Uopće nije romantično koliko zvuči. Zapravo je zastrašujuće. Zastrašujuće moćno. Zato kad ta rana nije osviještena, i iscjeljena – može preuzeti čovjeka. To često i radi, potpuno mu promijeni identitet, ponašanje, stav. Recimo: imaš ranu ostavljenosti iz djetinjstva. Ona čini da odrastaš ne osjećajući se dovoljno dobro, vrijedno, lijepo… Zbog toga pristaješ na stvari na koje bez te rane ne bi: posao gdje te maltretiraju, ljubavnike koji te crpe, aranžmane gdje se daješ više nego je zdravo ili uravnoteženo jer imaš rupu koju, ni ne znajući da to radiš, pokušavaš zatrpati mijenjajući svoje zlato za kikiriki. Ne iz gluposti, nego ni ne znaš da imaš zlato. Rana poziva na iscjeljenje…