Kako se osjećaš, i što razmišljaš, dok gledaš svo ovo… kako da nađem lijepu riječ jer nema je, znači LUDILO oko sebe? Osmogodišnjake koji se igraju igre “dobio si koronu”, dopuštene mise, ali užasno ograničeni uvjeti rada za, recimo ugostitelje, od kojih velikim mahom funkcionira ekonomija zemlje i svijeta? Osjećaš li nemoć, bijes, ili misliš “moramo nešto poduzeti kolektivno i kreativno prije nego nas skroz pojede mrak?” Ja to stalno promatram, važući ima li u ljudima dosta srca da kažu “jebote, koji kurac?!!!”, pa sam morala pitati Tarot “hoće li čovječanstvo, ljudska vrsta kao takva, pobijediti sve ovo kvarno i lažno, ili će pasti pod to zbog svoje inercije, straha…