“Ah, nije to toliko strašno” – kažeš si, da se uvjeriš, ali zapravo iz tvojih kostiju jeza ne prolazi… To se kostur javlja, da te na nešto upozori. Ne kaže se uzalud “utjerali strah u kosti”. Kostur ima nevjerojatan dar da te upozori na bitno, otkrije istinu. Samo ljude su naučili da se plaše kostura. Okreću glavu od njih jer ovi baš nisu najljepši. Um naviknut na površnost, kostur podsjeća na suštinskost, pa ga se zato boji.   No, od kostura ne možeš pobjeći – tvoje kosti su u tebi. Istina tvoje duše – sva ona znanja o vječnosti i prolaznosti – duša u inkarnaciji utiskuje u njih. U koštanu…