Gledam male ljude ispred sebe - moja lica, stara i nova, unutarnju djecu, prijatelje, identitetePa ih sve uglancam i očistim, da sve zamirišeKao kad se čaše pripreme za sviranjeU lepezu i sklad, red da vlada, baš kao sekstil Sunca u Biku i Saturna u RibamaA onda na sve to sjednem, spustim iz srca do prve čakreOstavim da sviraju pjesme u mom srcu samo one latice koje su skladneSamo oni ljudi, odnosi i situacije koji čine da se osjećam stabilno i raspjevanoO, da, u to ime, usuđujem se pustiti da umrem - oni stari i koščati dijelovi mene koji pateI ne, neću koristiti svoje svjetlosne igle i konce, taktike i strategije…