S kim bi išla u rat? (Odgovor određuje s kim ćeš i u krevet)

Zanimljivo je kako u poslu imamo standarde, a u ljubavi ih bacamo kroz prozor čim netko ima lijepe oči i zna reći pravu stvar u pravom trenutku. Da ti netko, kad sklapaš poslovni ugovor, kaže: “Potpiši da ćeš isključivo ti snositi sve troškove, pokrivati sve štete koje ja napravim, popravljati sve moje propuste, biti na stalnom raspolaganju kao mentor i asistent i čistačica i terapeutkinja, i uzgred, ja ću se možda pojaviti na sastancima kad mi se da.” Kladim se da ne bi ni čitala dalje. Ustala bi, rekla “hvala na kavi, doviđenja” i otišla.

A onda uđeš u ljubavni odnos s TOČNO takvim uvjetima i nazivaš to romansom.

Tvoje tijelo zna kad potpisuješ loš ugovor. Tvoja zdjelica se steže kod ljudi koji traže više nego što daju. Tvoja kralježnica se grbi u prisutnosti partnera koji te troše. Ali um ima svoje bajke pa ih ne slušaš.

Jer evo ti stvar: ljubavni odnos JE najvrjedniji posao u kojeg ulažeš najdragocjenije dionice. One svog vremena. Života. Snage. Pažnje. Energije koju nemaš neograničeno, iako se praviš da imaš. Tamo smo se spremni boriti do kraja, dati sve, prodati dušu ako treba. Jer voljeti znači živjeti. A ipak, tamo imamo najniže kriterije za ulazak.

Privlačnost je frekvencijska kompatibilnost rana, ne kozmički znak da ste “suđeni”. Kad osjetiš onu “iskru”, to nije svemir koji ti šalje srodnu dušu. To je tvoja trauma koja je prepoznala njegovu traumu i rekla “o prekrasno, kompatibilni smo za međusobno uništavanje na način koji nam je oboma vrlo poznat”.

I tu dolazimo do stvari koju nitko ne uči u filmovima, knjigama, ni u onoj Instagram stranici s citatima o ljubavi na pozadini zalaska sunca: postoji stari, pijani mehanizam biranja i novi, trijezan.

Stari kaže: prvo se zaljubimo, volimo, osjećamo, plutamo na oblacima, a onda kad stvari krenu u frku, uključimo razum, pa se svađamo, pa se razvedemo, pa pišemo poetične postove o tome kako nas je “život naučio”. Rječnikom Tarota: prvo pehari, onda mačevi.

Stari mehanizam je neurokemijski koktel: dopamin, oksitocin, serotonin, sve odjednom, kao da ti je netko ubrizgao drogu direktno u krvotok. I onda dok si napušena tom kemijom, donosiš odluke koje će ti oblikovati sljedećih pet godina života. Genijalno, zar ne?

Nov, zdrav način je obrnut: prvo mačevi, onda pehari. Tko prođe tvoje mačeve i oštrine, zaslužuje tvoje pehare. Pa i suze. Tko preživI tvoj kritički um, tvoje standarde, tvoju sposobnost da vidiš glupost kad je vidiš… tek taj dobije pristup tvojim emocijama.

Držati mač ne znači ići u napad na svakoga. Znači biti spremna prerezati iluziju kad je prepoznaš. Umjesto “ma sigurno ima nešto još što treba otkriti” kažeš “vidim dovoljno i to mi je dosta”.

Evo ti primjer koji prepoznaješ. On je nezaposlen, ali ima lijep glas i očarava humorom i kad govori o budućnosti ima tu neku… dubinu. I stara paradigma u tebi odmah krene: “Jooooj, divan je, samo mu treba dati priliku i inspiraciju da se pokrene. A hoće, pa vidi kakvu dubinu ima. Osjećam to.” I onda sljedećih godinu i pol dana “osjećaš” kako živiš s nekim tko ne plaća pola režija jer “traži sebe”.

Projekcija fantazije nastaje kad na drugu osobu nesvjesno stavljaš osobine koje želiš vidjeti, čak i kad ih ta osoba ne pokazuje. Nisi zaljubljena u njega. Zaljubljena si u verziju njega koju tvoj sustav treba. Kao serotonin u obliku muškarca.

Nova paradigma kaže: “Gle, ako nemaš volje nešto stvoriti za sebe, sumnjam da ćeš i za nas. Stoga, uživaj ti u svojim dubinama, možemo ostati frendovi, ali ti nisi za mog partnera.” I to je sve. Jedna rečenica. Čista. Jasna. Izrečena iz kralježnice koja se uspravila umjesto da se pogrbila u nadi.

Tvoje tijelo zna razliku između partnera i projekta. Tvoja koža registrira ljude pored kojih radiš i ljude pored kojih se odmaraš. Tvoja zdjelica prepoznaje muškarca s kojim gradiš i muškarca kojeg gradiš.

I sad dolazi pitanje koje mijenja sve. Jednostavno. Brutalno. Istinito.

S kim bi išla u neku bitku života?

Ne metaforičku. Pravu. Kad ti dijete završi u bolnici u tri ujutro. Kad ti posao propadne. Kad te netko prevari. Kad moraš donijeti odluku od koje ti se okreće želudac. S kim želiš stajati rame uz rame u tom trenutku?

Saveznika se bira prema snazi, ne prema potencijalu. Tvoj nervni sustav zna s kim može koregulirati i s kim se raspada. Tvoja krv teče mirnije uz ljude koji DAJU svoju snagu, ne koji je traže.

Jer parazitski odnosi nisu savezi. To je uvijek krpeljiranje. Netko na štetu nekoga. Netko tko se hrani dok drugi kopni. Netko tko uzima dok drugi daje i uvjerava sebe da je to ljubav jer, eto, “volimo se”.

Savez je nešto drugo. Savez je: moje snage i tvoje zajedno. Zajedno se borimo. Zajedno i volimo. Zajedno i padamo i ustajemo. Suborci su ljubavnici. I to je dovoljno romantično i duboko.

Svi ostali su ti neka forma potrošnje psihičkih i fizičkih resursa. Ako si u tome, pitaj se zbog čega. Zašto to trpiš? Uživaš li u nekom aspektu toga? Ima li nešto u tebi što ne cijeniš, pa tražiš potvrdu kroz nekoga tko te ne cijeni? Ili nešto što ne prepoznaješ, pa prihvaćaš poluvarijante kao da su cijele?

Kad imaš brazdu nedostatne ljubavi, privlače te nedostupni. Kad imaš brazdu krivnje, privlače te oni kojima treba tvoja emocionalna energija. Kad imaš brazdu kontrole, privlače te oni koji reflektiraju haos iz djetinjstva. Tvoje tijelo privlači po frekvenciji, ne po želji.

I zato: pusti teoriju. Pusti “osjećam da ima potencijal”. Pusti “ako se malo potrudi, ako mu dam još jednu šansu, ako ja budem ta koja će ga promijeniti”. Gledaj praksu. Ostvarenost. Rezultat. Po njemu se kvaliteta prepoznaje. Ili isporuka dogovorenog, ili ne. Ili je tu kad treba, ili nije. Ili gradi s tobom, ili se grije na vatri koju ti loživaš.

Mir je ljubav. Intenzitet je rana. Ako pored njega tvoje tijelo eksplodira od “kemije”, to nije strast. To je aktivirana trauma. Ako pored njega tvoje tijelo miruje i širi se, to je kompatibilnost.

I to vidiš na prvu. Točno znaš da nešto i netko je ili nije za tebe. Tvoje tijelo je odgovorilo prije nego je um uspio formulirati pitanje. Usudi se slušati taj odgovor. Usudi se čekati u svom biranju. Pravo je tu dok god postoji mirna odlučnost.

Ako se ljuljaš, otkrij zbog čega. Što u tebi sumnja da vrijediš i da možeš imati bolje? Ukloni to. Ukloni utjecaj ljudi koji izazivaju da se tako osjećaš. Okruži se borcima. Zajedno ćete poduzimati akcije, gledati zvijezde, liti suze kad treba. Vrijedni emocija su oni koji daju svoju radnu-ratnu snagu.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥