Da vidimo što se sadi i što je dobro saditi sad u vremenu zemljine plodnosti, a bome nebeskih ratova. Pitam to, da pogledamo u tokove, tendencije i mogućnosti… kamo priča najvjerojatnije ide i što je u njoj najbolje učiniti sa sobom da se lakše prođe kroz sadnje, berbe i žetve.

Što se kolektivno sadi, najizglednije, sa svim tim teškim nebeskim aspektima, što na zemlji izgledno nose, uz sve ove manipulacija (kvazismrtonosni virus, kući zatvor, petge&kiborgizacija ljudi…): CARICA, 10 ŠTAPOVA, 4 DINARA

Dakle, sumnje potvrđenje: Mlada, kreativna vitalna žena kroz društvene procese postaje oronula i spržena starica. Budući da petge tehnologija djeluje na stanice tako da im onemogućava uzimanje kisika, to nosi skupljanje, starenje, prženje. Globalno se sije strah koji ljude, od onih koji su se kreativno kretali po vrtovima pretvaraju u one koji čuče preplašeno, sebično i zastrašeno iza svojih zidova. Dakle ukinuta sloboda kretanja i stvaranja, demokracija i u trenu zamijenjena diktaturom.

Postoji i mala vjerojatnost da se u hrpi deva probude lavovi – da ih probudi djetinja pjesma: bilo razmišljanje o tome kakav svijet ostavljaju svojoj djeci, bilo zvuk dječjeg glasa koji vraća budnost, spremnost skoka u trenu. Jedino postanu li lavovi, ljudi mogu svoju plodnost obraniti.

Jer Carica je osobna plodnost, i plodnost Gee. U protivnom, tu će plodnost zamijeniti hrana iza zida, sjeme koje daje ova siva škrtica, dakle ono što daje klika u pozadini koja gomila ljudske resurse (novac, hranu, vitalnost, život) i manipulira društvom već tisućljećima. A onda je to hrana kao i ta starica: osušena i mrtva, gmo-hrana, hrana s nanočesticama.

Znači, kolektivno se sije sivilo, stegnutost i robija uma koji gleda samo na sebe. Svom tom ludilu, kako izbjeći?

Zato pitam: što je najbolje da svatko od nas sada zasadi za sebe, u vrtu svog života? KRALJICA DINARA, PAŽ VATRE, KULA * Učini: KRALJ MAČEVA, Nemoj učiniti: 6 ŠTAPOVA

Nema nježnijeg načina da ovo kažem osim da zajedno idemo kroz slike: prvo imaš sve, svo obilje svijeta i rado ga dijeliš s drugima (Kraljica dinara), onda si ga spreman baciti kao loptice ili pahuljice, tren su tu, tren ne, kao da u transu plesa ili kao da je igranje (Paž vatre) da bi sve osim svoje suštine izbacio iz svoje kuće (Kula).

A to znači da je ključno da sad za sebe sijemo SJEME SLOBODE. Odnosno SJEME SVIJESTI SLOBODE. Svi naši likovi, uloge koje igramo… Svi naši talenti… tu su, ali ih moramo biti spremni “odbaciti”, a to znači odvezati se s njima. Biti spremni izletjeti iz kuće u trenu – baš kao kad je potres. Odnijeti Sebe, pa čak ni svoje najdraže stvari.

Sebe… Samo Sebe. Konačno, to je ono sa čim dolazimo na svijet, sa čim odlazimo. Zašto u međuvremenu onda živimo drugačije – zavežemo sebe za uloge koje igramo, identitete, pa čak izgubimo to sebe jer se nalijepimo na odnose, osjećaje… Povratak Sebe u ovoj varijanti djeluje okrutan, ali to je buđenje: biti spreman otići od svega i pustiti sve.

Evo primjera: u slučaju da dođe do obaveznog cjepljenja, koji ti je izbor? Baciti sve. Odnosno, ili ćeš pristati da to učiniš i postaneš kiborg – najmanje sa nanočipocjepivima je što te netko prati, praćeni smo i sad preko mobitela, no najgore je što gubiš svoje misli i suštinu. Ok, dosta ljudi je i sad pogubljeno, ali ipak znaju koga vole i kako žele izraziti ljubav, recimo. A što kad ih netko upravlja kao robota na daljinski? Njihove misli, odluke, stanja, ponašanja? Nema individualnosti. Uglavnom, znači ili to, ili te suoče s “nećeš to, onda ne možeš koristiti internet, ići na javni prijevoz, doktoru, u škole…”

Da tada doneseš pravu odluku za sebe iz svoje, bez straha “jao, moj posao u službi, jaooo moj stan na kredit… jaoo moje ovo moje ono”… Odveži se sad od moje.

Da, možda si sad super umjetnica i genijalan motivacijski govornik. Ali odveži se i od toga. Živi spremno to pustiti jer ako odbiješ varijantu kiborgizacije, vraćaš se u srednji vijek, što znači trebat će sasvim druge vještine da preživite u nekim brdima – obrada zemlje, šivanje, podučavanje djece. Razmislit ćeš koje! Probudit će se tvoje to novo suštinsko lice.

Ali pretpostavka da to bude je da sada pustiš sve “svoje” vezanosti. Sve. To je tren USKRSA za svakog od nas. Tren SLOBODE.

Zato kažu karte da odaš počast svemu možeš i jesi, po svojim prirodnim darovima i ljudskim dostignućima, ali onda to pustiš, odvežeš se od toga. Tako ćeš posaditi fleksibilnost. Svoj novi početak. Novu rasplesanost. To znači biti u ritmu života. I zato se nemoj bojati. Jedini način je da budno gledaš kako se odvija promjena.

Znam da ovo nije najveselija poruka za Uskrs. Ali očekivati veselu poruku je očekivanje, a ne objektivan pogled. Priznajem, imala sam namjeru neke lijepe poruke, odabrala vrlo lijepe karte i postavila nježno, a logično pitanje o sadnjama koje su prave.

No, u tome je ljepota Tarota – on ne ispunjava očekivanja. Suoči te s nekom perspektivom, sviđala ti se ili ne. A u stvari, to je baš zen. I zapravo, zato ova poruka, premda neugodna, jeste lijepa: kaže BUDI BUDA, NE BUDALA… ZANESENA.

Budi onaj koji jasno gleda, odmaknuto od svega. Spreman mačem svoje svijesti probiti laž i sve prerezati. I ne, nemoj pobjednički slaviti, zanositi se šarenilima i nadama. Ostani imun na promjene i oblike i jednostavno promatraj. To čini da, i kad umireš, i kad padaš, i kad se dižeš i kad rađaš – budeš slobodan, buda(n).

Ako želiš znati koja je tvoja ključna Buda spoznaja – ona koja budi tvog Budu, piši na devidas.dea@gmail.com da pitamo Tarot.