Svi, teoretski, znamo da je život – sa svim svojim pojavama – poput vala. Ima svoje vrhunce i niskosti (doline). Pa, ipak, rado prihvaćamo biti gore, a bunimo se na putu prema dole.

Takav stav Uma, naravno, ima smisla: gore je ugodno, osjećamo se dobro, moćni i zadovoljni, a dolje smo nekako potišteni, tužni, bezvoljni i bezvjerni. I dalje, koliko god znamo da su oba stanja potrebna za iskustvo cjelovitosti – zapravo odbijamo za ego neugodna i negativna stanja. Što je sve prirodno – multidimenzionalni smo i toliko je razina u nama da je skroz ok da jedna razina razumije kako su i svjetlo i tama polariteti potrebni za razvoj i iscjeljenje, dok druga tvrdoglavo hoće samo svjetlo i happy ever-after life.

To radimo na svim nivoima razvoja svijesti – dapače, skloni smo naučiti sve energetske tehnike svijeta, usvojiti sva postojeća duhovna znanja… riječju, okrenuti nebo i zemlju pod tihom garancijom da će, ako sve to napravimo kako treba, doći vječno, nepromjenjivo stanje vječnog blaženstva. U kojem, ne izgovaramo, ali potiho se nadamo, zauvijek traju radost, lakoća i duboka prožetost iskustvom kako smo Jedno s Jednim.

Eh sad, bitno je znati da to stanje ne dolazi s duhovnim tehnikama, niti znanjem. Ono je vječno tu, vječno traje. Istina, to su koraci koji čovjek približavaju energiji te svijesti, ali ne vode nužno tamo. Toliko je ljudi koji su pročitali sve knjige svijeta, najpametniji su (u smislu sve znaju najbolje, u svemu su iznad), a i dalje iz njih izvire energija potrebe za potvrđivanjem svog Super nad_ _ _nog Ega, što i dalje nije Mir kojem se stremi Znanjem i Tehnikama. Taj Mir, Jednota i blaženstvo su, naime, stalno prisutni. Jedino potrebno za iskusiti ih jest odmaknuti se od drama svakog dana – zatvoriti oči i pustiti sve, sve misli, brige, filmove koje vrtimo, te jednostavno utonuti u to stanje unutarnje tišine.

Istina, ovo se vježba meditacijom, ali nije nužno: potrebno je jednostavno sjesti, opustiti se i na tren, samo na tren, zamisliti da ste umrli. Da ste izišli iz tijela i gledate kako se lagano udaljavate od zemaljske kugle, a svi svakodnevni problemi postaju sve manji i nebitniji u vječnom beskraju koji jeste, kad se tako odvojite. Ovo vrijedi vježbati kada sve ide, i kada smo na vrhuncima životnog vala, a i kad smo u nizinama, ili padamo prema njima. Jer, jedna od najuobičajenijih grešaka koje čovjek čini kada vidi da pada jest ta da se pokuša dići, iskoprcati iz stanja.

To dodatno podržava stanje i usporava proces izlaska iz njega. Najbrži put za izići jest pustiti se pasti. Bez obrane, bez razmišljanja, jednostavno tresnuti. To znači, kada vas napadne tuga – pustite u tom trenu sva razmišljanja zbog čega vam se to događa, jel’ vam se čisti neka čakra ili oslobađa karma, i najviše pustite grozničav skok u tehnike da to što prije „ispeglate“. Kada vidite da nadolazi stanje bez vjere, koje pomalo i izaziva strah – budite hrabri: skočite u njega. Pustite se sletjeti na dno jer tada vas čisti Zakon Fizike, Života, automatizmom vraća prema vrhu. Bez obrana.Istina, prirodni poriv je nazvati prijatelje, tražiti pomoć iz vana ili bilo kakav bijeg – jer osjećamo da je suočenje s onim Unutra bolno, tog trena.

No, ništa izvana ne može pomoći: jedino spasonosno je uranjanje unutra. Dakle, idući put kada vas uhvati paket čišćenja i promjene, uronite u kupku, pustite muziku ili jednostavno sjedite i pustite si doživjeti svoje osjećaje. Istina, bit će neugodni, čak i razorni. Ali samo na tren. Na mikrodesetinku nanosekunde: u toj čestici vremena će biti toliko jaki, da će vam ona djelovati kao vječnost, ali pustite i vjerujte. Znači, kada to iskusite, to će biti vaša mala MikroSmrt – MikroUmiranje svega što više niste, i MikroRađanje vas novih.

U tom trenu i nakon njega, pustite se isplakati, izvrištati ili kako god vam dođe izraziti tu emociju, i dišite pritom. A zatim, kada val prođe, svjedočite kako naboja boli nema, odnosno kako se smanjuje, dok istovremno Sviće – novo Stanje, koje se rađa dok polako, automatizmom idete gore. Jer, naboj uslijed kojeg ste „pali“ se oslobodio i transformirao u trenutku vašeg puštanja, a vi rasterećeni idete prema novoj Avanturi Života, laki. Tada možete primijeniti što želite, da ubrzate i kreirate svoj uzlet. Kada ovo izvježbate, vidjete ćete tihu zakonitost uzdizanja i padanja – pri prijelasku u viši nivo Svijesti, na jednoj razini postoji Test.

On dolazi kada ste blizu svog Majstorstva. Tada, kao vrhunski trenirani boksač prije odlaska na šampionski meč, ulazite u ring vježbati s nepoznatim partnerom. No, vaš trener se pobrine da, neznajući, uletite u vježbu s partnerom koji je jači i spretniji od vas. Ovaj ubije boga u vama. Nema šanse da ga pobijedite. Tako da dobijete grdne batine, ne samo fizički, nego i ego strada. I, naravno, poslije ste ljuti na sve, najviše na trenera koji vam je tako „podvalio“. I, u prvoj fazi bijesa, ne razumijete zašto. A kasnije, dok se oporavljate od udaraca, shvatite da je to bio vrhunaravni test i učenje Života: sve rupe u svojoj obrani i slabosti napada, shvatili ste dok je ova borba traja.

Shvatite da vam je ta borba spasila šampionski meč, i život jer vas je pripremila bolje nego išta. Tako nekako nas i Život ponekad trenira. Stoga se pustite da vas pad izlupa, i još mu pomozite. Jer što prije skliznete na dno, sjetite se, s dna nema dublje, samo natrag, prema visinama. A, u svemu tome, ne zaboravite posjećivati svoje unutarnje Jedno, stanje Blaženstva i Tišine. Jer će vam Mir njega dati Uvide i lakoću plesa Života u kojoj su uspinjanje i pad dijelovi Igre Božanskoga .