LJUBAV & PULS
Kada Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je "Umrijeti Zbog Ljubavi" Romantično Umjesto Red Flag Nemoj biti budala u ime ljubavi. Zvuči kao rečenica koju bi ti rekla pijana prijateljica u 3 ujutro dok plačete u WC-u kluba jer je on opet ostavio te "na viđeno" tri dana, i ti se uvjeravaš da je to zapravo "strastveno". Programirali su te da misliš kako je "pravo" voljeti toliko da umreš zbog toga. Kao da je ljubav valcer s Titanica gdje se oboje urušavate dok orkest svira. Kao da intenzitet bola dokazuje autentičnost osjećaja. Tvoja kralježnica se steže kad čuje "umrijeti zbog ljubavi" jer tijelo zna da je to trauma koja se prerušava u romantiku. Tvoja krv teče kroz sustav koji ne razumije zašto bi smrt bila dokaz povezanosti. Tvoje stanice pamte svaki put kad si rekla "ali ja ga TOLIKO volim" dok ti je solar pleksus bio stegnut kao šaka. I onda ti kažu: ljubav je čudo koje je nemoguće definirati. Cool. Znači možemo staviti bilo koju emocion alnu katastrofu pod tu kategoriju i zvati to ljubavlju jer je "misterij"? Opsesivnost? Ljubav. Posesivnost? Ljubav. Iskorištavanje? Definitivno ljubav jer je "intenzivno". Ne. Ljubav NIJE čudo koje se ne može definirati. Ljubav je neurokemijski proces koji uključuje oksitocin, vasopresin, dopamin, i koji možeš prepoznati po tome što tvoj Nervni sustav ide u regulaciju, ne u alarm. Ono što ljudi zovu "ljubav" često je: trauma bonding (privučena si mu JER te boli), limerence (opsesivna faza privlačnosti koja traje 18-36 mjeseci maksimalno), attachment anxiety (panika da će te napustiti, pa se lijepiš jače), ili projekcija (voliš ideju o njemu, ne njega). I sad dolazi najbolji dio starog narativa gdje se ljubav opisuje kao "ples koji traje dok traje muzika". Lijepa metafora. Poetična. Instagram worthy. Ali pogledajmo što ZAPRAVO znači plesati s nekim u stvarnom životu, ne u metafori: Moraš slušati istu muziku (ista frekvencija, ne različite potrebe koje se sukobljavaju). Moraš se pratiti (tvoj autonomni sustav se regulira uz njega, ne deregulira). Moraš gledati jedno drugome u oči (prisutnost, ne disocijacija ili fantazija). Moraš znati kad voditi i kad slijediti (fluidnost, ne rigidnost ili borba za kontrolu). I ples traje dok traje muzika. Ne vječno. Ne "dok smrt nas ne rastavi". Dok. Traje. Muzika. Tvoja koža registrira ovu istinu kao olakšanje. Tvoja krv teče kroz tijelo koje konačno dobiva dozvolu da ode kad muzika prestane, umjesto da ostaje u tišini i pretvara se da još pleše. Tvoje kosti znaju da je kraj odnosa ponekad najzdravija stvar koju možeš napraviti. A onda isto idu priče... koje su čak i točne, ali iz krivih razloga: "Nema ovisnosti, ni vezanosti. Nego povezanost." DA. Ali ne zato jer je to "duhovno partnerstvo". Povezanost bez ovisnosti znači: tvoj vagus Živac se regulira uz njega, ali ne kolabira bez njega. Znači: dopamin skok kad ga vidiš, ali ne dopaminska glad koja te čini ovisnom o njegovoj pažnji. Znači: oksitocin bonding, ali ne trauma bonding. Razlika je suptilna ali KRITIČNA. Ovisnost: ne mogu disati bez njega... deregulirani autonomni sustav koji se oslanja na vanjski izvor regulacije. Povezanost: dišem dublje s njim... regulirani sustav koji postaje još koherentniji u blizini Ovisnost: leptirići u želucu, preznojavanje, trans... simpatička hiperaktivacija, kortizol spike, amigdala u alarmu Povezanost: mirno prepoznavanje... ventral vagal aktivacija, parasimpatikus online, srčana koherencija Tvoja krv zna razliku. Tvoje stanice registriraju razliku. Tvoja koža osjeća razliku između "ne mogu bez tebe" (panika) i "biram te svaki dan" (prisutnost). I najbolji dio: "Ljubavni odnosi bili bi mnogo sretniji kada bi im se pristupalo kao poslovnim ugovorima." LOL. Ovo zvuči hladno samo ljudima koji su navikli da je ljubav haos. Ljudima koji misle da ako nema drame, nema strasti. Ali ZAPRAVO: U poslovnom ugovoru imaš jasne granice. U "strastvenoj ljubavi" imaš fuziju gdje niko ne zna čije su potrebe čije. U poslovnom ugovoru ne toleriraš nemar. U "bezuvjetnoj ljubavi" toleriraš sve "jer volimo". U poslovnom ugovoru ne financiraš štete koje drugi napravi. U "partnerstvu" plaćaš njegovne terapije, dugove, i emocionalne račune. Poslovni ugovor ima jasne uvjete. "Ljubav" često ima samo nadu da će se sve nekako riješiti. Tvoja kralježnica se opušta uz ideju jasnih granica. Tvoja krv teče lakše kroz sustav koji zna što očekivati. Tvoje tijelo želi strukturu, ne kaos prerušen u romantiku. I zato "partnerstvo" nije hladna riječ. Partnerstvo je regulacija. Razmjena. Ravnoteža. Reciprocitet. Ne zato jer si pročitala self-help knjigu. Zato jer tvoj Nervni sustav može IZDRŽATI bliskost samo kad ima jasne granice i međusobnu regulaciju.
Tvoja Lubanja Ima WiFi Lozinku (I Svi Tvoji Propali Odnosi Je Znaju)
Ona sjedi na terapiji i govori “potpuno sam pomirena s razvodom” glasom tako mirnim da bi mogla voditi ASMR kanal za nesanicu. A onda terapeut spomene alimentaciju i odjednom joj čeljust izgleda kao da žvače nevidljivi kamen, ruke su joj stisknute u šake koje bi mogle drobiti orahe, i ta “potpuna pomirenost” izgleda sve manje potpuna i sve više kao performans za publiku koja ne postoji. Tvoje tijelo pamti ono što tvoj um tvrdi da je preboljelo. Tvoja fascija drži zapis svakog “gotovo je, ok sam” koji je bio laž. Tvoja čeljust zna istinu koju tvoja usta odbijaju izgovoriti. Krv ne laže. Nikad nije lagala. Evo testa koji nitko ne…
S kim bi išla u rat? (Odgovor određuje s kim ćeš i u krevet)
Zanimljivo je kako u poslu imamo standarde, a u ljubavi ih bacamo kroz prozor čim netko ima lijepe oči i zna reći pravu stvar u pravom trenutku. Da ti netko, kad sklapaš poslovni ugovor, kaže: “Potpiši da ćeš isključivo ti snositi sve troškove, pokrivati sve štete koje ja napravim, popravljati sve moje propuste, biti na stalnom raspolaganju kao mentor i asistent i čistačica i terapeutkinja, i uzgred, ja ću se možda pojaviti na sastancima kad mi se da.” Kladim se da ne bi ni čitala dalje. Ustala bi, rekla “hvala na kavi, doviđenja” i otišla. A onda uđeš u ljubavni odnos s TOČNO takvim uvjetima i nazivaš to romansom. Tvoje…
Kad duet postane dernek u kojem nitko nikog ne čuje
Vodiš svoj život kao jednočlani orkestar već godinama. Sviraš bubanj, violinu, trubu i usput još dirigiraš sama sebi. I ide ti. Umorno ide, ali ide. I onda se pojavi netko s prijedlogom: “Hej, podijelimo to! Ti ćeš raditi ovo, ja ću ono, bit će nam LAKŠE!” I tvoj umorni mozak pomisli “wow, napokon netko tko KUŽI” i već vidiš sebe kako pleše dok netko drugi drži tempo i sve je prekrasno i na Instagramu i u stvarnom životu i možda ćete imati i zajednički podcast i… Tvoje tijelo zna kad harmonija postaje buka prije nego tvoje uši registriraju disonanciju. Tvoja kralježnica se počne grčiti u prisutnosti ljudi s kojima ne…
Tvoj divlji dlakavi jarac želi razgovarati
Ušla si u vezu misleći da ideš u raj, a završila si u podrumu svoje psihe s lopatom i upitnim sadržajem u kutevima za koji nisi znala da postoji. I sad stojiš tamo, u mraku, i pitaš se kako si od “ti si ljubav mog života” došla do “razmišljam da ti gume izrežem”. Plot twist koji ti nitko nije najavio na onom prvom dejtu kad ste pili prosecco i pričali o putovanjima i životnim ciljevima kao da ste na TEDx eventu o srodnim dušama. Odnosi ne postoje da te učine sretnom. Odnosi postoje da te razotkiju. Tvoja koža zna ovo prije tvoje glave: svaki partner je ogledalo koje ti pokazuje…
Neki sukobi ne traže rješenje, traže izlazna vrata
Sjediš s partnerom/prijateljem/kolegom i “komunicirate”. Već treći sat. Iznijela si svoj ugao, on je iznio svoj, ti si parafrazirala njegov ugao da pokažeš da SLUŠAŠ, on je parafrazirao tvoj ali nekako krivo pa si morala ispraviti, onda se on naljutio što ga ispravljaš, ti si se naljutila što se on naljutio, i sad ste oboje gladni, umorni i još uvijek na istom mjestu gdje ste bili prije tri sata, samo s dodatnim slojem ressentimenta i osjećajem da bi radije gledala dokumentarce o klaonicama nego nastavila ovaj razgovor. Tvoje tijelo već zna ono što tvoj um odbija čuti. Svaki put kad se napneš za “još jedan razgovor” o istoj temi, tvoja…
Kad Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Orgazam Opcija Umjesto Operativnog Sustava
Zamisli da sjediš u kući koja gori već tri godine, a ti stalno googlаš “kako osvježiti interijer” umjesto “kako ugasiti požar.” Provela si mjesece analizirajući zašto se osjećaš prazno dok piješ treću kavu prije podne i scrollaš bivšeg koji je sretniji od tebe iako je objektivno gori čovjek. Pročitala si deset knjiga o samoljubavi i pet članaka o manifestaciji, a tvoja zdjelica je tako mrtva da bi je mogla koristiti kao polica za knjige. Tvoje tijelo vrišti jezikom koji tvoj um odbija učiti. Tvoja krv nosi snagu koju si zaključala u podrumu jer su te naučili da je opasna. Tvoje kosti pamte vrijeme kad si bila toliko živa da je…
Tvoja ljubav nije umrla, samo je pijana zaspala na krivom kauču
Prijateljica ti upravo objavi da je “gotova s ljubavnim odnosima” istim tonom kojim netko kaže “gotova sam s glutenom”. Mirno. Odlučno. Kao da je ljubav intolerancija koju možeš jednostavno izbaciti iz jelovnika i nastaviti dalje s bezglutenskim životom. “Očito mi ne ide. Kao kad ti ne ide balet pa odustaneš i počneš se baviti boksom.” I ti klimaš glavom, a iznutra ti alarm pišti jer znaš da ovo nije mudrost. Ovo je kapitulacija prerušena u rezignaciju prerušenu u mir. Ono što proglašavaš mrtvim u sebi rijetko je zaista mrtvo. Češće je samo iscrpljeno, ranjeno, sakrilo se u kut tijela gdje misli da ga nećeš pronaći. Tvoja zdjelica drži žar koji…
Mijenjaš Zlato Za Kikiriki I Zoveš To “Tražim Nekoga Tko Me Razumije”
Čekaš. Na poruku. Na potvrdu. Na onu osobu koja će ti reći da si vrijedna, da si lijepa, da si dovoljna, da si lovable. I dok čekaš, daješ. Daješ pažnju, vrijeme, energiju, sebe. Daješ ZLATO. I za to dobiješ… kikiriki. Srce na storiju. Poruku jednom u tri dana. “Ti si super, ALI…” I ti si nekako uvjerena da je to fer razmjena. Da je kikiriki zapravo zlato samo u drugom pakiranju. Da će, ako samo budeš DOVOLJNO, taj kikiriki jednog dana postati ono što ti treba. Tvoja krv već zna da nikakva količina tuđe potvrde ne može ispuniti rupu koju pokušavaš zakrpati. Tvoja kralježnica drži teret pitanja “jesam li dovoljno”…
Nosiš Deset Metli Koje Nisu Tvoje I Pitaš Se Zašto Te Bole Leđa
Satireš se. Već godinama. “Samo da ovo završim.” “Samo da ovaj projekt prođe.” “Samo da preživim ovaj mjesec.” I onda prođe mjesec i dođe novi i ti opet “samo da ovo završim” i negdje u pozadini tinja nada da će jednog dana, KAD SVE NAPRAVIŠ, stvari sjesti na mjesto i doći Bolji Dani. Kao da su Bolji Dani bus koji čeka na stanici “Dovoljno Si Se Namučila” i ti samo trebaš stići tamo, iscrpljena ali ponosna, i bus će te pokupiti i odvesti u zemlju gdje te leđa ne bole i gdje nitko ne očekuje da nosiš deset metli koje nisu tvoje. Tvoja kralježnica je savila oblik tereta koji nije…
Kad Ti Odnos Zahtijeva Više Analize Nego Doktorat
Sjediš u kafiću s frendicom i analiziraš već sedmi put što je on točno mislio kad je rekao “možda” umjesto “da”. Već tri sata dissectate njegove poruke kao da su Dead Sea Scrolls i svaka riječ nosi kozmičku tajnu. Tvoja prijateljica pije treću kavu i vodi bilješke. Ti plačeš u salveti i Google-aš “astrološka kompatibilnost Rak Škorpion toxic ali možda srodna duša.” Tvoja krv već zna odgovor. Tvoje kosti osjećaju istinu. Tvoj puls je prestao ubrzavati na njegovo ime prije mjesec dana, ali tvoj ego još uvijek piše disertaciju o “nama”. Ako odnos zahtijeva konstantnu analizu što tko misli, ako svaka rečenica treba prijevod kao da komunicirate preko pet jezika…
