Tvoj ritam nije rutina (i sustav to mrzi)

Znaš onu priču o “usklađenosti”? Usklađenost s Višom svrhom. S Božanskom namjerom. S Voljom Univerzuma. S Esencijom svog Sebstva. S onim što bi trebala biti prema osamnaest knjiga o manifestaciji koje si kupila i nikad pročitala. E, sve to u osnovi znači jednu jedinu stvar: USKLAĐENOST S VLASTITIM RITMOM. I to je to. Nema tu kozmičkog plana. Ima samo tvoj tempo koji ili živiš ili ne živiš, a većina nas ga ne živi jer smo zaboravili da ga uopće imamo.

Tvoje tijelo ima ritam stariji od tvojih sjećanja. Tvoja krv teče tempom koji nisi odabrala glavom. Tvoja kralježnica zna melodiju koju tvoj um ne zna napisati.

Pogledaj ptice. Vrapci imaju jedan tempo i glas. Vrane sasvim drugi. Pogledaj vjetrove. Neki su blagi, povremeno dahnu, jedva ih osjećaš. Drugi luđački udaraju kao da se svađaju sa svime što stoji. Pogledaj stabla. Drugačije šušti lišće breze od lišća hrasta. I ni jedno od njih ne pokušava biti drugo. Breza ne ide na terapiju jer nije dovoljno hrast. Vrabac ne čita self-help knjige o tome kako postati vrana.

Svako živo biće ima svoju frekvenciju. Tvoja koža vibrira na ton koji pripada samo tebi. Tvoja zdjelica nosi ritam koji nijedna druga zdjelica na planeti ne nosi.

I evo ti razlike koju nitko ne objašnjava: ritam nije rutina. Rutina je “ja ujutro pijem kavu, pa onda ovo, pa onda ono”. Ritam je NAČIN na koji se stvari odvijaju u tebi. Tempo. Brzina obrade. Pauze između. Intenzitet valova. To je kao razlika između popisa pjesama i načina na koji ih svirač svira. Isti notni zapis, potpuno drugačija glazba.

Ritam je kako tvoj nervni sustav diše svijet. Tempo kojim tvoja krv procesuira život. Frekvencija na kojoj tvoje kosti vibriraju istinu.

Taj ritam si znala kad si bila dijete. Plakala si u njemu. Smijala se u njemu. Tražila u njemu. Neka djeca su lagani tipovi, satima se igraju na tepihu, odmjereno, smireno. Neka su neuhvatljivi “divljaci” koji sinkopiraju svaki tren, iskaču iz tračnica, viču, hoće nešto ODMAH. Nijedno od toga nije pogrešno. To je samo različit ritam. Različita melodija istog života.

Tvoje tijelo pamti ritam koji si bila prije nego si naučila biti nešto drugo. Tvoja kralježnica drži sjećanje na tempo koji ti je pripadao prije svih prilagodbi.

I tu počinje problem. Jer prilagodba ritma kreće već u maternici. Usklađuješ se s majčinim tempom, ona s tvojim, i tako nastaje prvi ples. A onda izlaziš na svijet i nastavlja se. Očev ritam. Obiteljski ritam. Školski ritam. Društveni ritam. I u idealnom svijetu to funkcionira kao ples: ja čujem tebe, ti čuješ mene, poštujemo različitost, dogovorimo se. U stvarnom svijetu? “Tko jači, taj kači.” Netko nameće svoj ritam. Iz nekog svog razloga. Na neki svoj način. I tako ti lomi volju, a da to ni ne znaš.

Svaka prilagodba koja nije bila izbor ostavila je trag u tvojoj fasciji. Tvoja koža nosi sjećanje na svako “moraš biti ovakva”. Tvoja zdjelica pamti svako “ne smiješ biti onakva”.

I onda odrasteš. I uđeš u sustav koji te tjera da ustaješ u određeno vrijeme iako si možda noćni tip. Da odgovaraš na svaki bip s mobitela iako tvoj ritam hoće pauzirati. Da budeš dostupna 24/7 iako tvoje tijelo vrišti za tišinom. Da jureš iako tvoj tempo traži sporost. I svakim pogrešnim korakom u plesu koji nije tvoj, sve si dalje od sebe. Ponor se produbljuje. Razdvajanje od vlastite melodije postaje toliko duboko da zaboraviš da je ikad postojala.

Tvoj nervni sustav pamti svaku izdaju vlastitog ritma. Tvoja krv zna svaki put kad si rekla “da” a tijelo je govorilo “ne”. Tvoja kralježnica se grbi pod težinom svih prilagodbi koje nikad nisu bile tvoje.

I obično ljudi ritam vrate tek nakon nekog teškog životnog reseta. Srčani udar. Drama. Smrt nekoga bliskog. Nešto što ih protrese do kostiju i potopi sve njihove planove i želje, pa završe na prisilnoj pauzi. I tek tad, u toj tišini koju nisu izabrali, čuju sebe. Čuju svoj ritam. I kad opet krenu, idu usklađenije.

Ali ne moraš čekati katastrofu da bi se sjetila tko si. Tvoje tijelo zna put nazad. Tvoja kralježnica pamti original. Tvoja krv još uvijek nosi frekvenciju koju si bila prije svega.

Svjesniji put je tišina. Meditacija. Ne ona instagram meditacija gdje izgledaš lijepo dok sjedš u lotus poziciji s mirisom lavande i svjećicama. Nego ona prava, gdje promatraš tempo kojim ti teku misli, glasnoću kojom udaraju, valove u kojima osjećaji nadiru. I prepoznaješ: ovo je moje, ovo nije. Ovo mi pokreće ples. Ovo ga umrtvljuje.

Prepoznavanje je somatsko, ne mentalno. Tvoje tijelo zna kad si u svom ritmu jer se širi. Tvoja koža zna kad nisi jer se steže. Tvoja zdjelica pamti razliku čak i kad tvoj um ne zna.

I evo ti praktična pravila za povratak:

Prvo: Ono što je kružno, ispruži. Automatske navike koje ponavljaš bez razmišljanja. Hod kojim ideš na isti način godinama. Tko je odredio taj hod? Promijeni ruku kojom pereš zube. Nogu s kojom krećeš u korak. Ruku koju pružaš da pomiluješ psa. Sitnica. Ali sitnica koja razbija automatizam. I čim razbiješ jedan automatizam, dobiješ dozvolu preispitati sve ostale.

Svaka promjena automatskog pokreta šalje signal tvom nervnom sustavu da se budi. Tvoja fascija se oslobađa starih obrazaca. Tvoje tijelo dobiva prostor za nešto novo.

Drugo: Ono što stoji, neka izleti. Odnosi koje vrtš po navici. Inercija koja te drži na mjestu. Lojalnost koja te zapravo koči. Vrijeme je za razgovor. I po potrebi, za let. Jer neke veze te hrane, a neke te drže na uzdi. Tvoje tijelo zna razliku čak i kad tvoj um odbija vidjeti.

Tvoja krv cirkulira brže u prisutnosti ljudi koji te podržavaju. Tvoja koža diše lakše oko onih koji te vide. Tvoja kralježnica se uspravlja uz one koji poštuju tvoj ritam.

Treće: Ono što je trajno, neka postane sezonsko. Nešto što si smatrala konačnim je ocvalo. I to je ok. Zahvali što ti je otvorilo vrata koja je otvorilo. Smjesti na policu memorije. Ali znaj da je cvatu kraj. Nije sve zauvijek. I ne mora biti.

Tvoje tijelo zna kad je nešto završilo prije nego tvoj um pristane na to. Tvoja zdjelica osjeća završetke. Tvoja koža registrira kad nešto više ne hrani.

I jedna stvar koju nećeš naći u knjigama o usklađenosti: promjene će doći. Same. Naglo. Kad budeš spremna ili ne. U snovima, na javi. Usudi se primiti ih. I kreni dalje, u novom ritmu disati.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥