Boriti i voljeti
Kako biraš saveze? Zanimljivo je kako mudrije biramo u poslu nego u ljubavi. A ljubavni odnos je najvrijedniji posao u kojeg ulažemo najdragocjenije dionice – one svog vremena, života, snage… Tamo smo se spremni boriti do kraja, jer voljeti znači živjeti… Da ti netko, kad sklapaš poslovni ugovor s njim, kaže kako se očekuje da potpišeš da ćeš, recimo, isključivo ti snositi sve troškove, pokrivati sve štete koje on napravi, popravljati sve propuste, biti na stalnom raspolaganju i kao mentor i asistent… kladim se da ne ni jedan razuman čovjek ne bi potpisao takav ugovor. Isto treba primjeniti u ljubavi. Isti kriterij. Način biranja Kad pitam karte što nas ovaj…
Nema ali ♠️♥️
Možda i može, pa hajde, nema veze, da vidimo što će biti…. gotovo je – kažu 9 ŠTAPOVA, PAŽ PEHARA I 10 MAČEVA kada ih pitam kako najbolje ostajemo usklađeni, dakle bogoljudski, svjesni I sretni, moćni… ovaj tjedan, a i inače samo sada će u našim životima to biti istaknutije. Ostajemo svoji – tako da smo beskompromisni. Prema svojim slabostima. Emotivnim, jasno, nema drugih. One čine da pregovaramo s onim sa čim nema pregovora – sa zlostavljanjem u nekom obliku, najčešće perfidnom. Sve, naizgled, u najboljoj namjeri, ali zapravo – iz emotivne ranjivosti. Iz onog djeteta u nama. Dijete u nama je dobro, čisto. Bez obzira ako smo I ranjeni…
Spasi svoj ritam
Znaš onu priču o usklađenosti? Usklađenost/poravnanje s Višom svrhom, Svojim Sebstvom, Voljom Univerzuma, Božanskom namjerom, Suštinskom prirodom? E sve to u osnovi je isto – a znači USKLAĐENOST S VLASTITIM RITMOM. To je ono što čuješ kad slušaš kako se, recimo, glasaju ptice – vrapčići imaju jedan tempo I glas, vrane drugi… Ili vjetrovi – neki su blagi I fini, povremeno dahnu, drugi luđački udaraju… Da skratim – tako ima svatko od nas. Neki svoj ritam. Nije to rutina – ono “ja ujutro volim to, pa poslije ono I ovo”. Nego baš ritam, više kao način u kojem se stvari odvijaju. Dosljednost sebi Ovo zvuči apstraktno zato što je nevjerojatno…