Ako na duhovnoj i materijalnoj razini postojanja vrijede, naizgled suprotni zakoni, ujedinjuje ih jedna Istina: uspjeh u svim nastojanjima i svim disciplinama donosi disciplina. Jer, samo ustrajnost rađa plodovima.

Većina, na ovaj ili onaj način, nadarenih ljudi se kao mala grozila prijetnje „morat ćeš zagrijati stolicu ili… ništa“. U pravilu je takvo upozorenje impliciralo neku muku i trud, kao jedine načine ostvarenja. I tako se, vjerojatno bez jasne namjere, stvorio otpor svakog normalnog bića prema ičemu što treba „orati“. No, činjenica je da bez redovitog i sustavnog rada uistinu nema razvoja – ni u čemu. Kao što biljku treba predano zalijevati ili bebu redovito hraniti da stasa, svaki naš cilj zahtijeva posvećenost.

Bio duhovni – tipa širenje svijesti i povećana moć manifestiranja, ili materijalni – od uspjeha na ispitima do napredovanja u strukturi managementa. Na duhovnim razinama, naime, vrijedi zakon puštanja: ono što želiš, valja ideirati, pa pustiti bez uplitanja Univerzalnoj Inteligenciji da ostvari na najbolji mogući način. U zemljaljskoj sferi, pak, vrijedi suprotno – primjerice, želiš li vitko i nabildano tijelo, trebaš uprijeti u svakodnevne treninge da bi ga „istesao“. Pa ipak, umijeće puštanja i umijeće prijanjanja traže disciplinu. A što je, u stvari, ona?

Tarot kaže da je ona Razboritost: ona razboritost koja prati volju da se nešto ostvari. Naravno, u počecima zanosa svojom željom ili nekom novom idejom, disciplina naizgled nije potrebna. Vodi nas strast, zanos, ushit novoga…. No, u nekom trenutku dolazi do pada volje ili, jednostavno, zastoja. Tada mnogo ljudi odustane, racionalizirajući da „im se ne da“, „nemaju više volje/snage“ ili da ih dotični slučaj „više ne zanima“. A u tome je pogreška. Jer upravo je taj trenutak ključan tren ostvarenja.

U okultizmu je poznato pojam „mračne noći duše“ kad, naizgled, ništa ne ide kako je išlo, a i svijest, i volja su na rezervama. Ali, tada valja sjetiti se yoge mudrosti: „upravo kada ti se najmanje da i kada ti se čini da imaš najmanje snage, treba učiniti korak“. Učiniti korak znači napraviti bilo što, simbolički, u svrhu pokretanja energije. Kada se ona zakoluta, kretnut će automatski val ostvarenja. Jer, disciplina – u stvari – trenira strpljenje. Ona, zapravo, jest strpljenje.

A strpljenje Život trenira najčešće ovako: silno želite nešto, jako se trudite, čekate čekate…. i onda to dobijete. I taman kada ste ludi od ushita jer ste to dobili – opla, na tren to izgubite. Ne zauvijek, samo na tren: tako Život pruža priliku za izbrusiti mir „i kad nije po mom“ te razviti još dublje – strpljenje. Nekoliko puta povuci potegni – i disciplina je istrenirana. Naravno, to traje duže jer se opiremo: ego nam se buni, povrijeđenost usporava rast i cijeli paket „jadan ja“ počne energiju blokirati. Ali to je sve ok, sve u funkciji Razvoja

. Discipline, kao umijeća življenja. Jer, upravo smo u trenutku redefiniranja tog pojma: obično se povezuje s krutošću, silom i nečim neugodnim. Istina, nije uvijek ugodno održavati ritam, ali Disciplina to ne traži. Ona je kao trening koji čovjeku omogućuje da postane Slobodan. Kako kaže Sri Sri Ravi Shankar: sloboda i disciplina idu ruku pod ruku. Discplina je poput vojnika koji brane zemlju, a zemlja je sloboda. Tako da nju treba shvatiti kao najsigurnosniju ogradu i Oslonac vlastitog Bića.