Ne, ništa me ne veseli. Sve je tako dosadno… i svi tako glupi… Možda sam lud. Možda se samo pretvaram da sam neka kraljevska glava, a zapravo sam obična budala… I šta ako me ova rijeka tu slučajno donijela, a ja pripadam negdje drugdje, gdje mogu biti više sretan… – putovao je mislima mladi kraljević, od obijesti do očaja.

 Daj brate, dovikne mu mladi ratnik, to je zato što si izgubio žar borbe. Moraš naći nešto za što se sa strašću držiš. Prvo se uspravi, kako da imaš snage kad kralježnicu grčiš. A onda napravi korak neki, riskiraj ako treba. Nema veze što si nesiguran oko pravog izbora. Čim napraviš korak, pravi put će sam zatitrati pod tvojim nogama, pravi smjere se pokazati. Žar borbe vratiti.

Lud savjet

Kad ti ništa ne preostaje, onda poslušaš i lud savjet. Svjet ludila u tebi ili bljeska oko tebe, koje je sjaj genijalnosti. Pa kreneš prema najvišem brdu. Ionako ga već dugo gledaš, misliš o njemu. Tvoja sretna djetelina sa četiri lista ne čeka te u ravnini gdje stojiš, nego negdje na vrhuncu na kojeg se trebaš popeti. Pa makar ti i tvoj put gledateljima djelovali ludi. Pa šta i ako jesu, moraš biti malo lud, da se usudiš po svom koračati.

Tako pričaju 2 ŠTAPA, PAŽ ŠTAPOVA I LUDA o temi koju je dobro u sebi osvijestiti večeras – upravo sad kad je Puna Luna. Na osi Rak (odakle dolazimo) – Jarac (mjestu kamo u ovom životu idemo). Obrati večeras pažnju na znakove koje jako primaš protekla dva dana, sitne kao listić, a velike kao život cijeli – o tome kako se mijenjaš na staničnom nivou, kako uhodane i poznate kvadrate na kojima stojiš mijenjaš za žive trave i bujne, nepoznate livade. I kreni prema onome što ti budi strast. I borbenost da osvojiš cilj. A s njom snagu da ustraješ i kada u nekoj fazi putovanja sjaj padne.

Pravi ratnik je zapravo veliki radnik. I zna da se borba priprema, kuha dugo u nama. On ne kreće stihijski, nego pomno čeka tren da čuje impuls svog tijela. Instinkta. A onda ide, uporno, marljivo istražuje i korak po korak… preći će rijeke, prepreke i ponore. Do novog cilja. Zapravo pravog, onog najvišeg što je duša odabrala po rođenju. Onog jarčevski, desetokućno ambicioznog u nama, recimo to tako.

Koji je tvoj cilj u novom vremenu? U ovom gdje smo sad, gdje se preobražavamo na staničnom nivou. Od korijena. Od stopala do glave.

Koje borbe želiš, koje izazove, učenja, putovanja – unutarnja i vanjska? Kakvo vrijeme na njima – boje na unutarnjim krajolicima, suputnike na vanjskima? To osvijesti sad, motreći sve sedefne nijanse Punog Mjeseca i kako se u tebi presijava, što novo obasjava.

Sretna Puna Luna!