U životu, znamo, uvijek privlačimo samo ono što jesmo. Ne ono što mislimo da jesmo, čime se naš ego često (samo)zavarava, nego ono što smo u cijelom svom sistemu, što vibriramo svjesno ili nesvjesno.

Zato se i kaže da su ljudi koje srećemo, posebno bliski, naša savršena ogledala. Ono što nam se najviše sviđa u njima, naše je, prepoznato u njima; i obrnuto: ono što nas najviše nervira – isto je naše. To, jasno, znamo, no… ogledala nose i dublju čaroliju. Otkrivaju ono čega nismo svjesni.

Stoga je mudro, moguće najdublje za samorazvoj, budno pratiti ono što nas najviše boli i nervira kod drugih. Jer smo to mi sami. Čak i kad ne možemo svjesno prepoznati gdje smo i kada takvi – sigurno jesmo. Inače to ne bismo imali u svom životu.

Vidimo što Jesmo

Podsjetio me na ovo nedavan slučaj koji ide ovako. Kao i svaka priča, počinje sa Ona se luđački zaljubila. „Nekako drugačije nego ikad do tad“, njenim riječima.

Naravno, svaki puta kada se zaljubimo je novo, drugačije, no to nije umanjivalo njenu euforiju prema čovjeku. Divila mu se, iskreno. No, sve što je prepoznavala u njemu – istančan osjećaj, genijalan um, svu ljepotu… – je zapravo nosila i sama. Svi smo je, uključujući i njega, morali podsjećati na to.

Uznos je trajao cca dva mjeseca, tj. dok nije izronila i druga strana ogledala, onu koju baš i nije željela pogledati. Došla je bijesna i plačući rekla „evo, evo ti, kako sad funkcioniraju tvoja ogledala??? I ako privlačimo ono što jesmo, kako sam ja privukla takvog luđaka???“ Povod je, naime, bila spoznaja da čovjek uz odnos s njom, putem weba, održava odnos s još jednom ženom – čak im je objema u jednoj fazi slao iste pjesme, linkove, prepiske…

Istina, ona je s njim, uz duhovnu, mentalnu i emotivnu razmjenu imala i fizičku, što druga žena nije, ali avaj! Pogodila ju je neiskrenost, prešućivanje istine i… na kraju, njegov kukavičluk da joj sve lijepo kaže (govorio je da je web svijet virtualan, kao i njegovi sudionici te time nestvaran).

„Ali energija koju šalje, i ulaže je njegova, stvarna!!!! Zašto je lagao i pravio me blesavom?!“ – urlala je slomljena, inzistirajući da vidim kako je on, s tom svojom stranom, i svim ostalim zamjerkama koje je po putu uočila, dio njezinog ogledala te čime u sebi je privukla tu istost kroz drugoga. I tako, krenem istraživati slučaj.

Ego u Ogledalu

Ispostavilo se da je svaki njegov „gaf“ i „mana“ – njena. Sve što mu je zamjerala je opet – kao i u fazi divljenja – nosila sama. No, ona to u svojih sva-sila-godina jednostavno nije vidjela. Nekad ne vidimo stablo od šume – trebaju nam vanjski okidači, naša zrcala, da ih osvijestimo.

A, kako smo u vremenu Saturna u Škorpionu (više o tome ovdje)… jasno da su lekcije najdublje i najtransformativnije moguće, pa su takva i suočenja. Naša Ogledala nam, u ovoj fazi, brutalnije i temeljitije nego ikada iskapaju korijenske parazite svijesti, i to baš nije vesela zabava…

Ali je takvo suočenje krucijalno bitno, za samoostvarenje, svijest i budnost bića. Bez ovoga, nema prosvjetljenja ni ocjelovljenja. Zato hvala onima koji nas, posebno u ovom vremenu, najviše (m)uče i „šamaraju“, baš saturnijanskoplutonovski… jer su nam najveći seminari&učitelji Života.

Pa, upotrijebimo to konstruktivno, kreirajući Sebe nove s ovako dobivenim uvidima o svojim nesavršenostima. Obratimo pažnju na sve sitne i krupne iritacije, boli i zamjeranja. Koliko god sami sebi u nekoj priči izgledamo kao ranjena i prevarena žrtva, to vrlo vjerojatno pokazuje da negdje, nekako, to radimo prvo sami sebi, a onda drugima.

Sasvim nesvjesno, i sigurno bez namjere, ali… činimo to. Znači, slučaj za inspiraciju svakome:

• Tema: LAŽ&UTAJA ISTINE

Ona: „Tehnički, nije me lagao. Ali, suštinski jest jer je zatajio istinu… Ja to nikada ne bih učinila nekome koga volim i za koga vidim da je zaljubljen u mene tako iskreno…“

Ogledalo: Ona je voljela sve svoje partnere, ali… uvijek je znala modificirati istinu. Ne bi tehnički lagala, ali nije ni prijavila svaku kavu sa svakim prijateljem uvijek, ili jest, ali ublažujući ili ispuštajući neku razinu ushita iz razmjene koja se odvijala. Govorila bi da „svaki čovjek ima pravo na svoju privatnost, individualnost i informacijsko polje i da se ne mora ispovijedati svojim partnerima jer ljubav nije sudnica nego stvar povjerenja i osjećaja“. Istovremeno, uvijek je bila okružena s prijateljima s kojima se razmjenjivala emotivno, duhovno i mentalno, i to s potpunim užitkom; i, da, kao što je ovaj slao iste linkove njoj i drugoj curi, tako je ona dijelila iste priče sa svima koje voli. Ok, nije baš svima govorila ljubavna obećanja o zajedničkom životu i tome kako „želi s njima sve, i učiti i kuhati i raditi“, ali… mehanizam je tu.

• Tema: FILOZOFIJA&KUKAVIČLUK:

Ona: „Kad sam ga suočila sa činjenicama, počeo je filozofirati kako je ljubav slobodna, kako se ljubav ne ograničava…. Zašto jednostavno nije bio frajer i rekao u startu da ima taj stav i neka budem toga svjesna???“

Ogledalo: Koliko god ona bila hrabra i svjesna, istina je da sam retoriku „ljubav je slobodna i zašto ne bih voljela više muškaraca istovremeno“ čula prvi put od nje, i to još prije dvanaest godina. I tada sam joj rekla „možeš voljeti ljudi koliko god hoćeš jer u srcu ima mjesta za sve, ali na Zemlji u ovom tijelu imaš jednu vaginu“. Branila se retorikom da je iskreno prisutna sa svakim kada je s njim i da je u tom trenu potpuno posvećena tom čovjeku. A poslije onom drugom. I tako je „bila iskreno sa svakim“, no nitko od njih nije znao jedan za drugoga jer nije imala „hrabrosti slomiti im srce“. Dakle, bila je kukavica. A kada se istinski uljubila, izvjetrila je cijela ova filozofija, i na vjenčanju je objavila kako sada shvaća da je prava ljubav potpuna, ekskluzivna predaja voljenom biću, bez obzira koliki bio „rok trajanja“ tog odnosa.

Naravno, sve ovo možemo objasniti karmom (imajući na umu da riječ karma znači djelovanje, u smislu što siješ to žanješ jer se energija u Univerzumu uvijek uravnotežuje – više o tome ovdje). Što samo potvrđuje da stvorimo i privučemo – ono što jesmo.

Sitnice koje Cjelinu znače

Ima još zanimljivih primjera psihoogledanja ovdje, skrivenih na prvi pogled: nju je najviše izluđivalo što čovjek „brzo plane“.

– On kao da eksplodira u sekundi, na prvu, bez imalo svijesti i samokontrole, a pravi se svjestan i samoovladan. I onda to još objašnjava svojim karakterom, a navodno prezire ego – žalila se, ne uviđajući da ona radi isto, samo što ne plane, nego se rasplače.

U obitelji se zna da joj nitko ne smije ništa reći povišenim tonom jer će joj u idućoj sekundi oči biti pune suza, a ona u stanju očaja i depresije jer je nečiji glasan govor u njenom smjeru doživjela kao osobni napad najvišeg stupnja. A kad se pribere, brani tu reakciju svojim astrološkom predispozicijama (dakle opet strukturom ega), iako joj je jasno da prirodna struktura postoji kao baza za razvoj i modifikaciju, a ne opravdanje.

Uz to, izluđivale su je njegove verbalne manipulacije.

– Ne želi čuti tuđe mišljenje, čak ne da priliku nekome da nešto kaže, nego te samo upadajući u riječ nadglasa, izvede neki logički manevar, zavrti te oko značenja riječi i tako okrene s teme da više ne znaš što si htio reći… – kukala je. Dok nije osvijestila kako sama to radi: čim nanjuši da joj iz tuđih usta stiže nešto što „njena osjetljiva astrologija“ doživljava kritikom, ona skače na „sve četiri“ i počinje čovjeku objašnjavati kako je sve krivo shvatio, kako je ona u stvari ispravna… Bori se rukama i nogama da dokaže da je u pravu, ne prestaje zasipati riječima, a kako je elokventna i inteligentna, zbuni i začara (ako se zanesete). Ako kojim čudom netko uspije ostati pri svom, toliko se iznervira s tim njenim mentalnim bijegom od sebe, i umori, da na kraju više nema ni volje ni snage joj išta objašnjavati.

Opet, znači, ista stvar kod nje i njega. Zatim, agresija. Silno se žalila na to kako je čovjek nasilan u svojim stavovima i idejama, kao da su jedini ispravni. „Fašizam, čisti fašizam!!! U stanju je držati monolog, kao da samo on zna što je točno, a svi ostali su glupi“ govorila je… a onda spoznala da, jaoo… radi isto, samo na drugi način. Dok je on svoju „tiraniju“ provodio čeličnom šakom, ona je svoju ružičastom rukavicom. Doživite, primjerice, neku katastrofu, a ona kao veseli zeko uzvikne „Ma super ti je to! Vidjet ćeš kako će sve ispasti dobro na kraju…“

Naravno, nema ništa loše u pozitivnom mišljenju, dapače: umijeće je izgraditi afirmativan stav prema životu. No, ekstremi i isključivost su opasni, a ona im je bila sklona: u stanju vas uvjeriti da to što gledate nije kaktus, nego eto, još neprocvala ruža s puno velikog trnja… A ako biste se slučajno pobunili, dobili biste predavanje (da, monolog) o moći pozitivnog mišljenja kao, citiram, „jedinom ispravnom načinu gledanja života“. Diktatura sreće koju je uvela išla je do te mjere da je na jednom pogrebu objašnjavala obitelji ožalošćenih da kad im je najteže ne plaču, nego u glavi afirmiraju “sretan sam, sretan sam” jer je duh ionako vječan, kao i život, te smrt ne postoji.

Lekcije&Pozadina

I tako redom, ogledalo je u pokazalo mnogo obrisa – kao što može u životima svakog od nas. Dovoljno je samo pogledati najveće iritacije i boli, i izvući uvide o sebi iz njih.

U slučaju ovo dvoje – a riječ je o iznimno svjesnim i inteligentnim ljudima – podloga je ista. Svatko je iz svojih ranjenih emocija sagradio vlastite mehanizme ponašanja. Otišao u svoj ekstrem, čuvajući rane duboko skrivene: on, braneći se kritikama, ona komplimentima, no u suštini su izvodili isti manevar. Koji ih je, konačno i spojio (tekst o biologiji ljubavnog privlačenja Ljubav&Strast ovdje), da se u zajedničkoj interakciji razviju, nadilazeći ograničenja prirodne strukture (ega, astroloških datosti, karaktera…).

Ona je trebala čovjeka koji je manipulira, jer je samu sebe zavaravala, kao što ponekad nesvjesno napravimo svi, bježeći od suočenja s nekim svojim bolima u slatku iluziju fantazija. A, sva okrutnost koju mu je zamjerala trebala joj je da osvijesti samosilovanje i samookrutnost koju je nad sobom provodila.

Gledati u ogledalo

I, konačno, što da radimo sa svojim ogledalima? Razbijanja nisu opcija, niti su moguća. To bi bilo bježanje od suočenja, a od sebe ne možemo pobjeći. Rješenje je gledati ga, ako treba uplakanim očima, dok ne osjetimo prihvaćanje svog bića unutra… Sebe, a potom drugoga u kojem se naše Sebstvo ogleda. Nije uvijek ugodno, ali nema veze.

Žena iz primjera je nakon svega rekla kako je „izbačena iz cipela jer se osjeća kao da je došla pred ogledalo, uvjerena da je bijela vila, a onda vidjela odraz u kojem joj se kezi crna vještica“. No, i ta crna vještica je dio nas. Tek njih dvije zajedno znaju pravi omjer alkemijskog napitka za Umjerenost i Umjetnost Življenja. Zahvaljujući svojim ogledalima, uviđamo i prihvaćamo onu stranu koju najviše ne želimo vidjeti, pa je najviše negiramo. A bez nje nema Ravnoteže, ni Ocjelovljenja.

Kako je ovo godina Ljubavnika Tarota (više o tome ovdje) u kojoj je glavni izazov brak svog unutarnjeg anđela i demona. Kada ga ostvarimo, putokazom Ogledala, postajemo sami sebi svoj najbolji frajer i najbolja žena. I tek tada zaljubljenost, po svojoj prirodi nezrela, ustupa mjesto onome što zovemo bezuvjetna ljubav: kad volimo usprkos svemu, slobodni od etiketa odnosa, pa i odnosa samoga. Volimo, jer smo Ljubav. Koja raste i produbljuje se sa svakim novim ogledanjima.

Za Tarot podršku u osvještenju toga kako se svjetlo i tama tvojih odnosa lome u tvojim ogledalima s bliskima, piši na devidas.dea@gmail.com da vidiš zašto biraš određene tipove, tko u tebi to čini i zbog čega i kako da očistiš plohu viđenja i stvaranja, za sjajnija zrcala.