Tvoje tijelo emitira Yelp recenziju za ljude

Imaš prijatelja koji stalno privlači ljude spremne sve napraviti za njega, a ti stalno naliječeš na tip koji te ghosta nakon trećeg dejta ili kolegicu koja ti “slučajno” zaboravi proslijediti mejl o unapređenju. I onda sjedite zajedno na kavi i on kaže “ma ljudi su super, samo trebaš biti otvoren” dok ti iznutra računaš koliko puta te ovaj tjedan netko zajebao. Spoiler: ljudi koje srećeš nisu random. Oni su Yelp recenzija tvog nesvjesnog stava prema ljudima općenito.

Tvoje tijelo odašilje signal koji ne možeš čuti, ali svi oko tebe ga osjećaju. Tvoja koža miriše na tvoja uvjerenja. Tvoja fascija vibrira na frekvenciji onoga što ZAISTA misliš o ljudima, ne onoga što govoriš da misliš.

Evo priče: netko pita “koji stav o ljudima nosim a da ga nisam svjestan?” i ispadne da negdje duboko misli da su ljudi mediokriteti kojima se lako manipulira kroz emocije. I ČUDI SE što stalno sreće ili idiote pred kojima okreće očima, ili ljude koji ga sabotiraju. Pa naravno da sreće. Njegovo tijelo emitira “vi ste glupi i ja sam iznad vas” na frekvenciji koju njegov um ne čuje ali svi oko njega primaju kao nejasnu antipatiju.

Tvoj nervni sustav je radio stanica koja emitira 24 sata dnevno. I dok ti misliš da si sakrila svoje pravo mišljenje iza osmijeha i pristojnosti, tvoja zdjelica odašilje istinu koju svaka druga zdjelica u prostoriji prima.

Znaš onu foru kad uđeš u prostoriju i odmah OSJETIŠ da te netko ne voli iako se smiješi i ljubazno razgovara? To je to. Ti to isto radiš. Samo što ne znaš da to radiš jer su ti te maske postale toliko udobne da si zaboravila da ih nosiš. Kreiraš ih nesvjesno, iz dubokih slojeva, iz iskustava koja su se dogodila prije nego si imala riječi za njih.

Svaki stav koji nosiš o ljudima je ogledalo koje ti vraća sliku. Misliš da su glupi? Srest ćeš glupe. Misliš da su opasni? Srest ćeš opasne. Tvoja krv zna ovo prije tvoje glave. Tvoje kosti su to naučile dok si još bila premala da razumiješ.

I evo ti mehanika koja nema veze s “karmom” u onom new age smislu gdje ti svemir vraća jer si bila zločesta u prošlom životu. Tvoj nervni sustav skenira okolinu na temelju onoga što OČEKUJE naći. Ako očekuješ prijetnju, tvoje oči će doslovno FILTRIRATI informacije koje potvrđuju prijetnju. Confirmation bias nije samo mentalna stvar. To je neurobiološka stvarnost. Tvoje tijelo traži dokaze za ono u što već vjeruje.

Ljudi nisu problematični. Tvoj filter je. I taj filter nije pogreška ni kazna ni karmički dug. To je nesvjesni obrazac koji se može prepisati kad ga osvijestiš.

Znači, rješenje nije “budi pozitivna” jer to je samo nova maska preko stare. Rješenje je prvo VIDJETI. Što stvarno misliš o ljudima kad te nitko ne gleda? Kad si umorna i netko te nešto pita? Kad čitaš komentare na internetu? Tamo živi tvoj pravi stav. I taj stav miriše. I ljudi ga njuše iako nemaju pojma da to rade.

Promatranje bez procjene je revolucija. Susresti nekoga kao da ga susrećeš prvi put, bez dosijea koji je tvoj um već pripremio, bez skeniranja koje automatski kategorizira: opasan, dosadan, koristan, prijetnja.

I ne, ovo ne znači da trebaš voljeti sve ljude i pretvarati se da su svi divni. Granice su svete. Ali postoji razlika između granice i zida. Granica kaže “ovdje sam ja, ovdje si ti, ovo je prostor između nas”. Zid kaže “vi ste svi idioti i ja se štitim”. Jedna je regulacija. Druga je oklop. A oklopi privlače mačeve.

Tvoje tijelo želi biti ogledalo, ne tvrđava. Ogledalo koje jednostavno odražava što jest, bez namjere da mijenja. To je najteža i najjednostavnija stvar: pustiti ljude da budu ono što jesu, dok ti ostaješ ono što jesi.

Dakle probaj danas: kad sretneš nekoga, bilo koga, prodavačicu, kolegu, susjeda, osjeti što ti tijelo radi PRIJE nego um kategorizira. Steže li se trbuh? Diže li se brada? Skupljaju li se ramena? Tu živi tvoj pravi stav. I tamo počinje promjena. Ne u glavi. U tijelu. Uvijek u tijelu.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥