Znaš kako svi mudri ljudi inzistiraju na tome da čovjek misli svojom glavom, ima svoj stav, svoj pogled na stvari i promišljanje? Što je moguće manje uvjetovano kulturološkim programima, dogmatskim kanonima mišljenja i popularnim načinima rezoniranja? E tako izgledaju UMJERENOST, SVEĆENICA I TRAGAČICA kada ih pitam što je najbolje sa sobom učiniti ovaj tjedan da održimo svoj sjaj, stanje blagostanja – kažu POSTAVLJAJ PITANJA.

Samostalnost razmišljanja i neuvjetovanost dolaze upravo kada pitaš.  Postavljaš pitanja. Zato je Tarot super, cijeli um ti preustroji u ples pitanje-odgovor.

Ako primjetiš neku uobičajenu, prosječnu komunikaciju – uočit ćeš kako je malo pitanja prisutno u njoj. Osoba A kaže svoje, osoba B potvrđuje svoje razumijevanje nekim komentarom, ili komunicira na dinamici odobravanje-negiranje. Ali opet su to neki argumenti, neke rečenice koje završavaju s točkom. Ili uskličnikom. No rijetko upitnikom.

A zapravo onaj tko postavlja pitanja ima moć. Drži energetsku palicu u ruci, recimo to tako. Ima u retorici trik koji kaže da, kada te netko napada, na bilo koji način – nadrkani šef, frustrirani član obitelji, bilo tko koji nalijeće na tebe kao osa – gubi snagu kada mu postaviš pitanje. Da, može eksplodirati, ali time ne prenosi svoju energiju eksplozije na tebe, stavljajući te u ulogu da odgovaraš, nego sam doživljava svoju imploziju/eksploziju, ovisno o karakteru. No tada na tebi nema krhotina iste – jer postavljaš i pitanje i jednostavno promatraš.

Uz to, veličina postavljanja pitanja je ona bjelodana – dobiješ jasan odgovor odmah. I negiranje je odgovor, i koprcanje da se kaže, i neka diplomatska splačina. Odmah dobiješ jasnoću o tome s kim si i što hoće.

Moć pitanja

 Pogledaj jednostavan primjer: netko te na običnom chatu pita “imaš li dečka”, recimo. Većina ljudi krene odgovarati nešto – duhovito, tajanstveno, otvoreno ili zatvoreno. Ovako ili onako. Manjina kaže “zašto pitaš?”

Kao da se ni ne sjete da imaju moć protupitanja, ili kao da se boje preuzeti lopticu. A tako puno možeš dobiti iz toga. Jednom je mene neki tip to pitao, i ja sam replicirala sa “zašto pitaš”. Dobila najgluplji odgovor na svijetu (“eto tako”). No, to je bio najbolji odgovor za mene u tom trenu jer mi je sve bilo jasno o toj osobi – da je neiskrena i kukavička. Možda divna i draga, ali nedovoljno s petljom da bude otvorena. Netko nevrijedan razmjene poruka (moje energije, pažnje). Ovo je superbanalan primjer, ali ga navodim kao mehanizam doznavanja informacija – jednostavno, preko pitanja.

A to funkcionira i na većim, važnijim stvarima. Zato što kad postavljaš pitanje, praviš prostor u sebi da čuješ. Energetski “sjedaš” natrag i promatraš. Tako se otvara prostanstvo boje neba da jasno vidiš – gdje je kišni oblak, tko je saveznik ili neprijatelj, iz koga prema tebi struju iscjeljenje iz koga kandža.

Nekad nas tempo života jednostavno veže s drugima, sudjelujemo i izlijevamo jedni na druge svoje fluide. Kupamo se u zajedničkim energijama, skupa uživamo u mirisu istog cvijeća, iste biljke pijemo ili jedemo. To povezivanje je važno i inspirativno. Sklad traje i kad se odmaknemo, pa proučavamo detalje naše razmjene, razgovora – dan poslije. No prava spoznaja kad se pitamo “čemu to”. Što nam nosi – neki odnos, neka informacija.

Otvaranje za uvide

Tren nakon dana poslije je vrijeme za postavljanje pitanja: Što nosiš, što odnosiš meni i mom životu? Što misliš kako je najbolje da se razvijamo.

Ne moramo ovo čak provesti glasno, dapače – ovo je unutarnji proces. Upoznaš nekoga, divno vam je, baš se sjajno razumijete, ali kad se odmakneš – pitaj ga u umu ove stvari. Pitaj sebe i drugu osobu. I obraćaj pažnju na to. U dnevnoj igri, treniraj što je više moguće postavljati pitanja, umjesto zaključaka. Cijelo vrijeme – dok čitaš vijesti, dok promatraš ljude oko sebe – umjesto “ova žena djeluje umorno”, recimo, pitati se “hm, zbog čega je ova žena umorna”.

Vidiš najneuobičajenije promjene koje logički ne bi očekivao: neke komunikacije, koje su bile živahne kao ptičje rasprave, jednostavno odlete, rasprše se – to je vez znak da nema trajanja, da ste jedno drugome samo prenositelji poruke i da ne treba očekivati veće gradnje. Neki stabilni savezi koji se ponavljaju, odjednom se prodube i otkriju dublje tajne, otključaju vrata novih prostranstava za tebe. A neke su jednostavno kao tvrde planine, zauvijek usidrene u tvom životu i shvaćaš da tu nema promjene – pa prestaješ gubiti snagu na pokušaje.

To je jedan trening uma u odmak kojeg nosi postavljanje pitanja. I vidjet ćeš kako ti u njemu izranja istina o tome što pitaš, bilo veliko ili malo.

U svemu tome, izađi iz kuće (Kula), odnosno odmakni se od starog načina razmišljanja baš time što gledaš u ono što ti djeluje sigurno i stabilno. Je li? I ne, nemoj se istezati i izvijati da nađeš potvrdu onoga što misliš. Niti osjećati razapeto u neku stranu, nemoćno jer ne dobivaš odgovor odmah. Samo šuti, gledaj i promatraj, puštajući pitanje u umu da se “kuha”.

Uživaj! I pitaj se – što je u meni i mom životu zrelo za preispitati? Na što da stavim upitnik? Što je nekad bilo sigurno, a sada je postalo upitno, da ne vidim jer možda iznutra ne želim vidjeti, iz bilo kojeg razloga. Ako trebaš Tarot podršku otvaranja nove perspektive o ovome, piši na devidas.dea@gmail.com

Zagrljaj!