Ideš lijepo svojim poljem, imaš neke svoje ideje kako što treba zasaditi, zaliti, njegovati. I fino ti ide – toliko da sve držiš samostalno u svojim rukama – jedan čovjek cijeli orkestar, ali nema problema – zabava funkcionira i ti si sretna osoba, iako nekad možda umorna. A onda, naizgled, sjajna prilika – podijelit ćete poslove, ionako su vam užitak jer ih volite, svatko će raditi u čemu je najbolji i bit će još bolje… Logično, zar ne? Ne. Odnosno, ne nužno. Ne ako ono što je mogla biti divna zajednička svirka postane nadmetanje – je li bolji bubanj ili violina. I tada ono što je obećavalo da će postati sjajan…