Tvoj Unutarnji Idiot Ima Pristup Tvom Bankovnom Računu, Ljubavnom Životu I Svim Važnim Odlukama I Nitko Ga Nije Pitao Za CV

Znaš onog lika u tebi koji uvijek napravi istu stvar? Onog koji se opet zaljubi u emotivno nedostupnog, opet posudi novce nekome tko “sigurno će vratiti ovaj put”, opet pristane na projekt koji znaš da će te izgorjeti, opet kaže DA kad cijelo tijelo vrišti NE? Onog koji te gleda iz ogledala nakon svake katastrofe i sliježe ramenima kao da kaže “što ću, takva sam”? Taj lik. Taj unutarnji kreten koji ima pristup svim tvojim životnim odlukama a nikad nije prošao nikakvu provjeru kvalifikacija. Nikakav intervju. Nikakav probni rok. Samo je TU, od djetinjstva, i upravlja tvojim životom kao da je to njegova puna ovlast.

Tvoja kralježnica drži strukturu koju je taj unutarnji idiot iskrivio svojim izborima. Tvoja krv cirkulira kroz posljedice njegovih odluka. Tvoje kosti nose težinu svakog “opet sam napravila isto” dok se um pita kako je to uopće moguće kad si ZNALA bolje.

I najgore je što ga VIDIŠ. Znaš da postoji. Znaš da te sabotira. Znaš da svaki put kad kažeš “više nikad” on već planira sljedeći put. Ali nekako, nekako, i dalje upravlja. Kao da ima root access u tvoj operativni sustav a ti imaš samo guest privileges u vlastitom životu.

“Ma takva sam ja, vjerujem ljudima!” kažeš. Kao da je to objašnjenje. Kao da je “takva sam” isprika za ponavljanje obrasca koji te uništava. Kao da genetika objašnjava zašto si opet u vezi s nekim tko ti je rekao da “nije spreman za nešto ozbiljno” a ti si čula “samo me trebaš popraviti svojim beskrajnim strpljenjem”.

Tvoja koža pamti svaki put kad si ignorirala znakove koje si savršeno jasno vidjela. Tvoja zdjelica drži napetost svakog kompromisa koji je išao predaleko. Tvoja krv nosi tragove svih odnosa, odluka, situacija gdje si znala bolje ali si slušala njega, tog unutarnjeg idiota koji uvijek ima neki razlog zašto je OVAJ PUT drugačije.

Evo što ti nitko ne kaže jer zahtijeva brutalno suočavanje: taj unutarnji kreten nije random. Nije greška u sustavu. On je nastao iz rane. Dječje rane. Nekog ideala iz doba kad si bila premalena da znaš kako stvari funkcioniraju, pa si odlučila da funkcioniraju OVAKO i od tada ta odluka upravlja tvojim životom iz sjene.

“Ako budem dovoljno dobra, volit će me.” “Ako dam dovoljno, ostat će.” “Ako se dovoljno prilagodim, bit će sigurno.” “Svijet je dobar i ako ga dovoljno volim, pokazat će mi to.”

Koji god tvoj, on je nastao kad si imala pet, sedam, deset godina. I od tada donosi odluke. Petogodišnjakinja upravlja tvojim ljubavnim životom, karijerom, financijama. I čudiš se zašto je kaos?

Tvoja kralježnica se sjeća trenutka kad je ta odluka nastala. Tvoja koža nosi otisak tog prvog razočaranja koje si pokušala “popraviti” strategijom koja nikad nije radila ali si je se držala jer što drugo imaš. Tvoja krv cirkulira oko te stare rane kao rijeka oko kamena, oblikujući cijeli tok tvog života prema tom jednom davnom zaključku.

“I kako da ga se RIJEŠIM?” Ne rješavaš ga se. Odgajaš ga. Preodgajaš. Iz kretena u cara. Iz petogodišnjakinje koja misli da ljubav mora biti zaslužena u odraslu osobu koja ZNA da je dostojna bez dokazivanja.

Ali prvo ga moraš VIDJETI. Stvarno vidjeti. Ne “aha, imam obrazac s nedostupnim muškarcima”. To je lanac. To je simptom. Ti trebaš sidro. Onu točku na dnu gdje je nastao zaključak koji generira sve te obrasce.

Zamisli svoj život kao knjigu. Listi poglavlja. Koja su napisana pod njegovim utjecajem? Koji obrati, koje katastrofe, koje “kako sam OPET tu završila” situacije imaju njegov potpis? I onda slijedi lanac dolje. Ispod obrasca je vjerovanje. Ispod vjerovanja je strah. Ispod straha je rana. Ispod rane je dijete koje je donijelo odluku kako preživjeti svijet koji joj se činio preopasan da se suoči direktno.

Tvoje tijelo drži mapu do tog djeteta. Tvoja koža zna put. Tvoja krv ga pamti čak i kad um kaže “ne sjećam se ničeg traumatičnog iz djetinjstva”. Ne mora biti trauma. Mora biti samo trenutak kad si odlučila da OVAKO funkcionira sigurnost i ljubav.

I kad nađeš to dijete, ne mlaćiš ga. Ne ljutiš se na njega. To dijete je napravilo najbolje što je moglo s informacijama koje je imalo. Ta strategija ju je ZAŠTITILA u tom trenutku. Problem je samo što je rok trajanja istekao prije dvadeset godina a ti je još uvijek primjenjuješ.

Objasni tom djetetu, nježno, iz perspektive odrasle koja ZNAŠ više, da su ideali zgodni za pješčanik ali da pravi svijet radi drugačije. Da ljubav ne treba zaslužiti. Da sigurnost ne dolazi od prilagođavanja. Da NE moraš biti savršena da bi bila voljena.

Tvoja kralježnica se ispravlja dok razgovaraš s tim djetetom. Tvoja koža omekšava kad mu daješ dozvolu da pusti staru strategiju. Tvoja krv počinje teći novim kanalima, onima koje TI biraš, ne onima koje je prokopala petogodišnja verzija tebe iz očaja.

I onda, iz tih uvida, doneseš nove odluke. “Carsko ponašanje” umjesto “kretenskog”. Ne iz osude, ne iz srama, nego iz jasnoće. “Aha, tu sam sklona padu. Tu postavljam granicu. Tu pazim. Tu imam svog demona iza leđa i OVAKO se nosim s njim.”

Jer Car nije netko tko nema slabosti. Car je netko tko ZNA svoje slabosti i ima sustav za njih. Car nije netko koga ne pogađa ništa. Car je netko tko ima rutinu, strukturu, rituale koji ga drže stabilnim kad vjetrovi pušu.

Tvoja zdjelica drži moć koju ti je taj kreten držao zarobljenu. Tvoja krv nosi snagu koju si davala svima osim sebi. Tvoje kosti znaju kako stajati uspravno, samo su čekale da prestaneš slušati glas koji ti govori da se sagneš.

I znaš što je najluđe? Kad osvijestiš svog unutarnjeg idiota, kreteni izvana te prestaju nervirati. Bukvalno. Jer kreteni izvana su samo ogledala neosvještenog kretena iznutra. Kad njega preodgojiš, oni nemaju više za što se zakačiti. Postaju smiješni umjesto frustrirajući. Predvidljivi umjesto šokantni.

“Ah da, naravno da je rekao to. Naravno da se tako ponaša. Klasika.” I smiješ se. Ne cinično. Nego stvarno. Jer vidiš igru. Jer nisi više u njoj. Jer tvoj unutarnji Car gleda i zna da ta predstava nema veze s njim.

Tvoja kralježnica se ispravlja u stav vladara. Tvoja koža nosi granicu koja štiti bez da zatvara. Tvoja krv teče suvereno, znajući točno tko si, čemu služiš, i kome daješ pristup svom carstvu.

Preodgoji svog idiota. Ili će on nastaviti odgajati tvoj život. Izbor je jasan čak i kad nije lak.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥