Tvoj Bijes Ti Govori Koliko Zapravo Imaš Strasti, A Ti Ga Zoveš “Problem”

Pitaš se gdje ti je nestala strast. Ona energija koja te nekad dizala iz kreveta prije alarma, ona vatra koja te gurala u projekte u 2 ujutro, ona sila koja je činila da se osjećaš ŽIVO. Sad se budiš i prva misao ti je “ugh”. Druga misao ti je “možda kava”. Treća misao ti je “koliko još do vikenda”. I negdje između treće kave i beskonačnog scrollanja pitaš se jesi li možda izgubila iskru zauvijek, jesi li postala ona osoba koja samo postoji umjesto da živi, jesi li se ugasila a da nisi ni primijetila kad se to dogodilo.

Tvoja krv i dalje nosi vatru koju tražiš. Tvoja kralježnica drži snagu koju si proglasila nestalnom. Tvoja zdjelica čuva strast koja nije nestala, samo je zaglavila, stisnuta, čeka da joj pokažeš izlaz.

I onda, usred tog sivila, usred tog “nemam energije za ništa”, eksplodiraš. Na partnera koji je zaboravio kupiti kruh. Na kolegu koji ti je poslao mejl s “Poštovana” umjesto tvog imena. Na vozača koji je trubio 0.3 sekunde nakon što je zeleno. I bijes koji izleti je OGROMAN, neproporcionalan, čak i tebi samoj izgleda kao da si malo pretjerala, i poslije se ispričavaš i govoriš “ne znam što mi je bilo” i osjećaš se loše jer “ja inače nisam takva”.

Ali jesi. Takva si. Samo ne znaš što to zapravo znači.

Tvoja koža je držala tu vatru pod pritiskom tjednima, mjesecima, možda godinama. Tvoji mišići su stezali energiju koja nije imala kamo. Tvoja čeljust je bila stisnut poklopac na loncu koji ključa, i naravno da je eksplodiralo, to je fizika, ne karakterna mana.

Evo što ti nitko ne kaže jer nije lijepo za Instagram quote: BIJES JE NEISPOLJENA STRAST. Ista energija. Isti izvor. Različit kanal. Strast koja nema kamo ide u bijes. Bijes koji nema izlaz ide u depresiju. Depresija koja traje predugo ide u bolest. To nije ezoterija. To je način na koji energija funkcionira u živom sustavu.

Znači, kad se pitaš “gdje mi je strast”, odgovor je: u tom bijesu koji te iznenađuje svojom snagom. U toj frustraciji koju osjećaš kad se ništa ne miče. U tom nemiru koji te ne da spavati iako si umorna. Strast nije nestala. Strast je samo promijenila kostim. Obukla se u nešto što ne prepoznaješ jer ti je netko rekao da je bijes “loš” i “neprihvatljiv” i “trebala bi raditi na tome”.

Tvoja zdjelica drži rezervoar energije koju si naučila skrivati. Tvoja krv cirkulira s potencijalom koji nema izlaz. Tvoje tijelo ZVRJI od snage koju ne koristiš, i ta neiskorištena snaga postaje otrov koji zoveš anksioznošću, nesanicom, iznenadnim plakanjem nad reklamama za pelene.

“Ali ja NE ŽELIM biti bijesna! Želim biti mirna, zen, uravnotežena!” Da, super. I ja bih htjela biti visoka 180 s metabolizmom hummingbirda. Ali to nije kako energija funkcionira. Ne možeš izbrisati bijes afirmacijama. Ne možeš meditirati strast u postojanje. Ne možeš manifestirati vatru dok sjediš i razmišljaš o vatri.

Moraš je POKRENUTI. Fizički. Kroz tijelo. Jer strast živi u tijelu, ne u glavi. I dok je ne pustiš da se kreće kroz mišiće, kroz pokret, kroz AKCIJU, ona će izlaziti jedino kroz eksplozije koje ne kontroliraš i depresiju koju ne razumiješ.

Tvoja kralježnica se ispravlja kad joj dopustiš pokret. Tvoja koža se otvara kroz dodir. Tvoja krv teče brže kad tijelo radi ono za što je dizajnirano: kretanje, stvaranje, izražavanje, NE sjedenje i analiziranje zašto se osjećaš mrtvo iznutra.

Evo praktične istine koju nitko ne prodaje kao tečaj jer je previše jednostavna: kad ne osjećaš strast, KRENI SE. Bilo što. Trčanje. Ples u kuhinji. Čučnjevi dok čekaš da se skuha kava. Samomasaža od glave do stopala, kao što su te učili u osnovnoj, znaš ono, “protrljaj uši, protrljaj ruke”, taj “cringe” ritual koji zapravo radi jer dodir budi tijelo.

“Ali nemam energije za vježbanje!” Imaš energije za bijes. Imaš energije za frustraciju. Imaš energije za anksioznost koja te drži budnom do 3 ujutro. ISTA ENERGIJA. Samo je trenutno usmjerena u autodestrukciju umjesto u kreaciju. Preusmjeri je. Ne trebaš maraton. Trebaš deset čučnjeva. Trebaš protresti tijelo kao pas koji se otresa vode. Trebaš pustiti zvuk van, bilo kakav zvuk, urlik u jastuk ako treba.

Tvoje tijelo čeka da mu daš dozvolu da bude živo. Tvoja koža čezne za dodirom koji budi. Tvoja krv želi teći brže, jače, STRASTVENIJE, samo joj nitko ne dopušta jer si negdje naučila da je sigurnije biti ugašena nego riskirati da te netko vidi rasplamsanu.

I te “donje čakre” o kojima svi pričaju? To nije mistika. To je zdjelica, noge, stopala. Dijelovi tijela koji te povezuju sa zemljom, s instinktom, s onom životinjskom snagom koja ne pita za dozvolu da živi. Kad su ti ti dijelovi “blokirani”, što zapravo znači napeti, stisnuti, bez cirkulacije, onda si odrezana od izvora vlastite vatre. I onda tražiš strast u glavi, u idejama, u inspiraciji, a strast ne živi tamo. Strast živi DOLJE. U tijelu. U mesu. U krvi.

Ranjen instinkt ne prepoznaje trenutak za akciju. Uplašen instinkt čeka savršene uvjete koji nikad ne dolaze. Ugušen instinkt se pretvara u bijes koji eksplodira na krive ljude u krivim trenucima.

Tvoja zdjelica drži tvoj kompas. Tvoja krv nosi tvoje gorivo. Tvoji instinkti znaju kad skočiti, kad čekati, kad se boriti, kad bježati. Samo ih ne čuješ jer ih nisi pitala ništa godinama.

Stoga, sljedeći put kad eksplodiraš, umjesto da se osjećaš loše i ispričavaš se tri dana, zaustavi se i reci: “Aha. Toliko strasti imam. TOLIKO snage je u meni. Sad samo trebam naći kamo to usmjeriti osim u promet i partnera koji zaboravlja kruh.”

I počni mali. Dodirni vlastito tijelo s pažnjom. Promasiiraj stopala. Protrljaj uši. Stavi ruke na zdjelicu i samo drži, osjeti toplinu. Nije seksi. Nije instagramabilno. Ali radi. Jer dodir budi. I probuđeno tijelo ima pristup strasti koju uspavano tijelo ne može ni zamisliti.

Tvoja kralježnica se budi pod tvojim rukama. Tvoja koža pamti kako je biti dodirnuta s pažnjom. Tvoja krv odgovara na poziv, ubrzava, zagrijava, OŽIVLJAVA.

Malo po malo, dan po dan, dodir po dodir, primjetit ćeš nešto. Nešto se pokrenulo. Nešto je živnulo. Neka stabilnost koja nije ukočenost. Neka snaga koja nije nasilje. Neka strast koja nije bijes.

I onda ćeš znati: nikad nisi bila ugašena. Samo si bila poklopljena. I poklopac se upravo digao.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥