Kotači koji više ne voze (ali možda mogu biti lusteri)

Imaš u garaži kutiju s ex-ovim stvarima, pet dijeta koje si započela i nikad završila, tri online tečaja za koje si platila i nikad pogledala, i jedan san o karijeri koji si stavila “na pauzu” 2016. a sad je 2025. i ta pauza ima već vlastitu mirovinu. I sad sjedaš i gledaš sve to i pitaš se: bacim ili recikliram? Je l’ to još ja ili je to bio netko tko je imao više energije i manje screen timea?

Tvoje tijelo zna razliku između onoga što treba otpustiti i onoga što treba prenamjeniti. Tvoja koža pamti svaki trijumf, tvoje kosti drže strukturu svakog puta kojim si išla. Pitanje nije što zadržati. Pitanje je što još ima sok, a što je samo navika prerušena u identitet.

Jer evo fore koju ti nitko ne kaže na motivacijskim posterima s planinama: neke stvari koje su te dovele dovde više ne mogu ići dalje s tobom, ali to ne znači da su bile pogreška. To znači da su bile vozilo. A vozila se mijenjaju. Ti ne kupuješ iste cipele koje si nosila sa sedam godina i onda plačeš što ti ne stanu. Ili… možda ipak? Možda zato i boli?

Promjena snage nije gubitak snage. To je tvoj nervni sustav koji reorganizira resurse, preslaguje prioritete, povlači energiju iz mjesta gdje više ne služi i preusmjerava je tamo gdje može rasti.

Saturn kreće direktno. I ne, neću ti prodavati priču o tome kako te “Svemir testira” jer Svemir nema HR odjel i ne dijeli ocjene. Ali tvoj sustav IMA cikluse. Ima vremena ekspanzije i vremena kontrakcije. I ovo je vrijeme kad stojiš u garaži svog života i gledaš sve te kotače i pitaš se koji još mogu voziti, koji mogu postati ukras, a koje trebaš jednostavno ostaviti uz cestu da ih netko drugi nađe kad mu zatrebaju.

Tvoja zdjelica drži mudrost koju tvoja glava još nije čula. Tu sjedi ona stara žena u tebi, ona koja je preživjela sve, ona koja zna bez da mora objasniti. Ona sad gleda tvoje trofeje i pita: koji od ovih te još hrani, a koji te samo podsjećaju da si nekad bila gladna?

Znaš onu foru kad ljudi dobiju dijete i onda se razvedu? Svi kažu “ah, stres, neprospavane noći, pelene”. A zapravo je mehanika puno luđa: dvoje ljudi se spoji na temelju nekog zajedničkog fraktala, tog “PREPOZNAJEM TE” osjećaja koji im se čini kao sudbina a zapravo je rezonancija obrazaca. I onda dođe dijete i POKUPI taj fraktal u sebe. Uzme ga. I roditelji ostanu… individualiziraniji. Što je divno za osobni rast. I katastrofalno za brak koji je bio temeljen samo na toj “trešnji” prepoznavanja.

Ono što te privuklo nije uvijek ono što te može zadržati. Tvoje srce zna razliku između rezonancije i kompatibilnosti. Jedno te trese. Drugo te nosi.

I sad sjedaš ovaj tjedan i možda ti dolazi ona grozna sumnja. Ona 3am sumnja. “Jesu li moje pobjede uopće moje? Ili sam samo imala sreće? Imam li još toga u sebi ili sam potrošila sve?” I ta sumnja BOLI jer dira u tvoju vrijednost. A tvoja vrijednost je tvoja životna sila. Doslovno. Kako upravljaš snagom, tako upravljaš vremenom. Kako upravljaš vremenom, tako upravljaš novcem. Kako upravljaš novcem, tako upravljaš životom. Sve je povezano jer sve izvire iz istog mjesta: iz toga koliko cijeniš vlastitu energiju.

Pazi kome daješ svoju silu. Pazi kako. Pazi zašto. Tvoje tijelo je prva ekonomija koju imaš. Sve ostalo su samo odrazi tog početnog upravljanja.

I da, tu je i ona stvar s majkom. Ne nužno TVOJOM majkom, onom stvarnom koja je možda bila divna ili možda bila kaos ili najvjerojatnije bila i jedno i drugo jer tako to ide. Nego s principom. S onim što se događalo dok si bila u utrobi. Ti si htjela izgraditi kosti i jednostavno si UZELA kalcij iz njenog tijela. Bez pitanja. Bez pregovora. Čista biologija potrebe i davanja.

U maternici si naučila primati bez krivnje. Negdje usput si to zaboravila. Tvoje stanice još pamte kako je to bilo kad je primanje bilo jednako disanju.

I sad tražiš “srodnu dušu” ili “pravu ljubav” a zapravo tražiš nekoga tko će ti dati na taj način. Sve ili ništa. Bezuvjetno. Kao maternica. Ali nisi više u maternici i nitko ti ne može dati na taj način osim ti sama sebi. Što zvuči kao jeftina self-help floskula ali zapravo je neurobiološka činjenica. Tvoj nervni sustav traži ono što je prvo iskusio. I dok ne razumiješ tu mehaniku, skakat ćeš na svako “prepoznavanje” kao da ti život ovisi o tome.

Drhtanje pred nekim nije znak da si našla svoju osobu. Drhtanje je tvoj nervni sustav koji prepoznaje obrazac. Mir je znak da si našla nešto novo.

Zato ovaj tjedan sjedi. Osjeti. Promisli. Ne moraš sve riješiti danas. Ne moraš znati koji kotač baciti a koji pretvoriti u luster. Samo počni gledati. Počni osjećati razliku između onoga što te još hrani i onoga što samo zauzima prostor u garaži. Tvoje tijelo zna. Uvijek je znalo.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥