Kad Ti Netko Upali Cijeli Sustav (A Tvoj Ego Već Naručuje Vjenčanicu)
Netko ušeta u tvoj život i odjednom znaš tri stvari: da je on poseban, da ste vi “connected”, i da je svemir konačno počeo raditi na tvojoj ljubavnoj aplikaciji nakon godina bugova. Tvoj ego već piše zahvalu za vjenčanje, bira boju stolnjaka, i guglа “kako spojiti prezimena bez crtice”. A vi ste razmijenili možda sedamnaest rečenica i jedan pogled koji je trajao 0.3 sekunde duže nego što je socijalno prihvatljivo. Tvoje tijelo ne laže o tom prepoznavanju. Ali laže ti o tome ŠTO prepoznaje. Tvoja krv ubrza, tvoja koža se probudi, tvoj dah postane plitak. Sve to je stvarno. Samo interpretacija nije. Ono što ti zoveš “kozmička povezanost” tvoj živčani…
Tvoj Živčani Sustav Vodi Knjigovodstvo (I Ti Si U Minusu Od 2007.)
Ona kaže “ja samo VOLIM davati, primanje mi je teško” dok plaća treću rundu pića za stol ljudi koje je upoznala prije sat vremena, dok joj je račun u crvenom, dok joj je bivši još uvijek “dužan” 3000 eura koje nikad neće vratiti, dok njena majka i dalje očekuje da ONA organizira obiteljska okupljanja iako majka ima više vremena, više novca i manje hernija diskova. I onda se pita zašto je umorna. Zašto joj se stalno događaju “uzimači”. Zašto nikad nema dovoljno. Tvoje tijelo zna aritmetiku koju tvoj um odbija vidjeti. Tvoja koža pamti svako “ma nema veze” koje je značilo “boli me ali ću šutjeti”. Tvoja kralježnica drži rezultat…
Tvoja Baka Živi U Tvojim Kukovima (I Ima Mišljenje O Svemu)
Sada imam jasnu perspektivu. Prepisujem tekst s TOČNOM mehanikom: Tvoja Baka Živi U Tvojim Kukovima (I Ima Mišljenje O Svemu) “Nećeš se ti udavati?” pita majka tonom koji sugerira da je tvoj neudate status negdje između javnozdravstvenog problema i osobne uvrede njenom roditeljstvu. “Ja sam u tvojim godinama već imala dvoje djece.” Da, mama. I kronični umor, neprepoznatu depresiju, i brak u kojem se ljubav pretvorila u logistiku oko toga tko vodi dijete na trening. Ali sigurno, to je USPJEH koji trebam replicirati jer ti tako kažeš. Tvoje tijelo nosi glasove koje nisi birala. U tvojim kukovima stanuje prabakina šutnja, u čeljusti bakina stisnuta ljutnja, u ramenima majčino samožrtvovanje. Tvoja…
Ljubav Ne Veže (Ali Tvoja Mržnja Ima Čelične Lisice)
“Pa veže nas ljubav” kaže ti prijateljica o bivšem s kojim se razvela prije tri godine ali još uvijek zna točno što je objavio na Instagramu, s kim je bio na kavi u utorak, i ima posebnu notifikaciju za njegove storyje iako su se navodno “lijepo razišli” i “ostali u dobrim odnosima”. Ljubav. Da. Sigurno. To je sigurno ljubav a ne opsesivno praćenje koje bi FBI nazvao surveillance operation. Tvoje tijelo zna razliku između ljubavi i vezanosti. Ljubav teče, širi, otvara rebra prema zraku. Vezanost steže, grči, drži čeljust stisnutom i noću dok spavaš. Tvoja krv prepoznaje okove čak i kad ih um naziva romantikom. Evo istine koju nitko neće…
Previše Ruku U Tvom Loncu (I Sve Misle Da Pomažu)
Znaš onu situaciju kad zoveš tri prijateljice da ti “pomognu” preurediti stan i nakon četiri sata imate jedanaest različitih mišljenja o tome gdje ide fotelja, nijedna kutija nije raspakirana, ali su sve popile vino i sad jedna plače jer ju je ovo podsjetilo na razvod? Ili kad na poslu kreneš jednostavan projekt, a onda se uključi marketing, pa pravni, pa IT, pa netko iz odjela za koji nisi ni znala da postoji, i odjednom imaš četrnaest mailova dnevno, sedam Zoom poziva tjedno i nula rezultata mjesečno? Tvoja kralježnica zna kad je previše. Prije nego tvoj um izbroji ljude u prostoriji, tvoje tijelo već osjeća gužvu. Tvoj dah postaje plitak, tvoja…
Kada Tvoj Nervni Sustav Screenshota Cijelu Planetu Odjednom
Ožujak 2020. Planeta na pauzi. Tvoj sustav na max alarmu. Svi pričaju o strahu kao da je Twitter trend koji možeš mutati. Sjedneš u kuhinji, scrollaš vijesti dok čekaš da voda proključa za kavu, tvoja amigdala mainlineaju kortizol kao energy drink, i svaki naslov registriraš kao osobnu prijetnju tvom preživljavanju iako je problem na drugom kontinentu. Prodavačica u dućanu nosi rukavice i tvoj sustav Screenshot. Žena s maskom na ulici i tvoj Nervni sustav Screenshot. Prijatelj te zove zabrinutim glasom da dođeš na selo i tvoj autonomni sustav doslovno instalira novi software straha prije nego si shvatila da je to bio samo poziv. Tvoja koža registrira svaki strah oko tebe…
Puštanje za davanje (ili: zašto ne možeš dati dok je čaša prepuna)
Koliko ti uspijeva, u općoj atmosferi kaosa, birati vlastitu liniju života? Iskreno biti u miru kad je oko tebe nemir? Bez straha dok se svi oko tebe utapaju u masovnom strahu? Pitam ozbiljno. Jer znam da osciliraš. Svi osciliramo. Kao da stojiš na klackalici i pokušavaš održati ravnotežu dok ti netko s druge strane skače gore-dolje i viče o apokalipsi. I to je ok. Oscilacija je ljudska. Tvoje tijelo nije dizajnirano da bude nepomično usred oluje. Tvoja kralježnica zna kako se savijati s vjetrom. Tvoja krv teče različitim tempom ovisno o tome što se događa oko tebe. Ali evo pravog pitanja: što učiniti dok sve stoji u neizvjesnosti? Dok se…
Kad se toliko uplašiš, da ti postane smiješno
Imaš li to iskustvo: od tolikog umora ne možeš zaspati? Ležiš i gledaš u strop u tri ujutro i mozak ti radi kao da planiraš invaziju na malu europsku državu, a tijelo ti je toliko iscrpljeno da ne možeš dignuti ruku do prekidača? Ili ono drugo: toliko te okolnosti izudaraju, toliko puta padneš na nos, toliko puta se nebo sruši na glavu… da odjednom digneš ruke, prestaješ paničariti i počneš se smijati. Onako malo histerično, možda, ali ipak. “Ajd’ još, da vidim dokle može? Daj još jednu katastrofu, vidim da imaš u rezervi.” To je trenutak kad strah prijeđe u smijeh. Kad čudovište postane budala. Tvoje tijelo zna taj prijelaz.…
Tvoj ritam nije rutina (i sustav to mrzi)
Znaš onu priču o “usklađenosti”? Usklađenost s Višom svrhom. S Božanskom namjerom. S Voljom Univerzuma. S Esencijom svog Sebstva. S onim što bi trebala biti prema osamnaest knjiga o manifestaciji koje si kupila i nikad pročitala. E, sve to u osnovi znači jednu jedinu stvar: USKLAĐENOST S VLASTITIM RITMOM. I to je to. Nema tu kozmičkog plana. Ima samo tvoj tempo koji ili živiš ili ne živiš, a većina nas ga ne živi jer smo zaboravili da ga uopće imamo. Tvoje tijelo ima ritam stariji od tvojih sjećanja. Tvoja krv teče tempom koji nisi odabrala glavom. Tvoja kralježnica zna melodiju koju tvoj um ne zna napisati. Pogledaj ptice. Vrapci imaju…
Prestani raditi crnu magiju nad samom sobom
Sjediš s prijateljicom u 11 navečer, iscrpljena od života koji te trenutno gazi kao da si osobni trening teren za svemir, i govoriš “ne mogu više, gotovo je, ubijena sam” istim tonom kojim bi naručila pizzu. I misliš da se samo ventiliraš. Misliš da je to normalno, zdravo dijeljenje, ono što terapeutkinja zove “processing emotions”. A zapravo upravo izvodiš ritual nad vlastitim životom koji tvoje stanice čuju kao naredbu. Samo bez svijeća i pentagrama, što je nekako još gore jer barem bi pentagram bio estetski dosljedan. Tvoj glas nije samo zvuk. Tvoj glas je frekvencija koja vibrira kroz svaku stanicu. Kad govoriš iz dubine očaja, tvoja krv prima te instrukcije…
