Nije uvijek nužno “kopati” po emocijama, istraživati, analizirati… Da, to može biti inspirativan rad, ali pamti da je i to rad ega. Recimo, dogodilo ti se nešto stvarno bolno i preplavila te velika tuga. Normalno da je u redu tugovati, lete misli, stižu uvidi, motaju se glavom ideje. I to je ok. Otpatiti, isprocesuirati, kao kad razdereš koljeno, pa neko vrijeme moraš čistiti i prati tu ranu, povijati je, dok ne zacijeli. Ali u tom procesu, ne treba jahati po njoj. A ego, kada su u pitanju emocije, to često nesvjesno radi – posebno ako ima neku unutarnju neosviještenu glad iz koje kroz emocije traži pažnju: “jako sam tužan, zagrli…