Neke duboke emotivne vezanosti koje imamo ne moraju biti znak emotivne ovisnosti, niti karmičkih tereta… nego jednostavno reminiscencije duše.

Netko, primjerice, odražava lik i energiju koje bude naše najskrivenije i najjače strane, nešto najljepše iz naše karme ili geneze… Budi u nama sjećanja na sebe uspješnih, ostvarenh… aktivira ono lice sebe koje je prošlo padove i izazove života, promudrilo se kroz njih, naučilo ekstreme povezati u novu vrijednost i stvarati alkemiju svog života.

I tada osjetimo rezonanciju, koja nas pokreće, ohrabruje da iziđemo iz neke svoje ljušture. I ponekad je samo to svrha to susreta. Obično se ego tada zaleti i već u „sprema lonac“, ali to je stara navika. Bespotrebna.

Da, iz takvih se odnosa nekad razvije sjajan posao, divan brak, ali nekad ne jer ni ne treba – dovoljan je trenutak aktivacije, buđenja duša, da posluži kao vrata u novu životnu fazu i da se pokrene nova čarolija postojanja.