Biti u centru znači doslovno živjeti u centru svog života: svojim jajnicima ili testisima. Čarobnom jaju iz kojeg život nastaje, i održava se.

U tom je smislu jedan od glavnih treninga koje je dobro provesti u životu – onaj da djelujemo iz svojih – jaja 🙂 Da, zvuči smiješno, ali je istina: u njima su sve informacije i svo zemaljsko vodstvo. Čak se intuicija zove „gut feeling“, no u našim jajnicima/testisima je mnogo više: sve „da“ ili „ne“ informacije, sve prave reakcije na situacije te, konačno, naš mir.

Glavni problem suvremenog čovjeka i jeste taj što je „izbačen“ iz svojih jaja: u glavi, u mentalu, otkačen od Majke Zemlje na kojoj biva, otkačen od svoje baze. A lako je srušiti kuću bez temelja, to se zna. Nije čak problem da se povremeno izbacimo, ali se dobro redovito vraćati, a najbolje: usidriti svijesti, stvoriti naviku življenja iz jajnika/testisima. Na taj način nam je uvijek na raspolaganju golema životna energija, osjećamo se prirodno smireno i snažno te mirno.

Trening je, zapravo, jednostavan:

1. Spustimo se sviješću u svoje jajnike/testise i djelujemo iz njih. Primjerice, kad hodama, kao da hodamo iz jajnika/testisa. Moderan čovjek često juri, pa „hoda torzom“: ako ste primjetili da gornji dio tijela prednjači, a noge samo automatski idu. E, a mi sad obrćemo princip – vraćamo se u svoje jajnike i svaki korak činimo iz njih.

2. Gledamo iz jajnika: recimo, pričamo s nekim koga procjenjujemo, ili razmatramo je li neki poduhvat (kupnja, putovanje, bilo što) dobro za nas i gledamo to iz jajnika/testisa, kao iz svoja dva velika unutarnja oka. I osjećamo, poruke iz njih, zbivanja, titraje, štrecanja.

3. Kad god se uhvatimo uznemireni, tužni, uspaničeni… znači u bilo kojoj od nijansi panike, slabosti i straha – sjetimo se da očito nismo u svom izvoru, pa se sviješću vratimo u čarobna jaja i ponovo iz njih.

To je to. Jednostavno vježbamo kuhati iz jajnika, dizati stvari, pričati, gledati, disati…. Živjeti. Tehnika je jednostavna. Jedino što je izazov jest sjetiti je se, tj. stalno je imati na umu. To se stalno trenira, prvo vrijeme, a onda postane automatizam – jedan od rijetkih životnih automatizama koji je podržavajuć i kvalitetan.

Kada tako živimo, malo što i malo tko nas mogu pomaknuti iz našeg centra. Na taj način, primimo poruke kada napustiti ugrožavajuće okolnosti i kako, i na taj način dobivamo hrabrost i snagu za najveće životne pothvate. Ovako živeći, znatno lakše podnosimo sve kozmičke procese, planetarne tranzite i sve ostale energetske kolektivne manipulacije i zbivanja: jednostavno više ostajemo svoji.

Kad razvijemo ovaj model bivanja na zemlji kao konstruktivni automatizam, možemo se igrati s njim, pa dodavati stvari koje znamo. Primjerice, hodamo iz jajnika/testisa, i onda svaki spojimo s jednom nogom. Znači mentalnom niti povežemo desni jajnik s desnim tabanom, lijevi s lijevim i tako osjećamo majku zemlju ispod sebe. Pa cijelu tu liniju povežemo s pripadajućim okom, da spojimo cijeli sistem.

Nije nužno, ovo stvarno nije nužno – dovoljno je maloprije bazno navedeno vježbanje – ali kako umu ponekad nešto dosadi, evo upgrade za igru. Onda, naravno, možemo dodavati i svjetlosti sunčanog spektra pa disati kroz te linije zlatnu, ljubičastu, zelenu… Kako nam dođe.

No, bazni trening je dovoljan, a za ustabiljenje mehanizma u svijesti potrebno je barem 40 redovitih, povezanih dana treninga. Nije važno ako nekad zaboravite, trening je u sjećanju, tj. vraćanju. Isplati se jer – kad živimo iz jaja, živimo „do jaja“, i to svjesno, iz svog Izvora.

Ovo je jedna od mnogih moćnih vježbi iz moje knjige “MAGIJE”: za svoj PDF primjerak, piši na devidas.dea@gmail.com

Zagrljaj!

• Karte na naslovnici Mary El Tarot