Ako Još Uvijek Stišćeš Zube Kad Ti Netko Spomene Bivšeg, Niste Gotovi

“Ma ja sam POTPUNO preko njega!” kažeš glasom koji je za pola oktave viši nego inače dok ti oko malo trzne i ruka refleksno poseže za čašom vina iako si rekla da večeras ne piješ. Prijateljica te pita kako je i ti kažeš “super, stvarno super” tim specifičnim tonom koji svi prepoznajemo kao “gorim iznutra, ali neću to priznati ni pod prijetnjom smrti”. I onda ona spomene da ga je vidjela s novom curom i ti kažeš “drago mi je za njega, zaslužuje sreću” dok ti čeljust radi onu stvar gdje izgleda kao da žvačeš nevidljivi kamen.

Tvoje tijelo pamti svaki odnos koji um proglašava završenim. Tvoja čeljust drži napetost razgovora koji nikad nisu vođeni. Tvoja krv i dalje cirkulira oko rana koje si prekrila Instagram postovima o “self-love journey” i “novi ja” i “blessed”.

I onda se pitaš: jesam li stvarno gotova? Ili samo glumim da jesam jer je prošlo dovoljno vremena da bi bilo “neprikladno” još uvijek osjećati nešto? Ili sam samo zamijenila jednog glumca drugim a predstava je ista, samo je kostimografija drugačija?

Plot twist: tvoje tijelo zna odgovor. I nije ga skrivalo. Ti si samo prestala slušati jer ti se nije svidio.

Tvoja koža pamti dodir koji um pokušava izbrisati. Tvoja kralježnica drži položaj obrane koji si zauzela u tom odnosu i nikad napustila. Tvoja krv nosi frekvenciju tog čovjeka čak i kad ga um proglašava “prošlošću”.

Evo testa koji ne laže, ne treba ti tarot, ne treba ti terapeutkinja, ne treba ti prijateljica koja će ti reći ono što želiš čuti: pomisli na tu osobu. Sad. Dok čitaš. I osjeti što se dogodi u tijelu.

Trzaj? Niste gotovi.

Stezanje? Niste gotovi.

“Jooj, ne spominji mi je”? Niste gotovi.

“Ma super je, SAMO…”? Niste gotovi.

“Mogli smo… da smo BAR…”? DEFINITIVNO niste gotovi.

“Mislim da znam tko je ta nova kučka, stalkala sam joj profil šest puta u zadnjih tjedan dana”? Niste gotovi, ali to već znaš.

Tvoj nervni sustav ne zna lagati. Tvoja koža reagira na ime prije nego ga um procesuira. Tvoj dah se mijenja, pliči ili dublje, i ta promjena je tvoj odgovor, ne ono što govoriš prijateljici uz treću čašu vina.

“Ali prošlo je TRI GODINE! Morala bih biti preko toga!” Morala bi? Tko je to rekao? Instagram infografika o “healing timeline”? Prijateljica koja je “bila preko svog bivšeg za mjesec dana” a zapravo samo bolje glumi? Društvo koje ti daje šest mjeseci za “normalan” breakup i onda očekuje da funkcioniraš kao da se ništa nije dogodilo?

Nervni sustav nema kalendar. Nervni sustav ima samo: riješeno ili nije. I “riješeno” ne znači “prošlo dovoljno vremena”. Riješeno znači: možeš misliti na tu osobu s mirom. S osmijehom, čak. Sa zadivljenošću nad time kako ste se uspjeli umrežiti i rasplesti. Bez trzaja. Bez stezanja. Bez potrebe da objasniš, opravdaš, obraniš.

Tvoja krv teče mirno kad je nešto zaista završeno. Tvoja koža ne reagira na ime koje više ne nosi naboj. Tvoja kralježnica stoji uspravno bez napetosti jer nema više ništa od čega se braniti.

“I kako onda ZAVRŠIM? Kako dođem do tog mira?” Ahh, to je pitanje, zar ne? Jer nisu ti rekli da “block and move on” nije rješenje. Nisu ti rekli da “novi dečko” nije rješenje. Nisu ti rekli da “fokusiraj se na sebe” nije rješenje ako “fokusirati se na sebe” znači “izbjegavati osjetiti išta vezano za njega dok ne umrem”.

Riješeno ne znači zaboravljeno. Riješeno znači PROŽIVLJENO. Svaka emocija koju si preskočila jer je bila “previše”. Svaka rečenica koju nisi rekla jer je bilo “prekasno”. Svaka bol koju si gurnula pod tepih jer si morala “funkcionirati”.

Tvoje tijelo čeka da pustиš ono što držiš. Tvoja koža želi konačno odahnuti od tog odnosa. Tvoja krv želi teći čisto, bez naslaga starih osjećaja koji plutaju kao smeće u rijeci.

Evo prakse koja nije seksi ali radi: sjedni. Zatvori oči. Pomisli na tu osobu. I OSJET sve što dođe. Bez cenzure. Bez “ne bih trebala još uvijek osjećati ovo”. Bez “prošlo je, moram dalje”. Samo osjeti. Bijes? Osjeti ga. Tuga? Osjeti je. Čežnja? Da, i to. Mržnja? Posebno to.

I diši kroz to. Ne da bi “pustila” jer puštanje nije nešto što radiš silom. Nego da bi BILA s tim. Konačno. Nakon toliko vremena izbjegavanja.

Tvoja krv se pročišćava kroz prisutnost, ne kroz izbjegavanje. Tvoja koža otpušta kroz osjećanje, ne kroz gušenje. Tvoja kralježnica se ispravlja kad napokon dopustiš da prođe ono što si zadržavala.

I onda, možda ne danas, možda ne sutra, ali jednog dana, pomislit ćeš na tu osobu i osjetiti… ništa posebno. Ili čak nešto poput zahvalnosti. Ili divljenja tome kako ste se uspjeli toliko zaplesti i raspetljati. I nećeš morati glumiti da si “preko toga”. Bit ćeš. Stvarno.

Znat ćeš da si gotova kad možeš misliti na najkrvaviji odnos svog života s osmijehom. Ne ciničnim osmijehom. Ne “dobro da je gotovo” osmijehom. Nego onim dubokim, tihim osmijehom koji kaže: razumijem zašto smo se sreli. Razumijem zašto je bilo teško. Razumijem zašto je završilo. I ok sam sa svim time.

Tvoje tijelo zna kad si slobodna. Tvoja koža diše bez napetosti. Tvoja krv teče čista, bez ostataka, bez trzaja, bez skrivenih naboja koji čekaju da eksplodiraju na krivoj osobi u krivom trenutku.

A do tada? Budi iskrena. Reci “još uvijek me pogađa” umjesto “potpuno sam preko toga”. Reci “trebam još vremena” umjesto “sve je super”. Reci istinu, makar samo sebi u ogledalu u 3 ujutro kad ne možeš spavati jer ti je algoritam izbacio njihovu fotku.

Jer jedino iz istine možeš krenuti dalje. Iz laži možeš samo nastaviti u krug.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥