Sasvim je nebitno jesi li jutarnji ili večernji tip, i treba li ti za odmor tri ili osam sati sna: ono što najviše obnavlja energiju je, suštinski, sloboda da – makar na 24 sata – odživiš svoj ritam.

Oddivljaš li, ili odspavaš ga, nema veze: važno da osjetiš, makar taj jedan dan, kako si ti Gospodar Svog Vremena.

Naravno, kako, kad se radi od osam do kad-već-ne, skuplja djecu iz vrtića ili vozi na posliješkolske hobije? Kako, kad na kraju svega preostane jedan tjedni dan za predah u kojem si preumoran da napraviš išta od željenoga…

Luksuz nad luksuzima

E, da, ali – BLAŽENO ALI: ima caka. Ključ je da si POKLONIŠ, barem jednom mjesečno, najveći luksuz nad luksuzima – to je dan tvog ritma. To je dan kojeg ćeš provesti spavajući, ili blejeći u točku, javljajući se na telefon kad hoćeš, ili se ne javljajući. Dan kojeg ćete posvetiti tako da ćeš živjeti bez ritma. U kojem ćeš se ponašati kao da je zadnji, ili kao da ne postoji sutra i/ili kao da je ciiiiiiiiijeli za vas.

Bez „službenog“ treba-valja-mora ritma i pravila 24 sata po kojem se „zna“ kad se jede, kad se radi, kad se spava. U skladu s vlastitim ritmom – i svim njegovim hirevima: jest pizzu u 1 ujutro; preskočiti sve vježbe za poboljašnje svega što postoji. Ne odgovoriti na sve mailove. Pustiti sve da nestane. Pustiti tvoj svijet, da stane, a ovaj nek se vrti dalje. Dok se ti sa sobom družiš.

Nema “treba-valja-mora”

I kad god te napadnu demoni zamaskirani u riječi/misli „trebaa-valja-moram“ sjeti se da ih je, kao viruse, među nas ubacila palica mraka i otpuhni ih, svjetlošću svog daha, kao vjetar. Nema treba-valja-mora sistema: ima HOĆU i MOJA JE VOLJA/ŽELJA i OSJEĆAM POTREBU DA…

U praksi je to poznato kao vrijeme za sebe. Samo, problem u tome je da je i vrijeme za sebe – tako postavljeno (u smislu “moram svaki dan raditi duhove vježbe, trebam to-i-to…”) postaje svojevrstan teret i ritmu opterećenje. Toliko ljudi utrčava u svoju meditaciju – kao “da obavimo i to, pa jesmo”. Sve se svelo na neki score. I to je problem.

Svejedno je ganjaš li rezultat u meditaciji ili biznisu. bizzu ili bilo gdje. Ganjanje je stres, a rezultat pritisak ritma. Jasno da je suvremena civilizacija to učinila normalnim, podvela pod „suvremen stil”. Ali to nije stil, nego disrupcija stila i toka. Jer u njemu čovjek gubi trenutak da čuje sebe, da se istinski podruži s Osobom iz ogledala.

Tvoj način ritma

Nije nužno meditirati – nekima je to najljepše, ali neka bude stvar osobnog ukusa. No, nužno jeste naći neki svoj način za biti sa sobom. To ne znači jadati se prijateljici na kavi, makar hajde – može biti i prvi korak. To znači suočiti se s namjerno stvorenom prazninom – dakle svojih desetak sati za igru, ako isključimo spavanje – i sa Sobom.

Da, prva reakcija je obično šok. Toliko se čovjek odalečio od slobode da stvara svoje vrijeme (obično ga organiziraju drugi ljudi i obaveze) da više ne zna kud bi. No, počni nježno – s kupkom, ili tulumom za Sebe, u vlastitoj sobi. Kad, pitaš? Vidiš, zaboravili smo i to. Ono što je većinu našeg službenog školovanja činilo najuzbudljivijim, nisu bile petice i nove lekcije iz matematike, nego divljanja i markiranja.

Snađi se i uzmi što je tvoje

A moderan stil učinio je da je čovjek zaboravio markirati. Kao ne smije. Mora raditi za plaću. Pa ok, radi, ali… jedan dan mjesečno trebalo bi biti legitimno za markiranje. Ne moraš slomiti ruku da bi ti liječnik napisao da ti nije dobro. Kad već ne živimo u društvu koje ima svijest da možeš doći i reći „gle, trese me pad energije i trebam dan mira da se sredim“ – a da te se razumije – pa onda se samostalno snađi.

Ok, možda je to radikalno ali…. vidim toliko ljudi koji su prešli rub. Aure su im tamne. Svađaju se na javnim mjestima, hodaju naoblačeni i namračeni. Radi li to zdrav i smiren čovjek? Ne. A tko ga je sludio? Dobro, sustav sustavno radi na tome. Ali, zato imamo Svijest. DA kažemo “ne”. Ili barem uzmemo pauzu.

Koliko košta tvoj život?

Znam da ovo nećeš provesti sutra, možda ni u dogledno vrijeme. No, kad se zaista probudiš bez snage, i volje – sjeti se kako je tren da obustaviš samosilovanje. Možeš, naravno, i dalje maltretirati sebe ako briješ da tako nešto učiš, čistiš karmu ili neki drugi koncept. No, na kraju krajeva, pogledaj se u oči – doslovno u ogledalo – i pitaj to biće tamo osjeća li se voljeno i što mu treba.

Ako ti kaže – a osjetit ćeš – da mu treba jedan dan, ne pitaj koja je cijena. Hoće li koštati nadurenog šefa sutradan ili kojeg sata više posla. Jer, da se čovjek ima priliku cjenkati sa smrću, koliko bi joj novaca ponudio za još jedan sat s voljenima, a kamoli dan?

Zato, daj si taj dan. Vrati sebi svoju slobodu vladanja vlastitim vremenom, makar na trenutak da – momenat po momenat – osjetiš pravu Vječnost svog bića.

Za podršku Tarot osvještenja na temu “Ključni potez koji mi vraća moj ritam” i koji tebe vraća u tvoj ritam, piši na devidas.dea@gmail.com

Zagrljaj!

• Karte na naslovnici Jeu de tarot à enseignes italiennes