Svaka Osoba Koja Te Nervira Je Selfie Koji Nisi Htjela Objaviti

Imaš prijateljicu koja te izluđuje jer “uvijek mora biti u pravu”. Imaš kolegu koji te živcira jer “nikad ne sluša, samo čeka svoj red za govoriti”. Imaš partnera koji te dovodi do ludila jer “emocionalno se zatvara čim postane neugodno”. I svaki put kad se žališ na njih, svom drugom prijatelju, uz kavu, detaljizirajući TOČNO što je taj čovjek napravio i ZAŠTO je to užasno, negdje duboko u tebi postoji tanka, neugodna slutnja koju brzo progutaš još jednim gutljajem cappuccina: a što ako je to… ja?

Tvoja kralježnica se upravo stegnula jer tijelo prepoznaje istinu prije nego je um spreman čuti. Tvoja koža već zna što ti um odbija priznati. Tvoje kosti drže memoriju svakog puta kad si radila TOČNO ono što te kod drugih izluđuje, samo u drugom ruhu, s drugim izgovorom, u vlastita četiri zida.

“Ali ja NIKAD ne bih lagala nekoga koga volim!” urlala je žena nakon što je otkrila da ju je partner varao. Dva mjeseca kasnije, sjetila se svih onih “sitnih modifikacija istine” koje je sama radila. Nije TEHNIČKI lagala. Samo nije sve rekla. Nije svaku kavu prijavila. Nije svaki osjećaj podijelila. “Jer svaki čovjek ima pravo na privatnost.” Isti argument koji je njemu zamjerala.

Plot twist: ogledalo ne laže. Ogledalo samo pokazuje. A mi bacamo cipele na njega i čudimo se zašto nam se vraćaju u glavu.

Tvoja krv već cirkulira s ovom istinom koju znaš ali ne želiš znati. Tvoja koža pamti svaki trenutak kad si bila TOČNO ono što kod drugih ne podnosiš, samo nisi imala publiku koja bi ti to rekla. Tvoje srce drži arhivu svih tvojih slijepih točaka, strpljivo čekajući da ih pogledaš.

Evo mehanike bez ezoterike: ne privlačiš ljude jer “svemir ima plan” ili jer “vaše duše imaju ugovor”. Privlačiš ljude jer tvoj nervni sustav rezonira s njihovim. Tvoji obrasci prepoznaju njihove obrasce. Tvoja rana prepoznaje njihovu ranu. To nije kozmički dogovor. To je frekvencijsko podudaranje. Kao radio stanica. Tvoj filter prima određene signale, a druge propušta.

I zato te ODREĐENI tipovi ljudi nerviraju više nego drugi. Nije slučajno. Tvoj sustav reagira jer prepoznaje nešto. Ne nužno identično. Ali slično. Istu melodiju u drugom aranžmanu.

Tvoje tijelo već zna koga će prepoznati kao “svog” i koga će prepoznati kao “nepodnošljivog”. I oboje su informacija o tebi, ne o njima. Tvoja koža reagira na ljude prije nego ih um procijeni. Tvoja krv ubrzava ili usporava ovisno o tome što taj čovjek aktivira u tvojoj dubini.

“On eksplodira na prvu! Bez ikakve kontrole! Ja to NIKAD ne bih napravila!” rekla je žena koja se rasplače čim joj netko podigne ton. Različita manifestacija. Isti mehanizam. On kontrolira napadom. Ona kontrolira suzama. Oboje izbjegavaju ranjivost. Oboje manipuliraju situacijom da ne moraju osjetiti ono ispod.

A ona je njega ODABRALA. Od svih muškaraca na svijetu. Baš njega. Baš onog koji radi istu stvar koju ona radi, samo na način koji ona može osuditi bez da mora pogledati sebe.

Praktično, zar ne?

Tvoja kralježnica drži svaku obranu koju si ikad izgradila da ne moraš vidjeti ono što ne želiš vidjeti. Tvoja koža je oklop koji štiti ranjivost ispod. Tvoje kosti znaju da iza svake osude stoji strah od prepoznavanja.

“Ali JA nisam manipulativna kao on!” Oh, draga. Samo manipuliraš drugačije. On manipulira logikom, vrti te oko značenja riječi dok ne zaboraviš što si htjela reći. Ti manipuliraš pozitivnošću, tako intenzivnom da se nitko ne usudi reći da mu je loše u tvom prisustvu jer će dobiti predavanje o “moći pozitivnog mišljenja”.

On diktira čeličnom šakom. Ti diktiraš ružičastom rukavicom. Oboje diktirate. Samo je ambalaža različita.

Tvoja krv nosi istu potrebu za kontrolom koju osuđuješ kod drugih. Tvoja koža zna sve načine na koje izbjegavaš osjećati ono što ne želiš osjećati. Tvoje tijelo pamti svaki put kad si nekoga “pozitivirala” dok je htio samo biti viđen u svojoj boli.

Evo što nitko ne kaže jer nije lijepo za čuti: ono što te NAJVIŠE nervira kod drugih je tvoja najveća slijepa točka. Ono što te NAJVIŠE boli kad ti netko napravi je ono što ti radiš sebi, svakodnevno, bez svjedoka.

Okrutnost koju mu zamjeraš? Pogledaj kako govoriš sebi kad pogriješiš.

Neiskrenost koja te slama? Pogledaj sve laži koje si rekla svom ogledalu.

Emocionalna nedostupnost koja te izluđuje? Pogledaj koliko si dostupna vlastitim emocijama kad postanu neugodne.

Tvoje tijelo već drži odgovore na pitanja koja um ne želi postaviti. Tvoja koža zna sve načine na koje bježiš od sebe. Tvoja krv cirkulira kroz svaku ranu koju nisi pogledala, strpljivo čekajući.

“I što sad? Razbijemo ogledala?” Ne možeš razbiti ogledalo koje je živo i diše i ima svoj život neovisno o tebi. Možeš samo prestati bježati od odraza. Možeš pogledati. Uplakanih očiju ako treba. S mučninom u trbuhu ako treba. Ali pogledati.

Žena iz priče je rekla: “Osjećam se kao da sam došla pred ogledalo uvjerena da sam bijela vila, a onda vidjela crnu vješticu kako mi se kezi.” I to je točno. I ta “crna vještica” je isto ti. Dio tebe koji si sakrila jer ti je netko rekao da nije prihvatljiv. I potrebna ti je. I tek kad je pogledaš bez osude, postaješ cijela.

Tvoja kralježnica se ispravlja s dozvolom da vidiš sve što jesi, ne samo ono što želiš biti. Tvoja koža omekšava kad prestaneš ratovati s dijelovima sebe koje si proglasila neprijateljima. Tvoja krv teče slobodnije kad nema više ničeg za skrivati, čak ni od sebe same.

Sljedeći put kad te netko iznervira do ludila, stani. Diši. I pitaj se: gdje ja to radim? Možda ne identično. Možda ne očito. Ali GDJE? U kojem obliku? S kojim izgovorom?

I ako odgovor ne dođe odmah, to je ok. Ogledalo je strpljivo. Čeka. Zna da ćeš pogledati kad budeš spremna. A kad pogledaš, kad stvarno pogledaš, nešto se oslobađa. Nešto što si držala cijeli život misleći da te štiti, a zapravo te držalo u zatvoru.

Tvoje kosti znaju da je sloboda na drugoj strani pogleda koji izbjegavaš. Tvoja koža čezne za cjelovitošću koja dolazi samo kad prestaneš dijeliti sebe na “dobre” i “loše” dijelove. Tvoja krv nosi kapacitet za prihvaćanje svega što jesi, čak i onoga što si htjela sakriti zauvijek.

Ogledalo ne možeš razbiti. Ali možeš naučiti gledati bez da trepneš. I u tom pogledu, u toj hrabrosti da vidiš SVE što jesi, leži jedina sloboda koja stvarno postoji.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥