Kemija Koju Osjećaš Nije Ljubav. To Je Tvoja Amigdala Koja Prepoznaje Poznatu Traumu I Kaže “Ooo, Ovo Poznajem, Ajmo!”

Srela si ga i ZNALA si. Odmah. Nešto u tebi je reklo DA prije nego si uopće saznala kako se zove. Srce ti je ubrzalo. Dlanovi se oznojili. Nisam mogla prestati misliti o njemu. I nazvala si to “prepoznavanje duša” i “vibra” i “znala sam da je poseban jer sam OSJETILA”. A ono što si zapravo osjetila bio je tvoj nervni sustav koji je rekao: “Opa! Ovaj frekvencijski potpis mi je poznat! Podsjeća me na onu emocionalnu nedostupnost iz djetinjstva! SAVRŠENO! Konačno netko s kim mogu ponoviti stare obrasce nadajući se drugačijem rezultatu ovaj put!”

Tvoja krv je ubrzala ne jer je on “tvoja srodna duša”. Tvoja krv je ubrzala jer je tvoje tijelo prepoznalo poznatu frekvenciju opasnosti i nazvalo je “uzbuđenjem”. Tvoja koža se naježila ne od ljubavi. Od prepoznavanja. I to prepoznavanje ima ime: obrazac.

I onda ti netko kaže: “To je karmičko prepoznavanje! Vaše duše su se dogovorile prije inkarnacije! Vi ste zajedno već tisuću života i sad ste se našli da završite što ste započeli!” I to zvuči tako romantično. Tako filmski. Tako puno bolje od: “Tvoj deregulirani nervni sustav privlače drugi deregulirani nervni sustavi jer poznato = sigurno, čak i kad poznato = bolno.”

Ne. Samo ne.

Tvoje tijelo ne prepoznaje “srodne duše”. Tvoje tijelo prepoznaje frekvencije. Tvoja koža reagira na elektromagnetsko polje druge osobe. Tvoj sustav skenira: je li ovo poznato? Je li ovo sigurno? I ako je poznato, čak i ako je bolno, tijelo kaže DA. Jer amigdala ne razlikuje “poznato dobro” od “poznato loše”. Za nju je nepoznato = smrt. Poznato = preživljavanje.

“Ali kemija! KEMIJA! Znaš kad osjetiš tu kemiju s nekim!” Da, znam. Kemija je stvarna. Kemija je žlijezde koje rade. Dopamin, oksitocin, noradrenalin, serotonin. Kemija je tvoj sustav u uzbuđenju. Ali evo što ti nitko ne kaže: ista kemija se aktivira kad si u opasnosti. Isti hormoni. Ista fiziologija. Ubrzano srce, plitki dah, fokus sužen na jednu osobu.

Znaš što je još kemija? Kokain. Šećer. Alkohol. Sve što te “zgrabi” i ne pušta ima kemiju. To ne znači da ti je dobro. To znači da ti je poznato.

Tvoja kralježnica već zna razliku između uzbuđenja koje vodi naprijed i uzbuđenja koje vodi u krug. Tvoja koža pamti svaku “neodoljivu privlačnost” koja te ostavila praznu. Tvoja krv nosi evidenciju svih tih “moram ga imati” koji su završili s “zašto sam ja uvijek ta koja pati”.

Psihologija kaže da se ljudi povezuju po psihopatologiji. Duhovnjaci kažu da se “duše prepoznaju da bi zajedno rasle”. Evo prijevoda: imaš obrazac. Tražiš nekoga tko aktivira taj obrazac. Nađeš. Nazoveš to ljubav. Ponavljaš. Patiš. Pitaš se zašto. Ideš na tečaj o “privlačenju srodne duše”. Ponavljaš.

A ljubav? Prava ljubav? Ona je puno manje uzbudljiva na početku. Prava ljubav ne dolazi s grčem u trbuhu i “moram te imati” histerijom. Prava ljubav dolazi mirno. Polako. Kao nešto što ne moraš loviti jer ti nije prijetnja da pobjegne.

Tvoje tijelo zna razliku. Tvoja koža prepoznaje mir koji dolazi s reguliranim sustavom nasuprot uzbuđenja koje dolazi s aktiviranim alarmom. Tvoja krv teče drugačije kad si s nekim tko je siguran, ne uzbudljiv. I to “drugačije” ne osjeća se kao vatromet. Osjeća se kao dah.

“Ali strast! Strast mora biti jaka! Mora biti vatra!” Evo što nitko ne govori o strasti tijela: ona je iscrpljujuća. Počinje s grozničavim “moram te imati”, nastavlja s poluhisteričnim orgazmom, i završava s prazninom. Doslovnom i duhovnom. I onda ti treba “fix”. Opet. I opet. Kao ovisnost koja izgleda kao ljubav ali se osjeća kao glad.

Strast koja izgrađuje je drugačija. Nije dramatična. Nije histerična. Nije “ne mogu bez tebe ili ću umrijeti”. Stabilna je. Duboka. Prisutna. I da, seksi kao što ni jedna drama nikad neće biti jer dolazi iz tijela koje je regulirano, ne iz tijela koje je u panici.

Tvoja zdjelica drži mudrost o strasti koju glava nikad neće razumjeti. Tvoja maternica zna razliku između strasti koja stvara i strasti koja troši. Tvoja koža pamti dodir koji hrani nasuprot dodiru koji uzima.

I te “energetske kuke” o kojima pričaju, te veze koje ne možeš prekinuti čak i kad znaš da su loše za tebe? To nisu “karmički ugovori duša”. To su neurološke veze. Tvoj mozak je stvorio putanje povezane s tom osobom. Svaki put kad pomisliš na nju, aktiviraš te putanje. Svaki put kad ga vidiš, tijelo reagira automatski. Ne jer ste “kozmički povezani”. Nego jer je mozak napravio što mozak radi: stvorio naviku.

I navike se mogu promijeniti. Ne molitvom. Ne “rezanjem energetskih veza” uz bijele svijeće. Nego stvaranjem novih putanja. Ponavljanjem. Vremenom. Regulacijom sustava koji više neće tražiti poznato-bolno jer će naučiti da nepoznato-zdravo nije prijetnja.

Tvoja kralježnica se ispravlja dok čitaš jer ovo je sloboda, ne romantika. Tvoja koža diše dublje jer više ne moraš čekati da “karma bude završena” da bi otišla. Tvoje kosti znaju da možeš izabrati. Sada. Ovaj dah. Ovaj trenutak.

Ljubav koja traje nije ona koja počinje s eksplozijom. Ljubav koja traje počinje tiho i gradi se kroz svjesne izbore, svaki dan, bez drame. Gledati partnera kao da ga vidiš prvi i zadnji put, ne jer to zahtijeva tečaj, nego jer si prisutna. Jer ti je sustav reguliran. Jer nisi u lovu ni u bijegu nego jednostavno TU.

A ta bezuvjetna ljubav za kojom svi čeznu? Ona počinje s tobom. S načinom na koji govoriš sebi kad pogriješiš. S načinom na koji držiš sebe kad ti je teško. S dozvolom da imaš potrebe i da ih izraziš, bez straha da će te netko napustiti ako pokažeš tko si.

Tvoja krv nosi kapacitet za ljubav veću od bilo kojeg “karmičkog prepoznavanja”. Tvoja koža zna primiti dodir bez da ga hvata. Tvoje srce zna voljeti bez da posjeduje. Samo mu nitko nije rekao da smije.

Sljedeći put kad osjetiš “kemiju” s nekim, stani. Stavi ruku na srce. I pitaj svoje tijelo: je li ovo uzbuđenje ili mir? Je li ovo poznato ili novo? Hoće li me ovo hraniti ili trošiti?

Tijelo zna odgovor. Uvijek zna. Samo smo naučeni ne slušati. Naučeni smo da “ludi otkucaji srca” znače ljubav, a ne da znače alarm. Naučeni smo da “ne mogu bez njega” znači strast, a ne da znači ovisnost.

Ljubav je sloboda. Strast koja izgrađuje je stabilna. Veza koja traje nije drama. I sve to zvuči puno manje uzbudljivo od “srodne duše s kojima imaš karmički ugovor iz petnaestog stoljeća”, ali zato ujutro nakon ne osjećaš prazninu. Zato ne moraš loviti nekoga da ostane. Zato možeš disati.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥