Tvoja ljubav nije umrla, samo je pijana zaspala na krivom kauču

Prijateljica ti upravo objavi da je “gotova s ljubavnim odnosima” istim tonom kojim netko kaže “gotova sam s glutenom”. Mirno. Odlučno. Kao da je ljubav intolerancija koju možeš jednostavno izbaciti iz jelovnika i nastaviti dalje s bezglutenskim životom. “Očito mi ne ide. Kao kad ti ne ide balet pa odustaneš i počneš se baviti boksom.” I ti klimaš glavom, a iznutra ti alarm pišti jer znaš da ovo nije mudrost. Ovo je kapitulacija prerušena u rezignaciju prerušenu u mir.

Ono što proglašavaš mrtvim u sebi rijetko je zaista mrtvo. Češće je samo iscrpljeno, ranjeno, sakrilo se u kut tijela gdje misli da ga nećeš pronaći. Tvoja zdjelica drži žar koji tvoja glava pokušava ugasiti logikom.

I evo ti ta fora koju svi rade: ili si širom otvorena za svakog tko ti se nasmiješi na Tinderu i ima pulse, ili si potpuno zatvorena i proglašavaš cijeli ljubavni odjel svog života “trajno zatvoren zbog renovacije koja nikad neće biti završena”. Dva ekstrema. Oba bježe od iste stvari: od toga da se moraš stvarno pogledati i pitati KAKO si dosad radila odnose, ne samo S KIM.

Zatvoriti vrata nije zaštita. To je samo drugi oblik ranjivosti koji nosi masku snage. Tvoje srce zna razliku između granice i zida. Jedno te štiti. Drugo te zatvara sa samom sobom i svim čudovištima koja si mislila da ostavljaš vani.

Jer evo mehanike koju ti nitko nije objasnio dok si gledala romkome i čitala horoskope o “srodnim dušama”: ti si cijeli život radila odnose NAOPAKO. Prvo se opijanje emocijama, ono “umrijet ću ako me ne poljubiš”, “ti si moj kisik”, “bez tebe ne mogu disati”… i ONDA, kad se emocijalni mamurluk razbistri, otkriješ da si u krevetu s nekim čije prezime nisi sigurna kako se piše i čije životne vrijednosti su potpuna suprotnost tvojima.

Pijana zaljubljenost nije ljubav. To je kortizolni koktel koji tvoj nervni sustav servira kad prepozna poznati obrazac. A poznato nije isto što i zdravo. Tvoje tijelo se “zaljubljuje” u ono što prepoznaje, ne u ono što ti treba.

I sad, umjesto da naučiš plesati drugačije, ti bacaš plesne cipele i kažeš “očito nisam za ples”. Plot twist: jesi za ples. Samo si dosad plesala sama sa svojim projekcijama dok je druga osoba plesala sa svojima, i onda ste se oboje čudili zašto stalno gaziš po tuđim nogama i zašto glazba zvuči kao da svira iz dvije različite sobe.

Odnos je ples, ne kino. U kinu sjediš i gledaš svoju fantaziju projiciranu na ekran. U plesu osjećaš drugog, pratiš, vodiš, puštaš da te vode. Tvoja koža mora naučiti razliku. Tvoj trbuh mora naučiti osjetiti tko je stvarno ispred tebe, a ne tko bi ti htjela da bude.

Evo ti novi način, i zvučat će neromantično i dosadno i možda malo kao da ti računovođa objašnjava ljubav, ali: prvo skeniraš razumom. Otvoriš kutije. Pogledaš što je unutra. Vidiš ima li tamo blago ili zvijeri. I TEK ONDA odlučuješ hoćeš li se opiti zajedno. Ne obrnuto. Nikad više obrnuto.

Strast koja dolazi NAKON upoznavanja je strast koja ima temelje. Strast koja dolazi prije je samo vatrena oluja koja izgori sve i ostavi te da stojiš u pepelu pitajući se kako si opet završila ovdje.

I ta prijateljica koja je “gotova”? Nije gotova. Umorna je. Razočarana je. Potrošila je svu svoju energiju na krivu verziju ljubavi i sad misli da je ljubav problem, a ne metoda. Kao da netko cijeli život pokušava otvoriti vrata guranjem umjesto povlačenjem i onda zaključi “vrata ne rade za mene”.

Ono što je umrlo u tebi može oživjeti. Ali ne na stari način. Stari način je gotov i treba biti gotov. Novi način počinje u tijelu koje zna stati prije nego skoči, koje osjeća prije nego reagira, koje pita “tko si ti zapravo” prije nego kaže “volim te”.

Zato nemoj zaključavati vrata. Nemoj ih ni širom otvarati. Nauči ih držati odškrinuta. Dovoljno da vidiš tko stoji vani. Dovoljno da osjetiš miriše li na istinu ili na performans. Tvoje tijelo zna. Samo mu dosad nisi dala priliku da progovori prije nego se tvoja glava već zaletjela u projekcije.

Voljenje se može reanimirati. Ali ne udihavanjem starog zraka u stara pluća. Nego novim dahom u tijelo koje je naučilo razliku između zaljubljenosti koja opija i ljubavi koja trijezni.

Probaj danas: sjeti se zadnjeg “kraha”. Osjeti gdje je u tijelu taj osjećaj. I pitaj ga, iskreno, bez osude: jesam li bila pijana od početka ili sam se napila usput? Odgovor ti je kompas za sve što dolazi.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥

​