-
Ona misli da sam ja njena osobnost
O gipsu koji je tvoje tijelo napravilo prije nego što si imala riječi, i kosti koja je ispod njega odavno zacijelila Gle. Ono potpuno zaključavanje koje ti se dogodi u prsima kad netko prema tebi pokaže nježnost… ono kad tvoja prsna kost spusti metalna vrata, čeljust se zabravi, a disanje postane toliko plitko da pluća otvore predmet pod nazivom „Danas se ne bavimo osjećajima”. Ono što već godinama nazivaš „samo sam povučena”. Ono što su tvoja posljednja tri terapeuta diplomatski klasificirala kao „izbjegavajući stil privrženosti”, dok je pregibač tvog kuka u zadnjoj klupi mahao rukom poput klinca koji jedini zna odgovor, ali ga nitko ne proziva. To je gips. Tvoje…
-
SVETO PREMOTAVANJE: KAD STVARNOST PRITISNE TIPKU „PONIŠTI”
Kad te vlastito tijelo prozove zbog duhovnog sprintanja Veliki biološki trenutak za lupiti se po čelu Zamisli ovo: juriš prema svom blistavom novom životu kao da bježiš pred zombi-apokalipsom. Samo što su zombiji tvoje neprorađene emocije, a iznenađujuće su brze za nešto što si, navodno, zakopala još 2019. godine. Sigurno utočište? E, tu nastaje problem. Nikad zapravo nisi provjerila postoji li uopće. Samo si ugledala natpis „transformacija” i potrčala. Jednostavno si potrčala. A sada se ova retrogradna sezona polako okreće prema tebi, podiže jednu obrvu i kaže: „Oprostite, gospođo, jeste li možda nešto zaboravili? Recimo, cijele svoje emocionalne temelje? Svoj živčani sustav? Onaj dio sebe koji zapravo mora ŽIVJETI sve…
Moglo bi Vam se svidjeti
Snaga krhkosti ili Igra Postojanja (Ili: Kako ti cvijet trešnje objašnjava zašto ti život trenutno izgleda kao shit show)
Tvoj Um Je Samurajski Mač, A Ti Si Ga Dala Internetu Da Ti Ga Pretvori U Plastični Nožić Za Mazanje Nutelle
Nema ali (ili: zašto “možda i može” znači da ne može)
-
Tvoja vatra sjedi za volanom (a nema vozačku dozvolu)
Zašto tvoj problem nije energija, nego tko upravlja njome kad se pojavi. Ljudi vole govoriti o energiji kao da je ona automatski dokaz evolucije. „Osjetila sam TOLIKO energije, sigurno se događa nešto ogromno.” Možda. A možda i ne. Espresso je također energija. Kokain je energija. Panika je energija. Onaj bijes koji si izlila u tri glasovne poruke u 1:12 ujutro zato što mu je trebalo četiri sata da odgovori? I to je energija. Tvoj živčani sustav nije kanalizirao mudrost. Kanalizirao je činjenicu da ti bivši partner nije pružio potvrdu u roku koji si ti smatrala prihvatljivim. Još nismo stigli do mudrosti. Stigli smo do neurološkog ekvivalenta osobe koja vrišti „DOBRO…
-
PRESTANI LAGATI SEBI O RAVNOTEŽI: Vodič za tjelesni detoks za jesensku ravnodnevicu i dalje
(Jer tvoj živčani sustav ne može popraviti ono što tvoje granice neće zaštititi) Slušaj me, prekrasna katastrofo s aplikacijom za meditaciju koju nisi otvorila već tri mjeseca i kolekcijom kristala koji ti sude s prozorske daske kao vijeće razočaranih draguljnih starješina. Moramo razgovarati o najvećoj duhovnoj piramidalnoj shemi našeg vremena: ravnoteži. Znaš točno o čemu pričam. Ona Instagram-savršena ravnoteža s palo santom u jednoj ruci i adaptogenim gljivičnim shotom u drugoj, ona „pijem adaptogene gljivice i moja aura odgovara mojoj sportskoj opremi” vrsta ravnoteže zbog koje se osjećaš kao kozmički promašaj jer se tvoja duhovna praksa svodi na šaptanje „svemire, pomozi” dok se trpaš keksima od stresa i pitaš jesu…
-
RANA ISPOD KONTROLE
Znaš ono kad manifestiraš već treći mjesec, kristali su poredani po kutu, afirmacije idu, ploča vizije je napravljena, a život te i dalje gleda ravno u oči i kaže… ne. I onda počneš provjeravati. Čitati znakove. Tarotirati istu stvar po sedamnaesti put. Analizirati poruku od “ok” kao da je netko pronašao novi svitak s Mrtvog mora. Refreshati inbox. Refreshati opet. Napisati poruku, obrisati, napisati opet, poslati, pa odmah požaliti i analizirati svaku točku i zarez. Tvoje ruke to rade same. Dlanovi se znoje dok tipkaš nešto za što se praviš da ti je casual. Čeljust se steže. Ramena idu gore. Cijelo tvoje tijelo se organizira oko jedne jedine zapovijedi: MORAM…
-
Ti si imala uvid. Tvoja fascija nije.
(Ili: Zašto razumijevanje tvoje boli i procesiranje tvoje boli žive u dva potpuno različita odjela) Razumiješ to sad. Stvarno razumiješ. Možeš točno iscrtati trenutak kad je sve krenulo krivo, imenovati obrazac vezivanja, identificirati obiteljsku dinamiku, mapirati generacijsku ranu s preciznošću od koje tvoja terapeutkinja klima glavom kao da gleda TED talk. Pročitala si tri knjige. Ispisala 46 stranica dnevnika. Možeš cijelu stvar objasniti uz kavu s onom vrstom jasnoće od koje ljudi kažu „vau, stvarno si odradila posao.” Tvoj se lijevi kuk i dalje zaključava svakog utorka. Čeljust ti se i dalje steže kad telefon zazvoni poslije devet navečer. Dijafragma ti neće pasti ispod petog rebra u prostorijama s više…
-
Kako sam razmontirala vlastiti oltar (i zašto je to bila najbolja stvar koju sam ikad napravila)
Trideset godina mitologije. Pa onda mehanika. Još kao dijete bacala bih tarot karte po sobi kad bih izvukla one koje mi se nisu sviđale. Onda bih svima u dometu glasa objavila: „Ne. Ne želim magiju. Želim misticizam. Želim majstorstvo IZNUTRA.” Imala sam pet godina. Imala sam stavove. Imala sam ružičastu haljinu s volanima i nula tolerancije za kozmičku birokraciju. Svemir se imao objasniti ili snositi posljedice. Trebalo mi je trideset godina da te stavove stavim na papir. Evo ih. Tvoje tijelo upravo sad reagira na tu rečenicu. Nešto u tvojoj krvi upravo je promijenilo smjer, preusmjeravajući se prema istini oko koje kruži godinama. Trbuh ti se ili opustio u tiho…
Svemir šalje signale, a tijelo čuva račune.
