Razgovor s unutarnjim perfekcionistom
Jednostavnije je priznati i prihvatiti svoje ograničenja te se usredotočiti na ciljeve koji su zaista dostižni. Tvoja perfekcionistička priroda može raditi protiv tebe. Pletenje dječjih čarapica i zakrpavanje rupa je, recimo, ostvariv cilj, dok šivanje cijele garderobe od početka do kraja u jednom danu nije! Ako se ubaciš u tu mašinu, sve ćeš uništiti. I najvažnije sebe, kroz samoiscrpljivanje. Svo vrijeme koje potrošiš na nemoguće moglo je biti iskorišteno učinkovitije za realnije zadatke. Dakle, prvo pitanje ovdje je: gdje imam mehanizam preiscrpljivanja? Što te me na to tjera? Ili tko? Unutarnji perfekcionist. To je biće s bičem. Onim tankim, psihičkim bičem. Što peče. “Nisi dovoljno dobra&vrijedna ljubavi, ako ne….”. Idemo…
Eliminacija&Regeneracija
Ta ptica djeluje opulentno: ima sokova za svakoga, i kao da po cijele dane samo dolijeće i odlijeće, napajajući koga treba. No, je li baš tako? Jesu li svi njeni sokovi pravi? Nešto je sumnjiva ta crna kapljica koja iz pehara na repu curi… Kao kad nekome curi energija repa (prva i stražnji aspekt druge čakre), pa to kompenzira pretjeranim nečim – davanjem, izlijevanjem, traženjem. I, djeluje da tako suvereno leti kada je po danu gledaš, malo kroz rozu prizmu, ali pogledaš li svojim ljubičastim okom treće čakre, vidiš da baš nema letenja: kao neka bolesna pčela koja puzi na sve četiri, s poluukočenim krilima. Od čega je pčela bolesna?…
Jesi Kraljevskost?
“Da, nekompatibilni smo jer ti nisi Kraljevskost. Još si Vitez, što je isto vrijedno. Rasti ćeš, razvijati se i jednog dana postati Kralj. Ali to nisi još. A ja te ne mogu čekati i biti poligon tvojih emotivnih treninga i razvoja. Nemam za to volje i vremena. A i ne bi bilo seksi: kao da si mi neki post-tinejdžerski sin. Bez drame, ti si super, samo nismo isti frekvencijski spektar, energetski rang; sretala sam ja i paževe, oni su tek na početku emotivne preobrazbe – nismo imali ni atom kemije. A mi smo ipak osjetili svoje trenutke. Zato sretno putuj dalje u svoj ljubavni rast, a ja mirno ostajem čekam…
Duša je erotična
Što te uzbuđuje? Pita Zgodni. Čim pita, nije Pravi, ali dobro, hajde da ga podučim. Što bi sad žena trebala reći? Neki tehnički opis? Ugriz tu, dodir tamo? To je tako prazno… Uzbuđuje me vibracija, neznalico. Jer seks je kao pjesma, pokret kreće iz nje, svaki put drukčije. Nema tu naučene koreografije, isprobano ovako – pa pali. Ne, to nisu posložene sheme i dogovoreni koraci, tako to rade zombiji. A Živi svoju stast žive i izražavaju svakim korakom, dodirom i pokretom uvijek novo, nikad očekivano, stalno svježe i pravo. Jer se kroz njihova tijela seksa njihova duša, a ona je orgazam samim tim što je budna. Eto, to me uzbuđuje…
Suverenitet želja
Tko te to povlači, da sebe izgubiš? Možeš li vladati ili je zov te divlje golotinje neodoljiv? Samo za tren užitka i iluzije zajedništva – da bi na kraju sve ispalo snoliko viđenje, od kojeg se utapaš, a želja je i dalje neutažena – CAR, VRAG, MJESEC. Tako govore o onome što je najvažnije učiniti u naredna dva mjeseca, tokom retrogradnog Marsa u Blizancima: sačuvati svoj suverenitet. Zapravo, otkriti ga prvo. A onda sačuvati. Odoljeti izazovima. Može li to Mars u nama, Mi Mars? Da, ako je mudar. Sam po sebi, ne: on prvi trči. Skače, pa kaže “hop”. Udara, razbija, pada, sve jer “jako želi”, jer je to “baš njegovo”, pa…
Skini se!
Što čini da se skidaš? Ogoliš, budeš dobro u svojoj koži? U slikama – ona je u skupoj, raskošnoj odjeći, a mašta i pomalo zavidi njoj, koja pleše gola i baš je briga. Ima i gola svojih odgovornosti, vrti štapove kao najbolja mažoretkinja, znači drži fokus i nešto radi. Ipak, djeluje kao da se više zabavlja od nje pametne, organizirane, šefovske i carske. Da, ovo je tren da počnemo planirati skidanje. Kakvi smo kada smo goli? Tko smo kada smo goli? Osjećamo li se ugodno – u svojoj koži? Nije to ono pretenciozno “ja već dvadeset godina idem na nudističku plažu” ili ušminkani new cage performas “izražavam svoje emocije otvoreno…