Možda i može, pa hajde, nema veze, da vidimo što će biti…. gotovo je – kažu 9 ŠTAPOVA, PAŽ PEHARA I 10 MAČEVA kada ih pitam kako najbolje ostajemo usklađeni, dakle bogoljudski, svjesni I sretni, moćni… ovaj tjedan, a i inače samo sada će u našim životima to biti istaknutije. Ostajemo svoji – tako da smo beskompromisni. Prema svojim slabostima. Emotivnim, jasno, nema drugih. One čine da pregovaramo s onim sa čim nema pregovora – sa zlostavljanjem u nekom obliku, najčešće perfidnom. Sve, naizgled, u najboljoj namjeri, ali zapravo – iz emotivne ranjivosti. Iz onog djeteta u nama. Dijete u nama je dobro, čisto. Bez obzira ako smo I ranjeni…