Kukanje Je Trudnoća Koja Odbija Roditi, A Ti Si Babica Koja Se Pita Zašto Te Ne Slušaju

Imaš prijateljicu. Ili sestru. Ili kolegiucu s posla. I ona ti se žali. Na partnera, na posao, na život, na sve. Svaki tjedan. Ista tema. Iste riječi. Isti dramatični uzdasi. I ti joj daš savjet. Dobar savjet. Pametan savjet. Savjet koji bi STVARNO riješio problem. I ona kaže “da, u pravu si, trebala bih…” i onda ne napravi NIŠTA. I sljedeći tjedan opet zove. Ista tema. Iste riječi. I ti se pitaš je li ona uopće čula što si rekla ili je tvoj glas za nju samo ambient noise dok ona izlaže svoju dramu kao da je TED talk koji nikad ne završava.

Tvoja kralježnica prepoznaje umor od slušanja istih priča koje nikamo ne vode. Tvoja koža pamti svaku seansu savjetovanja koja je završila u praznom hodu. Tvoja krv nosi frustraciju babice koja je spremna za porod dok rodilja odbija tiskati.

I onda se ljutiš. “Zašto me uopće pita ako neće poslušati?!” I žališ se SVOJOJ prijateljici na TU prijateljicu i ne primjećuješ ironiju situacije. Jer sad si ti ona koja kuka. O nekome tko kuka. Kukception. Matryoshka lutke jadanja koje otvaraš jednu po jednu do najsitnije u sredini koja je, spoiler alert, uvijek ti.

Tvoje tijelo zna istinu koju um izbjegava: ono što te nervira kod drugih je prozor u ono što izbjegavaš kod sebe. Tvoja koža reagira na tuđe kukanje jer prepoznaje frekvenciju vlastite zaglavljenosti. Tvoja krv cirkulira oko tema koje i sama držiš u “maternici”, čekajući savršen trenutak za porod koji nikad ne dolazi.

Evo što Tarot kaže a što znači na jeziku nervnog sustava: ljudi ne kukaju nad okolnostima. Ljudi kukaju jer im je LAKŠE kukati nego se promijeniti. Kukanje je ventil. Kukanje ispušta dovoljno pare da lonac ne eksplodira. Kukanje je način da se osjećaš kao da RADIŠ nešto vezano za problem dok zapravo ne radiš ništa osim što proizvodiš buku.

I to ima svoju logiku. Bolnu, iritantnu, ali logiku. Promjena je smrt starog. A smrt, čak i smrt onog što mrziš, čak i smrt situacije koju aktivno proklinjš, i dalje je smrt. I tvoj nervni sustav mrzi smrt. Tvoj nervni sustav voli poznato, čak i kad je poznato pakao, jer pakao koji poznaješ je sigurniji od neba koje ne poznaješ.

Tvoja zdjelica drži trudnoće koje nikad nisi rodila. Tvoja krv nosi ideje, promjene, nove verzije sebe koje čekaju da izađu ali im ne daješ prolaz. Tvoja kralježnica savija se pod težinom svega što nosiš a odbjaš pustiti van jer porod izgleda strašnije od vječne trudnoće.

“Ali ja STVARNO želim promjenu!” kažeš. Ok. A što si NAPRAVILA za tu promjenu? Osim pričanja o njoj? Osim planiranja? Osim čitanja knjiga o njoj? Osim slušanja podcastova? Osim kupovanja tečajeva koje nisi završila? Osim davanja savjeta drugima koji su u istoj situaciji kao ti, što ti daje iluziju da si ti drugačija jer TI barem ZNAŠ što treba, samo, eto, “nije pravo vrijeme”?

Kukanje je trudnoća koja odbija roditi. I možeš biti trudna godinama. Desetljećima. Možeš nositi tu promjenu u sebi do kraja života, mažeći je pričama i savjetima i planovima, i nikad je ne pustiti van. I nitko te neće natjerati da rodiš. To je tvoj izbor.

Tvoja koža čezne za olakšanjem koje dolazi samo nakon poroda. Tvoja krv želi teći slobodnije, bez tereta nerealiziranih verzija tebe. Tvoje kosti znaju da je svako nošenje teže od puštanja, samo što puštanje traje trenutak boli a nošenje traje vječnost tuposti.

A ona prijateljica koja te nervira? Ona ti je ogledalo. Ona ti je pokazatelj. Ona ti je dar, koliko god iritantan. Jer svaki put kad osjetiš frustraciju na njeno kukanje, tvoje tijelo ti govori: “Hej, pogledaj gdje TI radiš isto. Gdje TI nosiš promjenu koju odbijaš roditi. Gdje TI daješ savjete sebi kroz druge.”

Rez je rješenje. Smrt starog. Skok u novo. Ne postepeno, ne polako, ne “kad budem spremna”. Jer nikad nećeš biti spremna. Nitko nikad nije spreman za porod. Samo dođe trenutak kad je ostanak unutra bolniji od izlaska van.

Tvoja kralježnica se ispravlja s dozvolom da prereže pupčanu vrpcu koja te veže za staru verziju. Tvoja koža diše s mogućnošću da rodiš tu promjenu DANAS, ne sutra, ne kad bude pravo vrijeme, ne kad se planete poravnaju. Tvoja krv pulsira s novim životom koji čeka na drugoj strani straha.

I znaš što je najčudnije? Kad se konačno dogodi, kad konačno prerežeš, kad konačno rodiš to što si nosila, smijat ćeš se. Ne zato što je lako. Nego zato što ćeš shvatiti koliko je bio apsurdan sav taj strah. Koliko si se mučila s trudnoćom koja je htjela trajati tri mjeseca, a ti si je razvlačila tri godine. Koliko energije si potrošila na kukanje umjesto na jedan jedini rez.

Prepusti se pjesmi svoje unutrašnjosti, kaže Tarot. Prevedeno: slušaj tijelo, ne um. Um će uvijek naći razlog za odgodu. Tijelo zna kad je vrijeme. I tijelo ti upravo sada govori: dosta nošenja. Vrijeme je.

Porod boli. Ali traje kratko. A trudnoća koja nikad ne završava? Ta boli vječno. Samo je bol tuplja, pa je ne prepoznaješ kao bol. Zoveš je “životom”.

Tvoje tijelo čeka tvoj DA. Tvoja koža je spremna za novi zrak. Tvoja krv već teče prema izlazu, samo čeka da prestaneš stiskati i počneš tiskati.

Sljedeći put kad ti se prijateljica požali, umjesto da joj daš savjet, pitaj sebe: gdje ja radim isto? I onda, umjesto da kukaš o njenom kukanju, napravi ono što ona ne radi. Prereži. Rodi. Zasmiij se kad shvatiš da je bilo lakše nego što si mislila.

I ostavi je da kuka ako to želi. Njezin porod nije tvoja odgovornost. Ali tvoj jest.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥