatraj. Promatraj što se dogodi u prsima. U trbuhu. U grlu. Promatraj kako se prostorija pomakne kad staneš u sebe bez isprike.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥