-
Kad se toliko uplašiš, da ti postane smiješno
Imaš li to iskustvo: od tolikog umora ne možeš zaspati? Ležiš i gledaš u strop u tri ujutro i mozak ti radi kao da planiraš invaziju na malu europsku državu, a tijelo ti je toliko iscrpljeno da ne možeš dignuti ruku do prekidača? Ili ono drugo: toliko te okolnosti izudaraju, toliko puta padneš na nos, toliko puta se nebo sruši na glavu… da odjednom digneš ruke, prestaješ paničariti i počneš se smijati. Onako malo histerično, možda, ali ipak. “Ajd’ još, da vidim dokle može? Daj još jednu katastrofu, vidim da imaš u rezervi.” To je trenutak kad strah prijeđe u smijeh. Kad čudovište postane budala. Tvoje tijelo zna taj prijelaz.…
-
S kim bi išla u rat? (Odgovor određuje s kim ćeš i u krevet)
Zanimljivo je kako u poslu imamo standarde, a u ljubavi ih bacamo kroz prozor čim netko ima lijepe oči i zna reći pravu stvar u pravom trenutku. Da ti netko, kad sklapaš poslovni ugovor, kaže: “Potpiši da ćeš isključivo ti snositi sve troškove, pokrivati sve štete koje ja napravim, popravljati sve moje propuste, biti na stalnom raspolaganju kao mentor i asistent i čistačica i terapeutkinja, i uzgred, ja ću se možda pojaviti na sastancima kad mi se da.” Kladim se da ne bi ni čitala dalje. Ustala bi, rekla “hvala na kavi, doviđenja” i otišla. A onda uđeš u ljubavni odnos s TOČNO takvim uvjetima i nazivaš to romansom. Tvoje…
-
Nema ali (ili: zašto “možda i može” znači da ne može)
“Možda i može, pa hajde, nema veze, da vidimo što će biti…” Znaš tu rečenicu? Izgovorila si je bar sedamnaest puta u zadnjih pet godina. Prije stana koji je bio SUPER osim onog detalja s plijesni u kupaonici. Prije posla koji je bio SAVRŠEN osim šefa koji ti je dizao kortizol svaki put kad bi ušao u prostoriju. Prije veze koja je bila PREDIVNA osim toga što si se osjećala kao da te netko polako guši jastučićem od perja dok ti govori da te voli. “Ma nema veze, sitnica je.” Spoiler: nije sitnica. Nikad nije bila sitnica. Tvoje tijelo zna razliku između “da” i “možda i može”. “Da” otvara prsa.…
-
Tvoj ritam nije rutina (i sustav to mrzi)
Znaš onu priču o “usklađenosti”? Usklađenost s Višom svrhom. S Božanskom namjerom. S Voljom Univerzuma. S Esencijom svog Sebstva. S onim što bi trebala biti prema osamnaest knjiga o manifestaciji koje si kupila i nikad pročitala. E, sve to u osnovi znači jednu jedinu stvar: USKLAĐENOST S VLASTITIM RITMOM. I to je to. Nema tu kozmičkog plana. Ima samo tvoj tempo koji ili živiš ili ne živiš, a većina nas ga ne živi jer smo zaboravili da ga uopće imamo. Tvoje tijelo ima ritam stariji od tvojih sjećanja. Tvoja krv teče tempom koji nisi odabrala glavom. Tvoja kralježnica zna melodiju koju tvoj um ne zna napisati. Pogledaj ptice. Vrapci imaju…
-
Kad duet postane dernek u kojem nitko nikog ne čuje
Vodiš svoj život kao jednočlani orkestar već godinama. Sviraš bubanj, violinu, trubu i usput još dirigiraš sama sebi. I ide ti. Umorno ide, ali ide. I onda se pojavi netko s prijedlogom: “Hej, podijelimo to! Ti ćeš raditi ovo, ja ću ono, bit će nam LAKŠE!” I tvoj umorni mozak pomisli “wow, napokon netko tko KUŽI” i već vidiš sebe kako pleše dok netko drugi drži tempo i sve je prekrasno i na Instagramu i u stvarnom životu i možda ćete imati i zajednički podcast i… Tvoje tijelo zna kad harmonija postaje buka prije nego tvoje uši registriraju disonanciju. Tvoja kralježnica se počne grčiti u prisutnosti ljudi s kojima ne…
-
Piješ da zaboraviš da se sramiš što piješ
Nosiš sa sobom listu propuštenih prilika kao da ti je životopis za posao koji više ne postoji. Znaš točno KADA si trebala reći nešto a nisi. Znaš točno KOGA si trebala ostaviti tri godine ranije. Znaš točno KOJI posao nisi prihvatila jer te bilo strah. I sad ležiš u 2 ujutro i gledaš u strop i vrtš te scene kao Netflix koji nema gumb za pause, samo za repeat, repeat, repeat. A tvoj mozak dodaje dramatičnu glazbu i slow motion efekte, besplatno, jer je on takav ljubazan. Tvoje tijelo nosi svako kajanje kao teret u tkivu. Tvoja fascija pamti svaki trenutak kad si spavala dok je nešto u tebi vapilo…
-
Zamijeni nož za turpiju (ili: kako preživjeti kad te život brusi)
Osjećaš to, jel’ da? Onu promjenu u zraku, kao kad uđeš u sobu i znaš da se nešto sprema iako nitko ništa nije rekao. Tvoj nervni sustav je počeo raditi prekovremeno još prije tri tjedna, a ti nisi sigurna zašto ti se odjednom ne da jesti kolač ali ti se jako da svađati s nepoznatim ljudima na internetu o stvarima koje te prije nisu zanimale. Zrak je teži. Životna igra upravo je prešla na hard mode i nitko te nije pitao za pristanak. Tvoje tijelo osjeća pritisak prije nego tvoj um nađe riječ za njega. Tvoja kralježnica se uspravlja u obranu koju nisi svjesno izabrala. Tvoja koža zna da dolazi…
Moglo bi Vam se svidjeti
Tvoje tijelo emitira Yelp recenziju za ljude
Kad Ti Oprost Živi U Glavi, A Bijes U Kukovima
Moj Tarot
-
Tvoje ruke već znaju, samo ih nitko nije pitao
Imaš na telefonu 14 screenshotanih inspirational quotea o “pronalaženju svrhe”, tri nedovršena tečaja o otkrivanju životnog poziva, i jedan vision board koji si napravila 2021. a na kojem je slika žene koja meditira na plaži u Baliju iako ti zapravo mrziš pijesak i alergična si na sunce. I sad sjedaš u tišini i pitaš se “što ja zapravo želim raditi sa životom” kao da je odgovor negdje VANI, u sljedećem testu osobnosti, u sljedećem webinaru, u sljedećem guruovom ebook-u za 47 eura. Tvoje ruke već znaju. Tvoji prsti pamte. Dok ti analiziraš, tvoji dlanovi spontano posežu za onim što voliš, samo što si to toliko puta odbacila kao “nebitno” da…
-
Prestani raditi crnu magiju nad samom sobom
Sjediš s prijateljicom u 11 navečer, iscrpljena od života koji te trenutno gazi kao da si osobni trening teren za svemir, i govoriš “ne mogu više, gotovo je, ubijena sam” istim tonom kojim bi naručila pizzu. I misliš da se samo ventiliraš. Misliš da je to normalno, zdravo dijeljenje, ono što terapeutkinja zove “processing emotions”. A zapravo upravo izvodiš ritual nad vlastitim životom koji tvoje stanice čuju kao naredbu. Samo bez svijeća i pentagrama, što je nekako još gore jer barem bi pentagram bio estetski dosljedan. Tvoj glas nije samo zvuk. Tvoj glas je frekvencija koja vibrira kroz svaku stanicu. Kad govoriš iz dubine očaja, tvoja krv prima te instrukcije…
-
Gdje ti u tijelu žive razbijene nade
Imaš bronhitis već treći tjedan i govoriš svima da “nešto ide okolo” dok izbjegavaš činjenicu da ti je grlo stalo točno u trenutku kad si progutala onu rečenicu koju si htjela reći šefu, partneru, majci, sebi. I sad kašlješ. Kašlješ i kašlješ kao da tvoje tijelo pokušava izbaciti riječi koje nikad nisu izašle, samo što umjesto riječi izlazi sluz i ogorčenost i račun za propolis koji raste kao da ima vlastiti investment portfolio. Tvoje tijelo ne laže. Nikada nije lagalo. Svaka bol koju osjećaš je adresa. Svaki simptom je pismo koje ti tvoja koža, tvoje kosti, tvoja krv šalju jer ih nisi slušala kad su šaptale. Sada viču. I evo…
