I što ćemo?
Ono što je bilo stabilno, više nije.
Ono što je bilo uspravno i živo, sada je sprženo i osušeno, povijeno. Odrezano izdajom.
Čuvajte srce. Oni će ga pokušati spaliti. Osušiti mu sokove. Zalediti koru, da ništa ne osjeti.
Tlo natopljeno krvlju, uskoro će kao vulkan eksplodirati.
Nema nade u mirno razrješenje sukoba. Prevelika uništenja tražit će žestoke mjere uravnoteženja.
Prvi dani snijega, donijet će razrješenja.
Opustjet će gradovi i mjesta.Krv drevnih oživljava s tla i slijedit će odmazda neba.
Zbog ravnoteže, kao glavnog zakona.
Čuvaj tijelo i ono što je suštinski vrijedno. Što smrt ne oduzima. Iz pozadine gledaj drame i kanonadu vriska čišćenja.
Svanut će nova zora. Zlatna. Kad se odrežu oni koji režu puls života. Stabla su život, pluća Zemlje.
Pluća su, kaže tradicionalna kineska medicina, ministri, čuvari srca. A prema njoj, element drva predstavlja dušu – ono po čemu čovjeka pamtimo i kada mu tijelo nije tu, ali ostaje “ono nešto”… Duša.Element drva, žučni mjehur i jetra, su vizija. Božanska vizija naše svrhe i način kako da je ostvarimo.Stabla su i društvo. Kako je organizirano, tko je general, tko kurir, tko vojskovođa. Red, organizacija….
Što reći… Osim… Ili će se svjesni organizirati svjesno, kao stabla, ili će oni koji su zapalili šume zbog svojih interesa zavladati čovječanstvom kompletno… Društvo – zajednica je – kao stabla: ta koja će to svakim klikom ili organiziranom akcijom dopustiti ili ne. Što biramo? Koja je naša vizija sretnog života za sad i dalje? S planetom u čijim šumama rastu ljekovite biljke, Ayahuasca i čaga ili tabletama i naočalama za virtualnu stvarnost? Ok, ako znamo koja je vizija, znamo i kako je provesti u ovdje i sad, koji su koraci do cilja. Sretno nam…
Za početak možda… hajde da zalijevamo vodama Amazonu astralno… Namjera, volja, vizija: možemo!