Sjedimo na mostu, tranzicija traje, i dalje. Sve što je bilo – nije, postaje sve jasnije. Zato je najvažnije svoje sokove u redu držati. Redovito se smiriti i sve svoje sadržaje promatrati: zagrljaj želi svaki strah u nama iscijeliti. A može ih mnogo biti – tranzicija je uvijek jaka. Usred si mosta, tamo nisi još, a nema natrag. Zapravo, skok je tren, no samo sidrenje u novoj stvarnosti se odvija u fazama. Ovisi kako kome, individualno je: ali kako smo u društvu svijeta, onda je moguće da taman nakon meditiranja osjetiš novu stvarnost, ali te isto tako susret s nekim tko još nije na tronu svijesti, malo “spusti” vibracijski, vrati…