I najveća budala u susretu sa Znanjem može postati suveren vladar svog svijeta, svjestan vlastite moći i optimalnog načina da je usmjeri i oplodi.

A to je važno da kretene, idiote, glupost i ludilo situacije prestaneš stvarati i privlačiti u vanjskom svijetu, kao pokretače i zrcala unutarnjih procesa koji, iz mračnog kuta, zazivaju da ih se izvede van, na svjetlo dana.

Važno je zgrabiti svoju unutarnju budalu – ono jedno stvorenje, lice psihe i mehanizam djelovanja koji čini da čovjek opetovano ponavlja istu grešku bez da ima pojma o njoj. Ili čak i ako ima, bespomoćno sliježe ramenima pred njom – “što ću, takav sam, vjerujem ljudima iako mi se stalno pokazuje da je bolje držati ih na distanci”… Ili koji god oblik tog, tzv. obrasca nesvjesnog koji se ponavlja, slijepe mrlje…

Svatko negdje ima svog unutarnjeg kretena koji mu mrsi račune, dok ga se ne upristoji ili ne ozreli. To je lice najčešće formirano u djetinjstvu, na temelju nekog neprevaziđenog ideala iz te dobi. I koliko god život pokušao razbiti ideale unutarnje budale, oni samo tvrdokornije opstaju… držimo se za njih nesvjesno kao za zadnju slamku svoje individualnosti. Jer želimo silno vjerovati u nešto ili iz tko zna kojeg drugog razloga, a zapravo rane koju tako pokušavamo skrpati, bježeći od nje – iz nje. Paradoksalno, zar ne? Zato se taj kreten opetovano javlja, iskače i nikako da ozreli.

Dodirnuti srž ludila

Ali! Mi možemo dodirnuti srž tog bića: ne samo lance koji se pojavljaju u manifestaciji kroz ponašanje – “aha, privlačim krive muškarce, pa trebam raditi na promjeni vibracije da privučem prave za mene” – nego sidro na dnu tih lanaca. Pravo sidro uronjeno duboko u muljevima nesvjesnog, koje tako lako izmiče: onu naivnu osobu koja misli da treba privući ikakvog muškarca/partnera/odnos da bi bila sretna i cijela. Tek kad se ona prekroji, promijenit će se i vibracija privlačenja – za stalno.

Unutarnji kreten je važan jer nije sjena ili jedna od sjena, nego je sidro i izvor iz kojeg nastaju razna nova sjenovita bića – derivati inicijalne rane. On je nešto što nas “grize za guzicu”, u svojim kandžama drži naša jaja/hrabrost/moć stvaranja i usmjerava ili usporava naš korak iz pozadine, a da ni ne znamo. I teško ga je dohvatiti jer smo toliko srasli i slijepili se s njim da mislimo kako smo neodvojivi.

Zato je dobro pogledati prepoznati ga gdje i kako u knjizi našeg života piše svoja poglavlja i poruke. Bez osude, bez drame. I tek tada smo slobodni dići mač svoje presude – vidjeti što ćemo s tim. Možemo idiota i sve što izaziva jednostavno odrezati, ili pripitomiti: zapovijediti mu, zaprijetiti, ovladati na neki način. A to je bitno jer tek kad je taj lik iz nas svjesno isprocesuiran – možemo biti suvereni u okretima života i stabilni u nekim zdravim rutinama. Možemo znati gdje smo slabi i oformiti rutine koje nas jačaju: “aha, tu sam sklon padu, pazim na to… aha, tu mi je demon iza leđa, ovako se nosim s tim”.

Kada je idiot nesvjestan u nama, on ruši rutinu moći – bilo koji naš gotovo ritualan duhovni ili tjelesni rad u vidu treninga – a upravo nam ta rutina omogućava da ostanemo suvereni u naglim okretima života, onima koje izazivaju i vanjski faktori što utječu na fizičku stvarnost. Zbog unutarnjeg luđaka nas novi čovjek u životu izbaci iz cipela ili nam sustav i živci padnu od bilo kakve žešće promjene, ili čak nečije opaske, neočekivanog djela…

Energetska suverenost

A to nije ponašanje suverene osobe, nekoga tko je Car svog života. Biti Car znači biti suveren. To nije osoba koju bacaju kako hoće vjetrovi tuđih misli i ideja. On je svoj, ima svoj sustav vjerovanja i rada. Cijeli svijet može reći “ovo su pravila”, a Car im ravnodušno odgovara “u redu, to su vaša pravila, ali ona ne vrijede u mom carstvu – u mom svijetu igraju ova”. I ostaje nedirnut vanjskim glupostima.

Ne nervira se jer je netko debil. Kreteni izvana te mogu iznervirati samo ako je tvoj unutarnji kreten neosviješten. U protivnom, ni makac. Smiješ se, više nije ni tragikomično, nego zabavno – upravo si tu glupu reakciju/komentar/ponašanje očekivao, pa ti je smiješno kako se sve potvrđuje. A to je važno zbog mira u džungli ludorija oko nas.

Biti miran u svemu, znači biti Car. I tek tada se čovjek može suvereno igrati svojim vladarskim žezlom – svojom moći stvaranja i djelovanja. To znači biti suveren i odlučan kad treba, i biti zaigran kada treba: s tim istim žezlom moći lupiti konačni pečat presude i reći “amun”, ili odlučiti “hej, ovo može biti moja bejzbol palica”. Ali svjesno.

Razlika je velika: kreten je u ruci isto držao svoje vladarsko žezlo, ali bez pojma o tome koju moć ima, koristeći ga kao štaku i silujući ga u svojim vrludanjima. A Car ga koristi usmjereno – kao svoj vladarski štap. Ta tranzicija u psihi – iz svog unutarnjeg kretena u svog unutarnjeg Cara – znači još jednu veliku stvar, a to je da ono što nas je napadalo iza leđa, “držalo za jaja”, neosviještena sjena postaje moćno iskonsko iz mračne materije, primalna sila koja služi kao amblem moći. Osvijetljena zlatnom aurom svijesti, pokreće razvoj dalje i nove ideje.

Fleksibilnost moći

I to je preporod pomlađivanja. Car u nama nije neki naborani tiranin koji šefuje, nego osoba spremna da u trenu postane mlada, s tim da to više nije mlado-ludo biće nego ozdravljeno unutarnje dijete koje može ići novim putevima, drugačijim kombinacijama, probijajući stare načine odlučivanja koji nisu nužno loši time što su stari, ali su fiksirani što znači ustajali i vjerojatno neprilagođeni novim promjenama.

Cijeli proces je značajan jer nudi priliku da se ide u novi pokret, objedine sve razine svoje moći te osvijeste svoje gune ujedinjujući u novi cilj stvaranja.

Zato, blaženo vrijeme za kultiviranje unutarnjeg idiota: uputa je zamisliti svoj život kao knjigu i pogledati okrete i poglavlja nastale njegovim djelovanjem. Onda ga zamisliti u glavi, kako izgleda taj kreten/kretenka… Ući dublje – iz kojeg je dječjeg ideala nastao (“svijet je dobar i ako ga dovoljno volim on će to i pokazati” ili koji god nađete u sebi)… Zatim mirno objasniti tom djetetu (jer sada, iz ove perspektive može podnijeti istinu) što treba da shvati kako su ideali zgodni za pješčanik, ali jedini način da stvori siguran pješčanik u kojem vrijede sretna pravila je da se taj pijesak ne prenosi na ostale staze života. Po potrebi iscjeljivati to dijete. Uz to, zapisati uvide iz “kretenskih poglavlja” i preokrenuti ih u mudrosti – na temelju njih donijeti odluke o svom novom, carskom ponašanju. I onda to trenirati… u praksi.

Osvijesti: gdje se ponašaš kretenski? Zbog čega – gdje se u tebi skriva budala i kako ti mrsi račune? Što trebaš učiniti da je izvedeš na pravi put? Jer zapravo je jedino osobni unutarnji luđak netko koga možemo odgojiti – tuđe ne možemo. No, kada svog sredimo na pravi način, on više ne privlači kaotične, koji ga zrcale na mračan način i to izazivaju u životu, nego isto tako sređene, zaigrano kreativne.