Pogled s visoka
Kad si iza svojih lica Tmurnih i vedrih Gdje god ideš tvoj je dom A najviše si kući u samoći Bez zaprega, plana i trona Samo stojeći iznad oblaka i njihovih oblika (SVEĆENICA, 6 ŠTAPOVA, PUSTINJAK) Zadatak ovog tjedna je naći tren samoće, za povlačenja u pogled s visoka. Povlačenja su odmak od maski koje nosimo. Ne, nismo ni svoj pesimizam, ni optimizam. A koliko odluka vučemo iz tih dvaju lica? Je li išta pravo kada je iz ekstrema dualiteta? Rijetko šta. Prava je ona iz tišine. Čak ne odluka, nego uvid. Isto s našim držanjima i stavovima… Skloni smo gledati s visoka kad nam je dobro, kad imamo osjećaj…
Potop križeva
U jbt… kad tako odmah sve počne s Kulom… Zapravo potopom na ovim slikama. Kičastim, kao torta napunjenim, meni dragim, vikotrijanskim. Gdje je Kula – Potop, ma dođe na isto – smakne staro, htio ili ne, desi, se, samo udar groma. O da, ništa bez toga 😉 Ali šta smiče… Tuga i snuždenost (5 pehara) uslijed stalne, neprekidne borbe (Snaga). Pa to je divno, zar ne! Ne kažem da je ugodno, ali konačan kraj mučnih natezanja kojima ne vidiš završetak, nego kao u zatvoru se prilagođavaš, iz dana u dan… Dobro je to završi. Jer ili to, ili mi. Zapravo, završavamo mi, onaj dio nas koji se muči i nateže.…
OAZA INSPIRACIJE ZA PLODNE KREACIJE
