Tvoja “Odlučnost” Je Upravo Razorila Tri Odnosa I Jedan Projekt, A Ti Misliš Da Si Samo “Postavila Granice”

Odlučila si. DOSTA. Više nećeš tolerirati. Više nećeš gutati. Više nećeš biti ta koja se prilagođava. I onda si ustala i rekla sve što si mislila, TIM redom, TIM tonom, s TOM energijom koju si skupljala godinama, i izašla iz prostorije osjećajući se kao ratnica koja je konačno uzela svoj mač u ruke. Osam sati kasnije ležiš u krevetu i pitaš se zašto te nitko ne zove, zašto je atmosfera na poslu ledena, i je li možda “autentičnost” trebala doći s malo manje napalma.

Tvoja kralježnica drži razliku između snage koja gradi i snage koja ruši. Tvoja krv zna kad si djelovala iz centra a kad iz glave koja je odlučila da je “dosta” bez da je pitala tijelo je li spremno za posljedice. Tvoje kosti pamte svaki put kad si u ime pravde stvorila nove nepravde.

“Ali ja sam MORALA reći! Bilo je NEOPHODNO!” Možda. Ali pitanje nije ŠTO si rekla. Pitanje je ODAKLE si rekla. Jer ista istina izgovorena iz uzemljenog centra zvuči potpuno drugačije od iste istine izgovorene iz glave koja je tri noći pisala scenarij osvete dok si se pretvarala da spavaš.

Um je vjetar. Um je nepredvidiv. Um ti u ponedjeljak kaže “ovo je nedopustivo, MORAM reagirati” a u srijedu, kad vidiš štetu, kaže “možda sam pretjerala”. Um mijenja mišljenje ovisno o tome koliko si spavala, jesi li gladna, je li PMS, kakvo je vrijeme, i je li ti netko rekao nešto lijepo ili ružno tog jutra. Um je možda najnepouzdaniji savjetnik kojeg imaš, a ti mu daješ da upravlja tvojim najvažnijim odlukama.

Tvoja zdjelica drži stabilnost koju um ne poznaje. Tvoja krv teče istim ritmom bez obzira na dramu koju um proizvodi. Tvoje tijelo zna istinu koja ne ovisi o raspoloženju, o snu, o hormonima, o tome što ti je netko rekao. Ta istina je tvoj centar. I iz nje se djeluje drugačije.

“Ali centar, zdjelica, uzemljenje, sve to zvuči lijepo ali JA SAM BILA BIJESNA i trebala sam to izraziti!” Da. Bijes je validan. Bijes nosi informaciju. Bijes ti govori gdje su tvoje granice pregazene. Ali bijes kao informacija i bijes kao strategija su dvije potpuno različite stvari.

Bijes kao informacija: “Aha, ovo me ljuti. To mi govori da mi je nešto važno. Sada ću iz mira odlučiti kako želim adresirati to.”

Bijes kao strategija: “DOSTA JE VIŠE, EVO TI SVE ŠTO SAM DRŽALA UNUTRA ZADNJIH PET GODINA, IZVOLI, GLEDAJ KAKO GORIM, I TI GORIŠ SA MNOM.”

Vidiš razliku? Jedna gradi. Druga ruši. Ponekad rušenje i treba, ne kažem da ne treba. Ali rušiš li svjesno ili te tvoj vjetar-um povukao u oluju koja je razorila i ono što nisi htjela srušiti?

Tvoja koža zna razliku između granice i zida. Tvoja krv cirkulira drugačije kad štiti i kad napada. Tvoja kralježnica se drži uspravno iz snage kad si centrirana, i ukočeno iz straha kad si u glavi.

Evo testa koji ne laže: kad si “odlučna” iz centra, osjećaš mir PRIJE, TIJEKOM i POSLIJE. Čak i ako je neugodno. Čak i ako druga strana reagira loše. Ti ostaneš stabilna jer tvoja odluka nije ovisila o njihovoj reakciji. Ti si rekla svoju istinu iz tla, ne iz vjetra.

Kad si “odlučna” iz uma, osjećaš naboj PRIJE (svu tu energiju koja se kuha), možda zadovoljstvo TIJEKOM (konačno kažem!), i često prazninu ili kajanje POSLIJE. Jer um je dobio svoju dozu, ispraznio se, i sad se pita “je li to bilo pametno” dok ti brojiš štetu.

Tvoje tijelo ne laže o tome odakle si djelovala. Tvoja koža ti govori istinu kroz osjećaj nakon. Tvoja krv cirkulira lakše kad si bila autentična iz dubine, i teže kad si bila “autentična” iz glave koja je samo htjela pobjediti.

I ta stvar s ravnotežom. Koliko puta si u IME ravnoteže srušila ravnotežu? Koliko puta si u ime “postavljanja granica” zapravo podizala zidove? Koliko puta si u ime “brige o sebi” zapravo napadala druge? Koliko puta si bila SIGURNA da stvaraš dok si zapravo rušila?

Um ne vidi razliku. Um ima svoju verziju priče i drži je se kao da je jedina istinita. Um ne može procjeniti vlastitu pretjeranost jer je SAM u njoj.

Ali tijelo može. Zemlja može. Onaj dio tebe koji je ispod priče, ispod drame, ispod “imam pravo” i “bilo je vrijeme”, taj dio zna. I taj dio je uvijek dostupan. Samo ga ne pitaš jer je um glasniji.

Tvoja zdjelica drži mudrost koja ne ovisi o tome tko je kriv. Tvoja kralježnica stoji uspravno bez da mora nekoga srušiti da bi se osjećala visoko. Tvoja krv teče mirno jer zna svoju snagu bez da je mora dokazivati rušenjem tuđe.

Evo prakse koja nije seksi ali radi: prije BILO KAKVE odluke koja ima posljedice, stani. Osjeti noge. Osjeti tlo. Osjeti zdjelicu. I iz tog mjesta, ne iz glave, pitaj: što je istina? Što zaista želim? Što je potrebno u ovom trenutku?

Odgovor iz centra zvuči drugačije od odgovora iz glave. Tiši je. Jednostavniji. Često manje dramatičan. I gotovo uvijek učinkovitiji.

“Ali to znači da moram ČEKATI kad sam bijesna umjesto da odmah reagujem!” Da. Točno to znači. Jer bijes u tom trenutku nije tvoj saveznik. Bijes u tom trenutku je tvoj um koji je preuzeo kontrolu i vozi te punom brzinom prema zidu uvjeren da je to sloboda.

Tvoja krv se smiruje s dozvolom da ne reagiraš odmah. Tvoja koža diše lakše kad znaš da možeš čekati. Tvoja kralježnica drži strukturu koja ne ovisi o tome da netko drugi padne da bi ti stajala.

Prava odlučnost nije buka. Prava odlučnost je tišina koja zna. Prava snaga ne mora dokazivati. Prava granica ne mora rušiti da bi postojala.

Sljedeći put kad osjetiš “DOSTA, sad ću reći sve”, stani. Diši. Spusti se u noge. I pitaj se: govorim li iz tla ili iz vjetra? Gradim li ili rušim? I jesam li spremna na posljedice bilo kojeg odgovora?

Jer oluje prolaze. Ali ruševine ostaju. I ti si ta koja živi u njima.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥