Koliko lako kažeš što… ne misliš, ma ni osjećaš – nego što jesi?

Nije to ono „govorim svoje mišljenje“, to je vrlo lako, i ima tisuću ograda i zaštita u sebi „ja tako mislim, što se mene tiče“. I ok je. Ali, sloj dublje je reći to tonom koji je više od mišljenja, koji je tvoja suština.

Taj ton nije onaj internetski, žovijalni, društveni. To često nije ton kojim govorimo kada komuniciramo u nekoj društvenoj situaciji. To je ton duše. Njime kažeš i „dobar dan“ u dućanu, pa se energija promjeni, ovi prestrašeni se malo smrznu i odmaknu, ovi budniji naćule uši ne bi li još pjesme, te vibracije „ubrali“. #tonduše

To je zapravo ton kojim puštaš dušu da govori.Zato se, kada pitam Tarot na temu “ključno za biti svoj”, javljaju ZVIJEZDA, SVIJET I SUD (Jacques Rochias Tarot), glasno trubeći o svojoj istini. I tome da je ključno nju izraziti, na nov način. Jasno da to traži preispitivanja – neke stvari smo i prije govorili, ali nismo bili one.

Recimo „ja nisam tvoja žrtva“. Mogli smo to papigariti to kraja svemira. Sto puta na dan reći nekome da je gotovo s našim davanjima prema njemu, da se povlačimo… ili što već smo govorili. Ali tek kad se iznutra dignemo s koljena i ustanemo iz pozicije žrtve u poziciju osobe koja pleše u svom ritmu…. tek tada naše „nisam žrtva“ postaje stvarnost, istina koja odjekuje.

Stoga smo pozvani napraviti tu reviziju gdje više nismo nešto što smo bili. Pred ogledalo stati i pogledati gdje smo se previše izlijevali – trošili, tupili o jedno te isto, čeznuli uslijed istih ideala… A više to nismo. Narasli smo. I kao takvi, spremni smo među svijet i ljude, ali to ne samo vanjske ljude nego i ona unutarnja lica, one u svom umu, glavi, kako hoćeš – izići na novi način.Mudro je početi sa svojim precima i reći im hvala na svemu što je, i posebno – gdje ja više nisam „vi“.

Sada je tren za glasom pustiti svoje istine oko toga gdje nisi oni. Primjerice, od nekoga si baš naslijedio dar da jako brineš o drugima i to te oplemenilo, ali i došta koštalo. Zahvaljujući tome si i narasla, i to si prerasla: to je gotovo i vrijeme je da to objaviš. Ne bukom, nego mirom: odzvanja istina i vibracija, ne nužno decibeli.

I tu je prilika, da skupa s opadajućim lišćem, zahvališ SMRTI na tome što je odnijela, skupa s tijelima predaka, i ono što zaista više nema utjecaj na tebe. Da to prepoznaš i odrežeš, završiš sa starim mehanizmima odnošenja prema svijetu. Prilika da prestaneš trošiti svoju SNAGU na borbe koje nisu tvoje.

U svemu ovome pomoći će ti riječ NEĆU. Znaš kako je djeca često govore? Često, doduše, bezveze, jer testiraju granice, ali fora je da to kažu suvereno, iz duše. Vježbaj reći „neću“. I ostati dosljedna tome.

Zato što nekad lakše spoznajemo što jesmo, preko osvještenja toga što (više) nismo. Što hoćemo preko toga što nećemo – tzv. negativna definicija kao privremena trasa, most do osvještenja i ostvarenja.

Za podršku Tarot uvida u spoznaji gdje je i zašto blokiran tvoj glas duše ili kako da ga oslobodiš, piši na devidas.dea@gmail.com

Zagrljaj!