Odlučnost učas donese slom ako se ne nastupa povezano sa Zemljom. Jer je um kao vjetar, nepredvidiv i varljiva duha: za tren povjetarac postane razorna oluja, a istjerivanje pravičnosti – opća destrukcija… ako se djeluje iz ideala mentala umjesto svog centra.

Zajeb je kad – u ime ravnoteže – rušiš ravnotežu… zato se mudro tu i tamo pitati… gdje upirem previše… gdje samo svoju istinu vidim… Mogu li točno procjeniti kada mislim da stvaram, a zapravo rušim – isto kao koja su rušenja nužna za nova stvaranja…