Lako je zamijeniti strast za ljubav, pa ipak… postoje znakovi koji otkrivaju vrstu privlačenja.

Ljudi se, znamo, prepoznaju po vrsti energije kojom vibriraju. To se zna – u pravilu za nekoga kažemo da je ili nije na našoj „vibri“. I, zapravo, svaki klik i prepoznavanje nastaje iz energetskog sklopa. Uglavnom se radi o povezivanju putem neke od glavnih čakri – u pravilu se povezuju energetski centri u istom stanju vibracije, kako bi ih dvoje ljudi zajedno „popravilo“.

Psihologija kaže da se ljudi povezuju po psihopatologiji, no cjelovito iscjeljivanje ima drugi pristup: iz iskustva znamo da se ljudi povezuju upravo da bi kroz zajedničku interakciju osvijestili te tako iscjelili one duboke psihološko-energetske obrasce koji izlaze jedino uslijed intimnog otvaranja i prateće povezanosti. Budući da čakre utječu na rad žlijezda, znanost obično fenomen zaljubljivanja naziva „kemijom“.

No, suštinski je riječ o energetski intenzivom „udaru“ kojeg kod uključenih ljudi izaziva energetski sraz: taj „udar“ pokreće žlijezde i tako uistinu izaziva niz kemijskih reakcija. A onda govorimo o „zaljubljenosti“ i „strasti“. U tim je pojmovima velika zamka.

Energetsko prepoznavanje

Jer, kao takva – zaljubljenost ne postoji. Postoji energetko prepoznavanje – obično toliko intenzivno da pokrene cijeli sistem i dovede ga do očaranosti, uzvišenosti i svih drugih energetskih fenomena koje je ljudski razum sklon spremiti u ladicu „ljubav“.

No, Ljubav je više od toga udara. Istina, on može biti prvi korak do nje – sigurno i jest kada se radi o Duhovnom Prepoznavanju dviju duša. Ali, ne mora. Jer, fizičko/energetsko prepoznavanje je prvi korak. Nakon toga slijedi stvaranje mentalno-emotivne povezanosti – kroz razgovore, razmjene svih razina psiholoških nivoa. A potom se ima za integrirati Duhovna veza. Ona znači samo jedno-Devociju, Bezuvjetnu Ljubav (a postoji li drugačija Ljubav od bezuvjetne?).

Uglavnom, ona je najsličnija ljubavi koju, primjerice, majka ima za dijete –bez obzira vrišti li ono ili se duri, ili ne slaže s majkom, ona ga voli. Voli ga i kad je uz nju, i kad odluči otići na drugi kraj svijeta, s drugom ženom. Voli ga bez obzira sjedi li joj u krilu ili je udaljeno kilometrima. Postići to u ljubavnom odnosu znači ostvariti LJUBAV.

Ona nije ovisnost, kako se pokazuje u većini suvremenih scenarija gdje su uvjetovanja i suptilne ucjene glavni mehanizmi pokretanja odnosa. Ona je SLOBODA. Istina, lakše reći nego provesti u djelo, kao i sve. Ipak, jedan od ciljeva svakog odnosa ima biti trening te slobode – voljenja koje se ne mjeri time koliko je partner ispunio tuđa očekivanja ili se ponašao po protokolu projekcije kojeg druga strana ima.

Energetske faze ljubavi

Dakle, u nedostatku boljeg izraza, ljudski um ljubavlju naziva sve razine odnosa. Što u suštini odgovara istini. Pa ipak, mudro je u „klasifikaciji“ odnosa biti svjestan energetskih manifestacija i njihova razvoja.

Prvo je, dakle, prepoznavanje Tijela: čakre se dohvate i tako uzajamno uvrte da su ljudi nerazdvojni. Koliko god su zajedno, ne mogu jedno bez drugoga, i žele se još više – kao droga, što je zbog kemijskih reakcija koje izaziva takav rad čakri. Postoje procjene o trajanju tog perioda, znanost kaže – ne duže od devet mjeseci.

Potom se, ulazi u drugu fazu odnosa: nakon prepoznavanja Tijela i Uma, naime, slijedi Prepoznavanje Duše. Ovo je obično tzv. karmička razina. Zbog toga u toj fazi nužno počinju neslaganja – makar sitna. Ona se, jasno, odražavaju kroz Ego (banalno, ona želi u kinu gledati komediju, on akciju), no postaju jasne razlike – kao glavni poligon Učenja u Odnosima.

Jer, Ljubavni Odnosi su najžešća Radionica Cjelovitog Življenja. U biti, predstavljaju takav rudarski rad kopanja po Sebi – takvo „štemanje“ svog Ega – da nitko živ ne bi pristao na to bez da ga ne zgrabi „zaljubljenost“ – tj. Ljubav. Ta faza „brušenja dijamanta“ – svakog u odnosu – u pravilu je ključna. U njoj se najjasnije vide psihičke istosti i razlike ljudi. Tako je zato što Ljubav iz ljudi izvlači najljepše, ali i najružnije, pohranjeno… ne samo ispod tepiha, nego ispod svih podruma svjesnog i nesvjesnoga.

Upravo u ovoj fazi sviće Čista ljubav – čista, u smislu pročišćenja prvog vela energetskih fenomena – u smislu dubljeg povezivanja usprkos razlikama. No, za većinu parova ovo ostane zadnja faza, i shodno tome, njihov odnos lagano kreće na početak svog kraja. Ovo ne mora biti brzo, može trajati, no povezanost se osipa. Zato što se zaglavi u obrascima (u pravilu tvrdokornom očekivanju da „on meni to“ ili „ona meni tako, a ja hoću…“). Onda se uvuče i mehanizam ponavljanja, prema kojem se partneri počnu doživljavati zdravo za gotovo – kao kućanski namještaj, i tako krene nizbrdo cijela ljubavna priča…

Devocija

Ključ zadovoljstva je ući u fazu Prepoznavanja Duha: u kojoj čovjek prihvaća partnera sa svim njegovim energetskim i psihološkim različitostima, a i dalje ga voli i poštuje, kao čisti Izraz Božanskoga. Kao glavni Blagoslov Života. I, svakog trenutka ga doživljva kao da ga vidi prvi i zadnji put u životu. SVAKOG TRENUTKA.

Jer, znamo da je život živ, pa u njemu i mi, pa smo svaki trenutak novi. S tom svijesti nema rutina, nema očekivanja. Zaista smo OVDJE I SAD. Čak i ako živiš s nekim, zajedno liježete i budite se – uvijek to činite kao da je PRVI I ZADNJI PUT, s punim poštovanjem i zahvalnošću. To je Devocija.

Strast Duše vs. Strast Tijela

U toj priči, gdje je strast? Što je dublja i čišća ljubav, to je dublja i mirnija strast. Istina, ona nema onaj skoro dramatični naboj s početka, kada je gonjena i pokretana probuđenim hormonima, ali ima novu kvalitetu: postaje SVETIJA I INTENZIVNIJA. Divljija, neposrednija, a stabilnija.

Strast Duše se razlikuje od Strasti Tijela, iako se kroz nju izražava (s obzirom da jesmo inkarnirani u tijelima). Strast Duše ona je strast kojom čovjek Stvara – u svim područjima svog života (poslu, ljubavi…). Zbog toga je energetski centar koji metabolizira tu frekvenciju Enegije – Sakralni centar (druga čakra): izvor kreativne i prokreativne energije. No, kada je ta vibracija podignuta kroz cijeli sistem (do krunske čakre i čakri iznad nje), tada svaka strastvena razmjena – od uzbudljivog razgovora do hiperorgazmičkog seksa – ima kvalitetu duha: meditacije i iscjeljenja.

Za razliku od nje, Strast Tijela je prolazna i iscrpljujuća: počinje s grozničavim grčem „moram te imati“, pa neki poluhisterični užurbani orgazam i nakon toga – ispražnjenost. Doslovna i duhovna. Strast, je kao i ljubav, ne emocija, nego stanje duha, kvaliteta življenja. Njena glavna boja je ona Stvaranja jer odražava plodno, kreativno stanje svijesti. Suprotno tome, strast tijela ima notu razaranja. Nije ono samo po sebi loše – potrebna je, naravno, ravnoteža. No nje, u pravilu, rijetko ima u nesvjesnim odnosima.

Energetske kuke ​

Jer, kao što Odnos zapravo i počinje energetskim povezivanjem putem energetskih centara (iz astralnog sloja aure te pripadajućih hvatišta u tijelu), tako se iz te osnove razvija, ali i prekida. Zbog toga mnogi imaju iskustva da – ili nikako ne mogu napustiti odnos u kojem su evidentno nezadovoljni svi, ili i kada ga na jedvite jade okončaju, ostaje patnja. Da se razumijemo, dio „patnje“ ima svoju pročišćavajuću svrhu i on je poput otrova – u maloj dozi iscjeljujuć i zdrav. No, takvo stanje rastegnuto je za sve neopisiva muka. Osim karmičkih dogovora duše, tome uzrokuje upravo neraspredena energetska veza – „kuke“ ostaju s obje strane, a čin Ljubavi je optustiti ih. Ne iz sebičnih razloga tipa „da se riješimo njegovih/njenih energetskih utjecaja“, nego jer je – pogađate – Ljubav Sloboda, što znači da oslobađa.