Znaš onu poslovicu „previše kuhara pokvari juhu“? One situacije u životu kada se previše snaga, ljudi, upetlja u neki posao s idejom „zajedno smo jači“ i bit će bolje, a zapravo se sve uspori i zablokira od viška energije? Kad prijatelji u istoj kuhinji idu zajedno oprati suđe, napraviti palačinke… i zapravo ispadne da sve traje duže i bude kompliciranije nego da se jedan primio posla ili dva, ako je u pitanju nešto složeno što traži podjelu rada. To se događa kada ljudi ne prepoznaju da je manje – jače.

Ali nama neće ovaj tjedan jer nam CARICA, 3 ŠTAPA I 2 ŠTAPA kažu: smanji radne snage. U kreativnom projektu, recimo, kada se jako „upreš“ da izroniš nešto prekrasno, bogato, bujno… obično staneš. Blokada. Ne teku riječi, slike, ideje. I u svakom drugom je tako jer opterećenje stvara pritisak i opasno sužava, čak zaustavlja prostor za kretanje i manevriranje.

Zato je mudro da, želimo li ostati u svojoj frekvenciji blagostanja, maknemo faktor koji nam priječi napredak. Bilo što što mislimo da nam treba da bolje radimo ili nam pomaže – osobu, aplikaciju, neki od alata. Sam po sebi, taj faktor to može činiti, ali u kombinaciji sa svim ostalim – zapravo nam ruši dinamiku i time odmaže. Ovo nema veze s ljubavi – volimo svoju suradnicu, tajnicu, dadilju, vozača, prevoditelja, novi špil karata ili astrološki program… Ali ovaj tjedan smo pozvani pročistiti ritam snaga (svojih i tuđih) koje koristimo.

Makni blokadu

Mala pauza da se restrukturiramo s onim osnovnim što imamo i tako udarimo novi, s nama novima usklađeniji tempo, s kojim ćemo drugačije dalje djelovati. Za nas osobno je to važno da vidimo da možemo sami, ili s manje resursa. Da nam se vrati kreativnost, domišljatost, žar djelovanja i vitalnost.

Unutarnja blokada za maknuti je ona koja dolazi iz perfekcionizma: u želji da sve napravimo savršeno, zamijenimo svoju individualnu genijalnu (ne)savršenost za nešto što mislimo da je „bolje“, efikasnije – jer je oprobanije, sigurnije na tržištu, provjerenije od marketinških gurua… I tako zastanemo u svom koraku, umanjenog glavnog oruđa svog rada i stvaranja, a to je naš osobni način i ritam.

Izvana se ta blokada odražava kroz to da plan svog razvoja prepustimo „iskusnijima“. Koji, bez daljnjeg, mogu biti iskusniji u nekom području, ali nisu iskusniji od nas u tome kako da budu mi – ne može netko umjesto mene biti savršenija ja, niti iskusnija u tome kako je biti ja. Kad makneš taj autoritet i pritisak takvog autoriteta iz uma, mičeš ga i iz života.

Nerijetko on dolazi iz ženskog dominirajućeg principa. Ne čudi, sve nas su odgojile majke i svi smo barem sto puta čuli rečenicu „za tvoje dobro“ i „valjda ja znam, imam iskustva“. Možda zato negdje iznutra automatski slušamo „iskusnije“ i radimo po receptu koji nam je predan. Konačno, provjeren je i znamo da je prav. Ali možda nije naš. Možda je naše da ga pogledamo i maknemo neki sastojak, zamijenimo. To je poanta pročišćenja svoje snage – da se iz nje makne tuđi utjecaj, pa tako oslobodi vlastiti cvat.

A kako to najefikasnije izvesti? VRAG, SMRT i PAŽ ŠTAPOVA kažu da se važno vratiti u svoju sirovu snagu, onu drskost prema svijetu i životu koju smo imali kao tinejdžeri.

Ubij Vraga

Obnovit ćemo se, zapravo pomladiti svoju silu i način rada, djelovanja, stvaranja – kada ubijemo Vraga. Odnosno ogolimo se do kosti i skinemo sa sebe sve što smo natrpali u gladi. A zapravo kompenzirajući nesvjestan osjećaj da nismo dovoljno dobri, pa nam treba još ovaj i ovo i netko. Možda nam i treba, ali ne na taj ovisnički način.

Ovisnika u sebi – o tuđoj pomoći, o nečemu izvana za što mislimo da nas čini boljima, ljepšima, efikasnijima u poslu – ubijamo lako: na prvu, čim se pojavi režemo glavu. Lako ga prepoznajemo tamo gdje mahnito želimo dominirati, biti najbolji – paf. Jednostavno ga odbacimo, voljom i namjerom.

A u tome nas silno podržavaju Mjesečevi čvorovi koji su se pomakli tako da prirodno naš unutarnji Učenik nadrasta starog Učitelja – energija nam ide prema novom i svježem, rušeći staro i naučeno. Iznutra završava stari nesvjesni mehanizam gdje tražimo pomoć i poboljšanje grčevito, kao da moramo, kao da nam je zadnji najvažnije. I okončanjem njega izranja novi način gdje dolazi prava podrška – ona koja skladnije pleše i korača s nama.

Zato bez drame što otpadaju odnosi, neki poslovi, kombinacije. Oni su kao stara odjeća koju smo prerasli. Kupili je negdje nekad u jednom stanju svijesti, a sada smo u drugom i više nam škodi nego koristi.

Osvijesti što je to zrelo za otići: koji stav u poslu, koji način ponašanja, koja vibracija ljudi i suradnika. Ako trebaš Tarot podršku u tome, piši na devidas.dea@gmail.com I bez straha uskoči u svog početnika: on je pun snage i spremno pokazuje svoju prirodu bez cenzure i osjećaja “moram ovo jer kao takav nisam dovoljno ovo-ono”.

Zagrljaj!